Nachtfresser

Mama Spears je po zanimanju učiteljica, hm, zanimljivo. Inače pop princeza je na terapiji i pomirila se s roditeljima, sad će i oni ponovo biti praćeni

Vrijeme me rastura. Kako je lijepo bilo jučer...

Jučer oko 17 sati se pred svojom kućom jednostavno srušila i pukla i dospjela na naslovnice, javnost traži krv...

Kao sociologica diplomirala na temi „Uspješne žene“. Kad je bilo potrebno suprotstavila se kao ljevičarka Andrea Ypsilanti kancelaru Schröderu, koji ju je podrugljivo nazivao gospodjom “xy”. Socialdemokratkinja koja je jučer neočekivano dobila izbore.Iz središnjice joj je zabranjena bilo kakva suradnja s lijevom partijom koja je ustvari najviše napredovala i bez njene podrške se ne može formirati vlada. Lijevi kažu, ne treba im koalicija, oni će Andreu podržati htjela to ona ili ne. Živi sa sinom iz prvog braka, partnerom i prijateljskom obitelji u stambenoj zajednici. Na zgražanje ondašnje javnosti vjerojatno će uskoro voditi jednu od najkonzervativnijih njemačkih pokrajina.

Sjećate se remek djela filmske umjetnosti, Fassbinderove Lole. Ja se često sjetim ovih dana prateći događaje u Zagrebu. Govori se da prosvjednici nemaju argumente, jasno da nemaju, u ovakvom društvu je jedini argument novac. Naprijed naši štakori, juriš na kapitaliste i njihove blogerske sluge !

Dok Britney namjerava izgleda seksualno iskoristiti svakog paparazza iz svoje pratnje, ako niste znali opet je promijenila ljubavnika i opet paparazzo , Kate je znatno usporila, shvatila je valjda da se tako brže stiže do cilja...

Naša vesela četveročlana blogerska reprezentacija Rijeke se kasno sinoć uputila na zagrebačku noć muzeja ne zato što su muzeji bili besplatni nego zato kad se mi obično budimo muzeji spavaju.



Hrpe ljudi su se slivale ulicama, vidjeli smo ministra Biškupića, Vilija Matulu i masu drugih, fotić mi jednostavno nije prepoznavao slavne osobe. Kad su počela ogovaranja blogera, nazvao sam mobitelom ponija i vidi čuda, i on je bio u Zagrebu, al na sasvim drugom kraju grada i rastužio se što se nećemo vidjeti.
Dvije su neizbježne štacije u ZG, Matoš i beskućnik kod katedrale.

Ovaj drugi je i sinoć spavao na svojoj klupi, nisam ga htio blicem ometati, al sam zato na Chagallovoj izložbi postao zvijezda večeri kad je blicnulo, mlada teta čuvarica je eksplodirala od bijesa na bljesak, za razliku od tete u drugom muzeju, koja je bila stalno nasmijana, samo na mojoj fotki se uozbiljila.


U Rijeku smo se vratili iza četiri ujutro, dosta svjetala po stanovima je u ovo subotnje jutro gorilo...

