"Tijelo kaže ne."
Zadnji status Marine Weisband, popularne Afelie na društvenim mrežama. Poznato, jako poznato, kao što mi je poznat taj prokleti osjećaj samouništavajuće "dužnosti" u iscrpljujućim kampanjama. Ona je jedna od predvodnica borbe protiv neonacista (AfD) u Njemačkoj, kao i zalaganja za drugu državu u kojoj je rođena i koja je izložena nemilosrdnoj agresiji. Sad kad trenutno izgleda da su obje borbe bile uzaludne, jer živimo u vremenima kad sirova snaga i bogatstvo sponzora nemilosrdno melju sve pred sobom, normalno je da dolazi do "pucanja" i to u trenutku pred mogućim ostvarenjem barem jednog od zacrtanih ciljeva, naime sutra su ti izuzetno važni izbori u Njemačkoj, za Njemačku, ali i Europu i cijeli svijet.
I sam sam nekoliko puta bio u jutrošnjem Marininom statusu, prva asocijacija mi je uvijek ona valjda najuspješnija sindikalna kampanja u Hrvatskoj, protiv outsourcinga u javnim službama, znam da se toga rijetko tko danas sjeća, a borba je bila izuzetno važna za egzistenciju velikog broja uglavnom siromašnijih ljudi, ja sam organizirao akciju u svojoj županiji, istovremeno sam radio, trčao na svoj štand te obilazio mjesta potpisivanja peticije po županiji i komunicirao sa zagrebačkom središnjicom tog strašno sparnog i toplog ljeta, pritisak na nas sa svih strana je bio konstantan i javnost nije znala, ali je izgledalo da je urodilo plodom, jednog dana, bio je najtopliji do tad, su svi aktivisti počeli nalaziti izgovore za nedežurstvo u paklu, mene na mom štandu cijeli dan nije imao tko zamijeniti, a slično su javljali iz Opatije, naša savjesna blogerica i sindikalistica Vitae, angažirala je kćerku, tad još studenticu za popuniti važan štand kod jako posjećene gradske tržnice, sve se zaboravilo i svi su slavili kad je ostvaren cilj akcije, ja sam iscrpljen i nikakav umjesto na bolovanje odlazio i dalje na posao, koji nije smio "ispaštati.
To samoiscrpljivanje sebe za opće dobro, to jest dobro onih od kojih rijetko možeš očekivati zahvalnost, jer uglavnom ne žele imati pojma što se događa, "ništa se ionako ne može napraviti", dakle ta nesebičnost, koju zli jezici nazivaju samopromocijom, svojstvena je samo ljudima i u suštini "nitko im nije kriv" za u nekim slučajevima gubitak zdravlja, "sami su odabrali način svog djelovanja i mogli su znati što im se može dogoditi."
Kad tijelo kaže "ne" treba ga poslušati i prepustiti drugima igru, naravno, ako im je ta igra uopće važna...
Post je objavljen 22.02.2025. u 08:52 sati.