Nachtfresser

Nisam od samog početka na blogu.hr, jer nisam znao da je počelo, no iskustvo bloganja sam stekao prije na njemačkom jeziku, jedino se u dizajn nisam nikad kužio pa sam uvijek uzimao gotove predloške, tek odnedavno imam originalan dizajn zahvaljujući najmlađoj od vrhunskih blogerica kiki.
Imao sam sreću pa me odmah pronašla, sad s vremenskim odmakom mogu uvjereno tvrditi, tada sigurno vodeća hrvatska blogerica halterica, znam jer sam onda naivno čitao sve prijedloge s dvaju cool lista i čudom se čudio, nje nije bilo tamo. Nažalost neki debil ju je počeo proganjati i obrisala je izvanredan blog. Nju sam i prvu uživo upoznao, postali smo jako dobri prijatelji, a pažljivi čitatelji znaju da smo zajedno ušli i u zadnju novu godinu.
Preko nje je i nastalo i moje prvo blogersko stablo, sve legende, junak do junaka.
Prva je naravno minimalistica papalagi, kakva je minimalistica simbolično dosta govori i to da živi samnom. Na najveće bježanje misli znala me odvesti satie, upoznao sam je i uživo, isto me oduževila, mogu reći da mi je bilo gušt i zadovoljstvo šetati sa satie.
Jedno vrijeme sam se zatim posjećivao redovito s jednom sjajnom srbijanskom blogericom, više koliko znam ne piše ovdje, a zaboravio sam kako se nazivala, neke detalje ipak pamtim, za rođendan i položeni ispit nagradila se probušenim nosem i objavila sliku iz profila na blogu. Nije satie bila u to vrijeme jedina dubrovčanka, to je po meni bio tada geografski najjači blogerski krug, tu su bile i pg, manta i medusa, a mom društvu se sviđao i pooka.
Pg mi je svojevremeno bila kraljica komentara, nitko nije davao lucidnije, naravno u vrijeme kas je moj blog bio ozbiljan, a ne kao danas svakodnevni. Na njenoj poeziji bih s guštom doktorirao, al za recenziju bi me izdavač morao dobro platiti. Manta je jednostavno zakon, još i danas se sjećam kako jednom nije najbolje shvatila moju kritiku i malo se uvrijedila, srećom nesporazum smo brzo izgladili, nedavno se vratila na blog. Medusa mi je nekad jako draga, nekad jebeno patetična. Alje je u najboljim danima bio jednostavno nenadmašiv, no i on je sve rjeđe ovdje. Komplex mi je isto jako draga, posebno zato što sam putem bloga jasno pratio njen razvoj i transformaciju od nevinašca do fatalne žene. Sa zadovoljstvom sam čitao i pseuda, kojeg na ovoj adresi više nema. Vjerojatno sam nekog izostavio iz prvog razdoblja, al ne može se protiv gomile podataka i lagane senilnosti.
Slijedila je uvjetno rečeno druga faza kad sam se okrenuo lakšim temama, široj publici i poeziju prebacio na bloger. Došlo je do tkz. Claptonovog sindroma, težio na početku biti nešto posebno, dok su drugi samo svirali i uživali u glazbi. Visoko su me rangirali u sindikatu, puno sam razgovarao s različitim ljudima i shvatio sam dami blog mora biti i ventil za opuštanje, a ne samo filozofirati što je pg htjela reći. Po prvi put sam shvatio da čak i u normalnom svijetu, na dariovoj cool listi ima nekih faca osim vječnog sadistica, otkrio sam xiolu, trillian i tramtinčicu. Xiola mi je od početka nekako blesava u pozitivnom smislu, trillian mi je razbila famu da su sretno udane žene s djecom skoro uvijek dosadne, guštao sam u njenim tekstovima i dijalogu kas ae ne bismo slagali. Tramtinčica je jednostavno rijetka pismena coolerica, koja je srušila u svojim pričama dosta hrvackih tabua. Spiderneta nisam zaboravio, on mi je bio zakon među mladim misliocima, poslije smo se i privatno upoznali, simpatičan je skoro kao njegova mama, blogerica just4me, s kojom sam se i privatno sprijateljio, jedan post s njenog bloga smo objavili i u glasilu mog sindikata. Blizanke copy paste, koje sam također upoznao ne pišu nažalost više, tekstove od paste sam gutao. Ne piše više ni lola, a baš je bila dobra, vidim na karti posjetitelja lijevo dolje da me se u Torontu baš više i ne čita. Imamo još jednu posebnu pjesnikinju, zibaldone, i nju sam upoznao i uživo, izvrsno piše, cuga i izgleda. Izgleda da me može pratiti u pivu. Iz ove faze ću sigurno zaboraviti puno blogerica i blogera koji poput masai mare, bauštele i sličnih rijetko pišu.
Uvjetno novije bloganje mi je u prvi plan izbacilo kinky kolumnisticu, levanticu i njenog psa, naravno, sjetih se, bloger poni je vječan, neponovljivu danielaland i kolegicu veteranku, stručnjakinju za seksualnu edukaciju sanju 45. Da se mene pita njen program bih uveo u škole. Kinky seriozno obrađuje teme, koje me sve do jedne jako zanimaju, piše dugačke tekstove, svejedno nikad ne preskočim niti jedno slovo. Posjeduje osobinu koju izuzetno cijenim kod suprotnog spola, vjernost, ljetos kad sam u Berlinu pisao postove, a nisam mogao vas komentirati samo su ona i sanja45 redovito dolazile na moj blog. Danielaland je jednostavno neodoljiva, a njene pjesme unikatne. Levantica me zadnje vrijeme najčešće nasmije i navukao sam se na njeno svakodnevno pisanje. Sewena ne smijem izostaviti, posebno mi je drag kad piše po domaću. Pametni zub piše poeziju kao ja u najboljim danima, defton mi se isto sviđa. Caricu vrta sam skoro zaboravio, nomen est omen, lajavu skasku glasno čitam, a manistru i iridu više potajice. Jimbo piše s merakom baš onakve postove koje ja volim polako meziti. Spomenut ću i roheryn koju više ne posjećujem jer joj je stranica pretrpana i skoro se otvara, još jednom najveću nadu bloga.hr, moju dizajnericu kiku,atlantik koja štrajka zadnje vrijeme,violu sul palko il kak se piše, neprijatelja države uumjetnika bjelog vuka, berlinericu mi dragu s kojom sam s guštom cugao, umorih se ljudi, sve ovo napisah u jednom dahu, tko zna koga sam sve zaboravio.
Zaključak do kojeg smo heroine i ja za jednog susreta došli, pa uglavnom se samo s blogerima družimo i u realnom životu. Pozdrav i legendarnom pjesniku uimerime i pjesnikinji j-zlo s blogera koji me posjećuju, al nažalost zbog par nedojebanih debila ne mogu više anonimno komentirati i isprika svim poput mame 44 koje sam zaboravio spomenuti, zbilja sam pisao žurno u jednom dahu, sad moram ići prati suđe.
Jednostavno, gušt mi je družiti se s vama!