Nisam od samog početka na blogu.hr, jer nisam znao da je počelo, no iskustvo bloganja sam stekao prije na njemačkom jeziku, jedino se u dizajn nisam nikad kužio pa sam uvijek uzimao gotove predloške, tek odnedavno imam originalan dizajn zahvaljujući najmlađoj od vrhunskih blogerica kiki.
Imao sam sreću pa me odmah pronašla, sad s vremenskim odmakom mogu uvjereno tvrditi, tada sigurno vodeća hrvatska blogerica halterica, znam jer sam onda naivno čitao sve prijedloge s dvaju cool lista i čudom se čudio, nje nije bilo tamo. Nažalost neki debil ju je počeo proganjati i obrisala je izvanredan blog. Nju sam i prvu uživo upoznao, postali smo jako dobri prijatelji, a pažljivi čitatelji znaju da smo zajedno ušli i u zadnju novu godinu.
Preko nje je i nastalo i moje prvo blogersko stablo, sve legende, junak do junaka.
Prva je naravno minimalistica papalagi, kakva je minimalistica simbolično dosta govori i to da živi samnom. Na najveće bježanje misli znala me odvesti satie, upoznao sam je i uživo, isto me oduževila, mogu reći da mi je bilo gušt i zadovoljstvo šetati sa satie.
Jedno vrijeme sam se zatim posjećivao redovito s jednom sjajnom srbijanskom blogericom, više koliko znam ne piše ovdje, a zaboravio sam kako se nazivala, neke detalje ipak pamtim, za rođendan i položeni ispit nagradila se probušenim nosem i objavila sliku iz profila na blogu. Nije satie bila u to vrijeme jedina dubrovčanka, to je po meni bio tada geografski najjači blogerski krug, tu su bile i pg, manta i medusa, a mom društvu se sviđao i pooka.
Pg mi je svojevremeno bila kraljica komentara, nitko nije davao lucidnije, naravno u vrijeme kas je moj blog bio ozbiljan, a ne kao danas svakodnevni. Na njenoj poeziji bih s guštom doktorirao, al za recenziju bi me izdavač morao dobro platiti. Manta je jednostavno zakon, još i danas se sjećam kako jednom nije najbolje shvatila moju kritiku i malo se uvrijedila, srećom nesporazum smo brzo izgladili, nedavno se vratila na blog. Medusa mi je nekad jako draga, nekad jebeno patetična. Alje je u najboljim danima bio jednostavno nenadmašiv, no i on je sve rjeđe ovdje. Komplex mi je isto jako draga, posebno zato što sam putem bloga jasno pratio njen razvoj i transformaciju od nevinašca do fatalne žene. Sa zadovoljstvom sam čitao i pseuda, kojeg na ovoj adresi više nema. Vjerojatno sam nekog izostavio iz prvog razdoblja, al ne može se protiv gomile podataka i lagane senilnosti.
Slijedila je uvjetno rečeno druga faza kad sam se okrenuo lakšim temama, široj publici i poeziju prebacio na bloger. Došlo je do tkz. Claptonovog sindroma, težio na početku biti nešto posebno, dok su drugi samo svirali i uživali u glazbi. Visoko su me rangirali u sindikatu, puno sam razgovarao s različitim ljudima i shvatio sam dami blog mora biti i ventil za opuštanje, a ne samo filozofirati što je pg htjela reći. Po prvi put sam shvatio da čak i u normalnom svijetu, na dariovoj cool listi ima nekih faca osim vječnog sadistica, otkrio sam xiolu, trillian i tramtinčicu. Xiola mi je od početka nekako blesava u pozitivnom smislu, trillian mi je razbila famu da su sretno udane žene s djecom skoro uvijek dosadne, guštao sam u njenim tekstovima i dijalogu kas ae ne bismo slagali. Tramtinčica je jednostavno rijetka pismena coolerica, koja je srušila u svojim pričama dosta hrvackih tabua. Spiderneta nisam zaboravio, on mi je bio zakon među mladim misliocima, poslije smo se i privatno upoznali, simpatičan je skoro kao njegova mama, blogerica just4me, s kojom sam se i privatno sprijateljio, jedan post s njenog bloga smo objavili i u glasilu mog sindikata. Blizanke copy paste, koje sam također upoznao ne pišu nažalost više, tekstove od paste sam gutao. Ne piše više ni lola, a baš je bila dobra, vidim na karti posjetitelja lijevo dolje da me se u Torontu baš više i ne čita. Imamo još jednu posebnu pjesnikinju, zibaldone, i nju sam upoznao i uživo, izvrsno piše, cuga i izgleda. Izgleda da me može pratiti u pivu. Iz ove faze ću sigurno zaboraviti puno blogerica i blogera koji poput masai mare, bauštele i sličnih rijetko pišu.
Uvjetno novije bloganje mi je u prvi plan izbacilo kinky kolumnisticu, levanticu i njenog psa, naravno, sjetih se, bloger poni je vječan, neponovljivu danielaland i kolegicu veteranku, stručnjakinju za seksualnu edukaciju sanju 45. Da se mene pita njen program bih uveo u škole. Kinky seriozno obrađuje teme, koje me sve do jedne jako zanimaju, piše dugačke tekstove, svejedno nikad ne preskočim niti jedno slovo. Posjeduje osobinu koju izuzetno cijenim kod suprotnog spola, vjernost, ljetos kad sam u Berlinu pisao postove, a nisam mogao vas komentirati samo su ona i sanja45 redovito dolazile na moj blog. Danielaland je jednostavno neodoljiva, a njene pjesme unikatne. Levantica me zadnje vrijeme najčešće nasmije i navukao sam se na njeno svakodnevno pisanje. Sewena ne smijem izostaviti, posebno mi je drag kad piše po domaću. Pametni zub piše poeziju kao ja u najboljim danima, defton mi se isto sviđa. Caricu vrta sam skoro zaboravio, nomen est omen, lajavu skasku glasno čitam, a manistru i iridu više potajice. Jimbo piše s merakom baš onakve postove koje ja volim polako meziti. Spomenut ću i roheryn koju više ne posjećujem jer joj je stranica pretrpana i skoro se otvara, još jednom najveću nadu bloga.hr, moju dizajnericu kiku,atlantik koja štrajka zadnje vrijeme,violu sul palko il kak se piše, neprijatelja države uumjetnika bjelog vuka, berlinericu mi dragu s kojom sam s guštom cugao, umorih se ljudi, sve ovo napisah u jednom dahu, tko zna koga sam sve zaboravio.
Zaključak do kojeg smo heroine i ja za jednog susreta došli, pa uglavnom se samo s blogerima družimo i u realnom životu. Pozdrav i legendarnom pjesniku uimerime i pjesnikinji j-zlo s blogera koji me posjećuju, al nažalost zbog par nedojebanih debila ne mogu više anonimno komentirati i isprika svim poput mame 44 koje sam zaboravio spomenuti, zbilja sam pisao žurno u jednom dahu, sad moram ići prati suđe.
Jednostavno, gušt mi je družiti se s vama!

