Pozitivka

nedjelja, 08.12.2019.

Laganini

Svježe sa mog stola. U svako doba izgleda sjajno. Ljepota nikada ne blijedi.

Nisam mogla ne podijeliti, ne da mi se pisati u ovo tmurno vrijeme o teškim stvarima...

Samo dobra knjiga, omiljena muzika, pokoja humoristična serija, drage osobe... to su te male stvari. Za velike će stići vremena.

četvrtak, 05.12.2019.

Darivanje

Kada sam bila mala veselila sam se dolasku svetog Nikole i Djeda Mraza, naravno bili su to pokloni u obliku slatkiša i ne samo to, te neke male sitnice koje djeci u tom trenutku znače. Onda dođe faza u kojoj počneš razumijevati da nema nikakvih takvih likova osim u pričama i da ih utjelovljuju drugi važniji ljudi u tvom životu, ali prihvaćaš tu kulturu darivanja za blagdane jer to je tradicija koja se ne propušta. A onda te napokon uhvati faza u kojoj počneš razmišljati kako bi se ljudi zapravo ponašali bez svih tih silnih formalnosti koje nalažu blagdani... Budimo realni, dosta se u vrijeme blagdana potroši za takve prilike. Koliko ljudi od toliko zapravo misli pokloniti toplu riječ, osmijeh, suosjećanje, iskren razgovor svojim bližnjima? Ljudi se sjete zajedništva oko tih blagdana. Malo je previše neugodnih emocija i riječi među ljudima. Gdje je nestala jednostavost i spontanost? Materijalizma je ionako previše, nemam ništa protiv darivanja, ali uzalud darivanje ako ono nije od srca i onda kada osjetiš potrebu nekome izraziti naklonost. Što je s onim darovima koja se izrađuju od srca? Na takve smo zaboravili. E, takvi su neprocjenjivi.

Iako nisam vjernica, veseli me taj dio godine. Ne zbog poklona niti ičega opipljivog nego baš zbog te atmosfere, atmosfere mira i ljubavi. Da... bit će kolača, okićenog bora, poklona, nekih dragih ljudi i svega što se sjetimo upravo u to vrijeme, ali nema ništa do osjećaja topline, ljubavi, mira i zajedništva. Mislim si, kada bi Božić bio svaki dan, priča bi bila posve drugačija.... Barem si ne bi umišljali da smo bogati ako imamo nešto (također, i ako smo nešto na pravom mjestu u pravo vrijeme) i samo po sebi da je to ono što bi trebalo biti dovoljno. Čak ti ni ne treba da budeš to nešto pa da počneš cijeniti prave stvari koje su ipak besplatne...

Očekujete li puno darova?

nedjelja, 01.12.2019.

Iskreno o iskrenosti

Nešto posve suprotno od prethodnog posta... Mnogi će reći kako cijene iskrenost, rijetko tko će je junački podnijeti. Isto tako, prevladava osjetljivost na svaku laž, a na iskrenost dupla hipersenzibilnost.

Isplati li se biti iskren u okolini u kojoj je jedina reakcija na iskrenost ismijavanje ili vrijeđanje?

Jer ta ista okolina nesvjesno licemjerno uči pojedinca kako se samo s laži uspješno dobije potvrda.

Iskrenost je možda hrabrost, možda ludost... valjda oviseći o tuđim očekivanjima.

Nije teško razgovarati sa osobama drugačijeg pogleda, ali je zato problem razgovarati s nekim tipa "ti nećeš meni govoriti što, ali zato mogu ja tebi".

Kako znam? Desilo se po 365. put. Kažeš iskrenu o sebi, a ne o drugome (ovo kad govoriš o drugome, kao da govoriš o sebi).

Uvijek ista priča... Ako ne ispunjavaš tuđa očekivanja, preispitaj se, ti si sto posto kriv.

<	prosinac, 2019
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31