ponedjeljak, 23.07.2018.

Djevojčica iza žice



Fotografija bih već imao za najmanje pet postova, no jučer se neočekivano nametnuo šesti. Naime ujutro smo jurili na jazz koncert u vrtu unutar sklopa židovskog muzeja, ali strogu sigurnosnu kontrolu je prošla samo drugarica, Jin je zaustavljen kao potencijalna opasnost, a ja sam se solidarizirao s njim. Koncert smo slušali nas dvojica malo izvana, dobar je bio, drugarica je nešto i snimila.
Onda se dogodilo nešto nevjerojatno, otkrili smo u neposrednoj blizini veliki kontejnerski kompleks za privremen smještaj izbjeglica, do uglavnom odluke o udaljavanju, s žičanom ogradom uz ulicu koja vodi do berlinske galerije suvremene umjetnosti, tu su naravno i naoružani stražari, a i sveprisutna upozorenja o video nadzoru, naravno nitko normalan ni ne pokušava fotografirati, negdje iz daljine unutra čula se udaljena galama djece koja valjda imaju igralište negdje između svih tih kontejnera.
Na dva mjesta sam primjetio bradate muškarce koji sjede ispred svog kontejnera, nigdje žene, mada se na dosta mjesta sušilo rublje, iako mora biti toplo, očito se tu ne izlazi. Onda je uslijedio nadrealni prizor, na najudaljenijem dijelu izbjegličkog kompleksa, skroz prema već spomenutom muzeju stajala je tik uz ogradu usamljena djevojčica, potpuno odsutna u svom svijetu. Nisam je mogao ni direktno pogledati, samo sam rutinski usmjerio fotić u tom smjeru, meni prestrašna scena.
Zapanjila me i asocijacija koja mi je došla u nešto kasnije u glavu, podsjetilo me na anegdotu o poznatom misliocu Nietzscheu, koji je, kad su ga doveli u bordel, jednostavno automatski krenuo prema klaviru u kutu, nije spadao tamo, kao ni djevojčica ovdje.

10:10 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.