Kako danas stvari stoje moja četvorka bi na županijskom natjecanju u ožujku trebala pomesti konkurenciju, barem onu iz strukovnih škola.
p.s.
Ovo je moj osamstoti objavljeni post, planirao sam još jučer da to bude osvrt na ove godine bloganja, al kao i uvijek, aktualnosti ispred mudrovanja...

Vraćali su nepečene bifteke. U mojoj ribljoj juhi veliki komad lignje. Nisam ja više za to, spava mi se. Starimo.

Opet prenatrpan dan, sad već imam zakazanu i večeru, al ne s damama. Sutra će biti isto, posao + školsko natjecanje iz jezika. Vidim Nijemci imaju barem prave serije za opuštanje, poput ove o prijateljstvu između beskućnika kojeg glumi meni omiljen cinik Harald Schmidt i majmuna Charlyja. Charly prijatelju, svrati malo i kod nas na Balkan da nam rastjeraš tmrnu svakodnevicu.

Umoriše me da bih smišljao neki povijesni tekst, a tražim po gradu novu perilicu suđa, jedini uvjet da imaju dečke koji će je donijeti do potkrovlja i staru iznijeti vani,uglavnom vidim, Lindsay Lohan nije danas pazila kad je izlazila iz auta

Religijska zbivanja me uglavnom zahvaljujući suvremenim vjerskim poglavarima sve manje zanimaju. Ipak danas me iznenadio i zaintrigirao video koji je osvanuo na većini relevantnih zapadnoeuropskih portala i kojeg skidaju posjetitelji u prosjeku dvadesetak puta češće nego uratke Britney, Paris i Severine zajedno. Na snimci je govor Toma Cruisea povodom uručenja medalje za zasluge u radu scientološke crkve. Kao što su neki njemački analitičari već utvrdili, radi se o modificiranom Goebbelsovom govoru, a histerija pristaša odgovara histeriji ondašnje njemačke gomile. Kad na kraju pita hoćemo li počistiti svijet, pristaše potvrdno skandiraju. Zanimljivo je da oni smatraju da su izabrani i da posjeduju znanje koje nama običnim smrtnicima nije dostupno, doduše oni imaju privilegij birati koga će inicirati, na kraju se i ta probrana masa ponaša identično onoj neizabranoj iliti primitivnoj

Kupujem u obližnjem super konzumu, ima ljubazne prodavačice. Neke imaju i zanimljive face. Ponekad i izaberem blagajnu tamo gdje je ona blagajnica,koja će mi se ljepše nasmiješiti. U neradne dane obično kasnije ustanem i dođem kad zavšava prva smjena. Presvuku se i utonu u bezličnu masu.

Britney je kupila test na trudnoću, a najpoznatiji modni dizajneri su izbacili modele postola za proljeće i ljeto. Mazohizam je kod žena očito ponovo u modi, pa, sretni bolovi trenderice

Jučer je bila stota godišnjica rođenja velikog dirigenta, danas sam čitao intervju s njegovom suprugom, kojoj je izdahnuo u naručju i koja vjeruje u vječnu ljubav. Istu večer im je uginuo inače zdrav kućni ljubimac i počela se lipa bespovratno sušiti. Eliette je imala 18 godina kad je počela živjeti s njim i praktično s njim sazrela, cijeli svoj život podredila njegovoj karijeri i tvrdi, ni najmanje se nije osjećala zakinutom, štoviše, osjeća svoj život potpuno ispunjenim.

Krenulo je ubitačnim tempom, ponedjeljak 8-18 van kuće, utorak dva sata nakon nastave komemoracija za prijatelja, e danas na posao tek kasno popodne, gledam što sam propustio u tračerskim magazinima, opet objavljena jedna, čini mi se ljetošnja fotografija C.Cox, ne, ona ovo nije namjerno priuštila fotoreporterima

Čujem ja danas, čeeeekaj, da se pozdravim sa svojim profesorom. U sekundi mi se vrati jedna od najčudnijih priča. Roditelji su inzistirali na mojoj školi, izgubio je godinu, bilo je žalbi, koje nisu prihvaćene i opet je primljen. I opet isključen s pravom polaganja ispita, nakon par ispita dvije negativne, roditelji stalno u školi. Mora polagati i ono što nema šanse za položiti, al već postoji minimalni strah među preostalim ispitivačima, roditelji su ipak donekle agresivni. On je nervozan, točno sam mu rekao što ću ga komisijski ispitati. Jednom mi je rekao da nikad nije želio ovu školu. Kaže, ja bih htio da me Vi kao treći srušite, Vas nitko neće napasti, dokazat ću Vam da sam učio, al ne da mi se dalje polagati... Znao je skoro dovoljno,al sam poštovao njegovu volju, nakon svega smo si stegnuli šake isto kao i danas.
Pohvalio me pred prijateljem, kaže ima još jedan ispit i uskoro ne plovi više kao mornar.
I jako je zadovoljan...

perilici suđa i onima koji će narednih dana parazitirati na njenom umijeću i koristiti moju slabost...

Jutros sam ušetao u nestvarnu bajku, u polumraku šatora tik uz more dvije djevojke i dva klinca kližu. Ne izvode figure, na skaču, ne obraćaju pozornost međusobno, svatko svoju rutu slijedi. Par likova unutra pijucka i gleda u prazno. Vani kiši.

Djevojka princa Williama i moguće buduća britanska kraljica Kate Middleton je u javnosti mnogo nepažljivija od svojih prethodnica, na radost zahvalne raje...

Objavljeni su rezultati zadnje PISA studije. Koreja je pretekla Finsku u čitanju s 557 prema 547 bodova. Finska je u matematici bolja samo za jedan bod (548:547). Treba li nam Koreja biti uzor? Nekoliko stvari za razmišljanje nakon par minuta googlanja:

1.Kod nas se u temelju negativno gleda na samoubojstvo učenika.U Koreji je to drukčije:

"If a student commits suicide in Korea, it's business as usual in the
school. No memorial services, no speeches by the administrators, no
grief counselors, no day of mourning - nada."

2. Kod nas su individualnost i kreativnost precijenjeni:

"Although South Korean students often rank high on international
comparative tests, the education system is sometimes criticized for its
emphasis on passive learning and memorization." (Wikipedia)

3. Previše nam je važno i učenje stranih jezika:

Despite South Korea's obsession with learning English, it ranked among
the lowest in Asia in ability to use the language, and just dropped to
134th in TOEFL speaking scores worldwide.

