*Pozitivka

petak, 28.02.2025.

Riječi

PIXNIO-1187151-5700x3259-1

congerdesign sa Pixnio

Riječi smiruju, potiču, zacjeljuju rane, motiviraju, povređuju na onaj najgrublji način, podcjenjuju....

Riječi koliko vesele, toliko bole.

Pretpostavke, jedna sitnica koja odvede sve u pogrešan smjer.

Da li je iskrenost vrijedna onoga tko je uopće ne želi saslušati?

Možda je ipak najbolje rješenje šutjeti...

S vremenom, "uporna" šutnja (čitaj: djela) nema ionako previsoku cijenu.... Za ono, što ti je uistinu važno.

28.02.2025. u 21:38 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.

Staza kojom nisam pošao

Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.

Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.

Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.

Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.

Robert Frost