*Pozitivka
četvrtak, 13.11.2025.
Boje jeseni
U svom tom upornom i dosadnom crnilu i sivilu okoline, treba nam malo pozitive. Kad si zarobljen u takvoj okolini, ipak treba na tren izaći iz "takvih okvira" da te ne zatruje svojom zagušljivošću.
Ponekada je takav bijeg okarakteriziran kao kukavičluk, no često ipak ispadne da je hrabrost. Jer, tko želi živjeti u "malim okvirima" koji te stišču i pritišču da zaboraviš biti ono što jesi?
Jedna od najjadnijih ljudskih osobina je podcijenjivanje. Ismijavanje. Nevjerovanje u nekoga da će na kraju ipak uspjeti nekako. A gdje će onda ti neki biti koji su bili sa strane? Nigdje.
I zanimljivo, prisjetih se.... punim 9 godina pisanja. Što je pisanje, što znači.... ne razumiju to svi. Zadnja godina malo šteka, ali tu sam. Hvala svima koji na neki način, ne da me podržavate, nego izvlačite iz mene ono najbolje.
Opis bloga
Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.
Staza kojom nisam pošao
Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.
Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.
Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.
Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.
Robert Frost