4. Suviše smo blagi prema našoj djeci i bojimo se autoritativno postaviti:

"Needless to say, Koreans indeed want to get ahead. They strive and work
and study, then these parents enforce such grueling study sessions on
their kids---they're kids, by the time they're in high school--they've
long since forgotten what it means "to be a kid." It's rather appalling.
I know I'm not the only expatriate that thinks this way; many Koreans
have told me this themselves, that the Korean school system has many
problems... that it SUPPRESSES the students. So in this light, they're
SUPPRESSED or REPRESSED from being creative, thoughtful, wholesome.
They're TOLD what and how to think; what the right answer is turns out
to be more important than the creative process to get there."

5. Prekasno djeca odabiru srednju školu:

In the Korean school system, failure to perform even at a very early age
usually traps a child in a mediocre career path for life. Imagine a kid
having his life largely determined by how he scores on a test at age 5.
That's the way the system works, and kids are put under unimaginable
stress for years. No wonder some of them snap.

Ne bih se upuštao u dalju analizu. Povod za ovaj post je mail koji sam dobio od austrijskog sindikalnog kolege, u njemu južnokorejska ugledna profesorica, koja je osnovnu školu završila u Njemačkoj opominje javnost da ne slavi previše koreansku pobjedu I tvrdi da je njoj osobno njemački školski sustav puno draži. U Koreji su učenici pod tolikim pritiskom za uspjehom da velika većina nakon redovne škole pohađa privatne dodatne škole…

Uh kakvu borbu vodim danas prije podne sa samim sobom, vratiti se u krevet ili ostati na nogama, nikakva volja za bilo kakvim angažmanom. Ipak je prije par minuta tuš pobijedio.
Na današnji pak dan prije sto godina je rođena jedna od najangažiranijih intelektualki dvadesetog stoljeća Simon de Beauvoir. Život je provela u otvorenoj vezi s filozofom Sartreom, oboje su imali i druge ljubavi i partnere. Kažu da od vodećih francuskih intelektualaca tog vremena nije uspjela zavesti jedino Camusa, a zbog nekoliko lezbijskih afera s učenicama trajno joj je zabranjen rad u školi. Pročitao sam dvije njene knjige, ima zanimljivih teza, o tome možda u nekom budućem postu.

Nevjerojatno je kako je u sekundi skužila fotoreportera...

... i spretno izvela predstavu.

Kad joj već u sportu ne ide...

Fromm je pisao da ako voliš nekog moraš voljeti i sve njegove prijatelje. Tom tezom je pomogao nekadašnjoj dragoj i meni da definitivno prekinemo vezu. Apsurdnost te teze se pokazala sad na blogu kad dvije meni drage blogerice polemiziraju. Barem trećina njihovih komentatora, blago rečeno, nije mi draga.

Još jučer na groblju, opraštajući se od prijatelja, iritirala me poluglasna rasprava o želji obitelji da ga se pokopa bez ikakvih vjerskih obilježja. Danas po naslovnici zaključujem da je religiozno opredjeljenje pojedinca najveći problem društva, naravno uz pušenje ili u Saudijskoj Arabiji alkohol. Hajmo ovce u kaveze, sebi za dezinfekciju bloga dodajem dvije fotke Jane Birkin iz privatne kolekcije!

Nakon što je slika leševa kenijske djece šokirala javnost Zapada, porastao je diplomatski pritisak na plemenske vođe i jučer je bio relativno miran dan u glavnom gradu.

Smiješno vrijeme, publika odrađuje svoju predstavu za clownove i nitko ne primjećuje ništa neobično.

Kasno navečer uvijek s nelagodom dižem telefonsku slušalicu, rijetko stižu dobre vijesti. Tako je bilo i sinoć...

U onom malom autu dolje su poni i halterica, nadam se da su već blizu svog Bjelovara, ako ne i doma...

Zvali su me iz sindikata, kako nestvarno nakon ovih par dana ludovanja. Sumaratonci još spavaju. Za opuštanje nakon poslovnog razgovora išao sam provjeriti kako je i gdje Paris Hilton dočekala novu godinu. Ludovala je u Las Vegasu i opet nije razočarala fotoreportere, mada čak i meni ovaj jedan motiv postaje dosadan