Pozitivka

nedjelja, 08.12.2019.

Laganini



Svježe sa mog stola. U svako doba izgleda sjajno. Ljepota nikada ne blijedi.

Nisam mogla ne podijeliti, ne da mi se pisati u ovo tmurno vrijeme o teškim stvarima...

Samo dobra knjiga, omiljena muzika, pokoja humoristična serija, drage osobe... to su te male stvari. Za velike će stići vremena.

08.12.2019. u 15:44 • 26 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.12.2019.

Darivanje



Kada sam bila mala veselila sam se dolasku svetog Nikole i Djeda Mraza, naravno bili su to pokloni u obliku slatkiša i ne samo to, te neke male sitnice koje djeci u tom trenutku znače. Onda dođe faza u kojoj počneš razumijevati da nema nikakvih takvih likova osim u pričama i da ih utjelovljuju drugi važniji ljudi u tvom životu, ali prihvaćaš tu kulturu darivanja za blagdane jer to je tradicija koja se ne propušta. A onda te napokon uhvati faza u kojoj počneš razmišljati kako bi se ljudi zapravo ponašali bez svih tih silnih formalnosti koje nalažu blagdani... Budimo realni, dosta se u vrijeme blagdana potroši za takve prilike. Koliko ljudi od toliko zapravo misli pokloniti toplu riječ, osmijeh, suosjećanje, iskren razgovor svojim bližnjima? Ljudi se sjete zajedništva oko tih blagdana. Malo je previše neugodnih emocija i riječi među ljudima. Gdje je nestala jednostavost i spontanost? Materijalizma je ionako previše, nemam ništa protiv darivanja, ali uzalud darivanje ako ono nije od srca i onda kada osjetiš potrebu nekome izraziti naklonost. Što je s onim darovima koja se izrađuju od srca? Na takve smo zaboravili. E, takvi su neprocjenjivi.

Iako nisam vjernica, veseli me taj dio godine. Ne zbog poklona niti ičega opipljivog nego baš zbog te atmosfere, atmosfere mira i ljubavi. Da... bit će kolača, okićenog bora, poklona, nekih dragih ljudi i svega što se sjetimo upravo u to vrijeme, ali nema ništa do osjećaja topline, ljubavi, mira i zajedništva. Mislim si, kada bi Božić bio svaki dan, priča bi bila posve drugačija.... Barem si ne bi umišljali da smo bogati ako imamo nešto (također, i ako smo nešto na pravom mjestu u pravo vrijeme) i samo po sebi da je to ono što bi trebalo biti dovoljno. Čak ti ni ne treba da budeš to nešto pa da počneš cijeniti prave stvari koje su ipak besplatne...

Očekujete li puno darova?

05.12.2019. u 08:41 • 32 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.12.2019.

Iskreno o iskrenosti



Nešto posve suprotno od prethodnog posta... Mnogi će reći kako cijene iskrenost, rijetko tko će je junački podnijeti. Isto tako, prevladava osjetljivost na svaku laž, a na iskrenost dupla hipersenzibilnost.

Isplati li se biti iskren u okolini u kojoj je jedina reakcija na iskrenost ismijavanje ili vrijeđanje?

Jer ta ista okolina nesvjesno licemjerno uči pojedinca kako se samo s laži uspješno dobije potvrda.

Iskrenost je možda hrabrost, možda ludost... valjda oviseći o tuđim očekivanjima.

Nije teško razgovarati sa osobama drugačijeg pogleda, ali je zato problem razgovarati s nekim tipa "ti nećeš meni govoriti što, ali zato mogu ja tebi".

Kako znam? Desilo se po 365. put. Kažeš iskrenu o sebi, a ne o drugome (ovo kad govoriš o drugome, kao da govoriš o sebi).

Uvijek ista priča... Ako ne ispunjavaš tuđa očekivanja, preispitaj se, ti si sto posto kriv.

01.12.2019. u 12:48 • 44 KomentaraPrint#


< prosinac, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com

“Ako žudite za ljubavlju, neka vam kao mamac posluži srce, a ne mozak.”
Sándor Petőfi

"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

"Tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost."
Tukidid

"Kritiku nekog je najpogodnije činiti pred ogledalom."
G. B. Shaw

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
Hegel

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino kada je otvoren."
Einstein



Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost