Pozitivka

nedjelja, 20.01.2019.

Zavist

Zavist - crv koji nagriza onoga koji rado zavidi kao i odnose zatrovane zavišću. Sramota je uspjeti, imati vrline, ali i biti ambiciozan. Optimizam i pozitivnost su dosadni. Nemoj živjeti i pusti druge da ne žive. Dabogda da onom susjedu crkla krava...

Jesu li ljudi okolo malo zaboravili....

... iskreno se veseliti jedno drugome?

... biti sretni zbog tuđeg uspjeha?

... tražiti u drugima pozitivne kvalitete?

... kada su drugi sretni zbog nekih stvari, da i oni budu sretni zbog njih?

... ako je netko u nevolji da mu pomognu?

... da uspoređivanje s drugima je igra u kojoj su oni sami gubitnici?

... voljeti djelima?

...

Ili se to meni čini?

subota, 19.01.2019.

Onako bezveze...

Da sam ovdje radi ljubavi prema pisanju, napisala sam i više od nekoliko puta (nadam se da sam bila dovoljno dosadna oko toga), iako nemam ništa protiv upoznavanja preko interneta, nisam došla s nikakvom motivacijom za dublje i trajnije upoznavanje nekoga za prijateljstvo ili nešto više od toga, posebno zbog činjenice da su svi ovdje oko mene dosta stariji za moj ukus što me iznenadilo, moram priznati, ali nema veze, valjda su moji vršnjaci još zaokupljeni naslikavanjem pred ogledalom... Voljela bih da je više mlađih blogera. U ove 2 godine i nešto sitno dosta sam naučila o blogerima kroz komentare i napisane postove, netko bi rekao površno jer nije bilo pravog dopisivanja i razmjene više komentara, ali meni sasvim dovoljno zbog sadržaja komentara i onoga što se iz njih dalo iščitati, a mislim da sam imala dosta postova i na njih komentara da bi se dala barem neka sitnica iz njih o vama, pa na kraju i o meni, izvući. Zgrožavam se od masovnog dijeljenja podataka na društvenim mreža bez neke potrebe, a ima svega i svačega, od onih koji misle da su tolike face pa dijele još i svoju adresu do onih koji jedva čekaju da zloupotrijebe neki podatak koji je podijelila njihova meta, ali imam mala pitanja...

Znam vas pod nadimcima, ali me iz znatiželje zanima koje je vaše pravo ime (prezime ne treba, hvala) i otkuda ste? Kod nekih mi je to promaklo, pa eto tek da pitam, zašto ne... (ako ste iz Zagreba, koji kvart)

Za današnji mali "odmor" od svakodnevnih ne imalo bitnih tema inspirirao me pogled na fejs stranicu bloga i dosta lajkova od Ivane ove, Ivane one... (tolike Ivane, gdje ste?) Naime, i autorica bloga je Ivana, a tek da vam ne govorim od kuda dolazim, često spomenem onaj lijepi gradić Lijepe naše... Naravno, riječ je o Samoboru.

Upišite se slobodno, ako ništa drugo, barem da znamo da ovdje ima različitih ljudi, a različitost po bilo čemu je nešto što mene osobno jako veseli, predrasude ovdje nikada nisu dobrodošle, a za ono ostalo nakon toga lako ćemo...

srijeda, 16.01.2019.

Komplicirano...

Nije šala. Jel' da da je to istina? Kad su u pitanju ljudi, ne ide to tako jednostavno...
Misliš da je ono prvo pravo, ali se prevariš. Na kraju ispadne ono što ne bih odmah potražio...

ponedjeljak, 14.01.2019.

O popularnosti

Činjenica je da društvene mreže mogu biti koristan alat za promociju, ostvarivanje korisnih kontakata, ali i usvajanje dodatnih informacija, isto tako se lako može upecati u zamku zavisnosti o društvenim mrežama. Nisam ispočetka obraćala pozornost, ali bivanjem na ovoj društvenoj mreži sve više primjećujem kako ljudi društvene mreže znaju shvatiti vrlo ozbiljno. Koliko vidim, tako je i na drugim društvenim mrežama. To se lako može primijetiti po učestalim sukobima, negodovanjima na tuđa mišljenja i učestalosti pisanja kako komentara, tako i postova. Što više ljudi gleda, to je egu ugodnije. Što je više lajkova, više je samopouzdanja. Nisam na nikakvim drugim društvenim mrežama osim ove, ne da mi se još i sa drugim mrežama opterećivati. Zabavno je piskarati onako iz hobija i dijeliti misli sa drugima, isto onoliko koliko ih volim čuti od drugih, zato biram različite ljudi različitih stilova... red poezije, svakodnevnih dogodovština, motivirajućih misli itd. Teme mi olako padnu na pamet, nemam problema s tim ako imam volje i vremena. Kako ovdje, tako bih mogla i uživo. Čisto da zadovoljim svoju ogromnu znatiželju, ali baš ono privatno izabirem druženje s nekoliko osoba koje su mi zaista drage i ništa mi više ne treba.

No, nije mi bilo na pameti da se idem promovirati kao da sam neka supervažna osoba, više sam se u nastavku održavala nekim mini inatom zbog par osoba koje su imale čudan pik na mene bez nekog posebnog razloga. Nisam nikome rekla za ovaj moj blog, ali opet nekim čudom dosta ljudi izvan bloga zna za njega, odjednom sam slučajno postala "popularna", a priznajem, ja sam od onih koja nikada nije bila popularna.... Nisam se htjela gurati da bih bila viđena po gradu, nisam bila glasna, nisam išla govoriti uokolo ono što drugi žele čuti samo da me prihvate i da skuže da sam "normalna". Ponekada možda i jesam rekla što nisam osobno željela, ali to je bilo nužno zlo. Više sam osoba koja šuti i čeka svoje i na svoj red o bilo čemu da se radi, barem znam da je to sa sigurnošću moje, pa ispadne tako kako ispadne - kome pravo, kome krivo. Nije mi se dalo raditi ono što je glasan "luđak" zadavao da se mora raditi jer ako to nisi radio, nisi bio kul, a takvi su ti bili sve samo ne privlačni. Ako ti i jesu bili privlačni na prvu, brzo si se ohladio čim si ih čuo. Ne znaš ni što bi trebalo biti privlačno za koje znaš da su umjetni zbog samo jednog cilja. Umjesto toga, nikada nisam bila ona "prva opcija" na koju će pomisliti za bilo što.

Isključivost je bolna i zeznuta stvar, nitko ne želi biti neprihvaćen, dostojanstvo je na cijeni. Imaš dvije opcije: ili biti svoj i trpjeti razna bezrazložna gunđanja drugih ljudi ili se služiti povremenim lažima da bi lagao druge, a usput i sebe. Češće se izabire ono drugo... Što je sigurno, sigurno je. Kako se najbolje istaknuti u društvu? Govori ono što je popularno i odi to priopći što većem broju ljudi ili se pak uspoređuj sa drugima, naročito sa onima koji su nepopularni u društvu, to uvijek pali.

Da na kraju citiram poznatog Shakespeare koji sve to lijepo ocrtava: " Dobar glas je tašta i lažna opsjena, koju često stječeš bez zasluga, a izgubiš bez krivnje." Eh da, kao i sve, i to treba pošteno zaslužiti...

petak, 11.01.2019.

Pogledi

(Samobor, Tepec, 368 m)

Tko visoko leti.... nisko pada, bolje vidi, daleko stigne...?

utorak, 08.01.2019.

Ispijanje kave

Volim ispijanje ranojutarnjih kava sama sa sobom ili pak one u društvu dragih mi osoba. Ne doživljavam kavu kao neki obavezan napitak, a dosta često možeš čuti onaj poziv "idemo na kavu". Kad mi se pije kava, pijem kavu. Kad mi se pije čaj, rado pijem onaj zeleni. I da ne nabrajam dalje. Poželiš otići na piće u neki dobar kafić, nerijetko zatekneš kako je pun kafić i jedva nađeš mjesta za sjediti. E, sad pitanje... da li je to navika kod nas ili su ljudi jednostavno druželjubivi? Oni iz inozemstva kada dođu kod nas, čude se punim terasama za vrijeme sunčanog vremena (ali ne samo i za sunčana vremena) i to još u sate u kojima nitko ne očekuje druženje uz kavu. Imaju li ljudi kod nas pametnija posla od trošenja svog dragocjenog vremena na besmislene razgovore koje ne vode ničemu i raznorazna naklapanja o životima koja su sve samo ne njihova? Kava iz navike često završi s ljudima kojima apsolutno ne bi posvetio svoje vrijeme, ali red je red. Ako i odbiješ poziv "na kavu", nedruželjubiv si i ne voliš se pokazati u društvu, a zna se - ako nisi viđen, kao da ne postojiš. Što više popiješ kava, više si popularniji... iako kava ima mnogo boljih koristi za zdravlje.

Što se mora, zapravo se i ne mora. Gdje to piše?

nedjelja, 06.01.2019.

Riječi naše svagdašnje

Kako to da riječi imaju toliku snagu? Riječi mogu motivirati, povrijediti, objasniti, razbiti predrasude, obmanuti, potaknuti osjećaje, izazvati odbojnost prema nekome u trenu... Kada šutiš, odmah si neznalica. Kada progovoriš, odmah si izdajica. To može značiti samo jedno: govori ono što želiš da čuju i slušaj ono što želiš čuti. Previše riječi ne garantira pamet. Lijepe riječi, nažalost, ne znače lijepe namjere. Imaju pravo kada kažu da su riječi oružje, još je samo potrebno da čovjek nauči kako baratati oružjem jer u suprotnom mogu nastradati nevini prolaznici...

Nije dovoljno posjedovati, treba znati i koristiti.

Najpametniji su oni koji govore kako misle i rade kako govore. Rijetke su vrste takvih ljudi....

četvrtak, 03.01.2019.

Novogodišnje odluke i želje

Iskreno, nemam ih. Ne kujem planove uvjetovane datumom. Ispisujem na papir samo obveze koje moram napraviti da ih slučajno ne zaboravim zbog previše misli koje mi se roje po glavi, ništa čudno za takav tip osobe poput mene, ali i one stvari koje vrijedi zapisati jer će ti biti potrebni za dalje,... neke dojmljive izjave, recepti, misli... Svaki puta kada sam napisala odluke na papir i izostavila neke želje jer mi je već bilo dosta razočarenja u tom području pa mi je došlo da odustanem od svega, za inat se pojavi situacija koja nenadano promijeni cijeli dotadašnji sistem razmišljanja. Ove koje sam napisala na papir, nisam dugo ostvarila zbog nekih negativnih utjecaja u okolini koji su me kočili da ostvarim ono što sam željela, a nisam mogla previše utjecati na to. Zato sam odlučila ništa ne planirati. Kada ništa ne planiraš niti ne očekuješ, život te baš iznenadi. I kada donosim odluke, odlučila sam da to budu samo moje odluke jer kada na tvoje odluke žele utjecati "dobronamjerne" osobe koje svakako znaju što je najbolje za tebe, onda shvatiš da su te odluke osuđene na propast i vrlo lako odustaneš od toga. Jednostavno ti je dosta osoba koje misle da su toliko utjecajni da mogu mijenjati sve što požele u okolini kako bi se lakše nosili s njom. Mislim da samo želim imati toliko da mogu reći da sam zdrava i sretna osoba, biti ono što želim (u prijevodu: biti JA) i raditi ono što volim i imati dovoljno da mogu dalje raditi one male stvari koje me mogu ispunjavati. I da, ništa manje važno, imati pored sebe osobe koje će me prihvaćati onakvom kakvom jesam i izvući ono najbolje iz mene, a ne one koje će se nacrtati kraj mene da mogu reći da me imaju pa će tek onda početi izmišljavati kako bi ja trebala izgledati pored njih.

To mi je dosta, a sve ostalo će doći s tim.

Zgodna anketa na naslovnici... Isto, tko to zna. Pisanje na blogu ovisi o puno faktora. Nekada imaš inspiracije pa samo pišeš, nekada nemaš pa uzmeš pauzu jer nemaš ništa pametno za napisati. Ponekada jednostavno nemaš vremena pa da još misliš i na blog. Ove svađe koje se dogode ovdje te toliko zamaraju jer te se ne tiču imaju isto utjecaja. Ne znam ni zašto bi uopće morao se ići zamarati s tim, koga briga... O nekim stvarima je najbolje ništa ne govoriti, pisati, neke stvari treba pustiti i živjeti svoj život. Još da trošiš energiju na uzaludna objašnjavanja za koja znaš da uopće neće ništa promijeniti. I tako to, i tako dalje...