petak, 20.11.2015.

Forever Lolita



Budući da mi se često događaju nevjerojatne stvari već počinjem sumnjati u postove prije par godina. Volim ja ono sve nekako ukrasiti. Odmah da ne bi bilo nesporazuma, pjesma od jučer, o liku koji šeta sa sjekirom u ruci, je autentična i lik je krivično prijavljen, cure su navodno bacile opuške ispred njegove avlije, jedan od onih umirovljenih policajaca.
Zato volim i fotografski dokumentirati, tko bi mi naprimjer vjerovao da gola cura šeće psa po krčkim stijenama.
Hotel Kvarner u Opatiji je zatvoren kao i većina ugostiteljskih objekata, no eto, danas je ispred bila grupa njemačkih turista penzića s, kako mi se činilo, mladom, u svakom slučaju šareno odjevenom vodičkinjom. Kako se ništa u tom mondenom zimovalištu ne događa, pokušao sam opaliti snimku na slijepo, ispalo je potpuno mutno pa sam se približio. Gledao sam klasično na jednu stranu hotela, dok sam fotić lagano okretao prema grupi na drugoj strani. Onda me dama zbunila obrativši se, oslovivši me poput konobarice iz Andreine priče :"Poznajemo li se mladi gospodine?" na odličnom njemačkom. Stresao sam se, naravno ne, odakle samo ideja, Vi ste znatno mlađi. Smijeh, jeste li kad radili u Kvarner Expresu, jesam kao student, to je to, ja još kao učenica. Tek tad sam primjetio da je ipak nešto starija nego što izgleda, Vi živite u Opatiji, pitao sam, ne više, u Srbiji, ovdje odradim koju grupu, učinilo mi se da sam se nečeg sjetio, no nisam htio provjeravati, pa sam pozdravio i otšetao, pas me je vukao očito ka nekoj kuji.
p.s.
Fotke nisu uspjele, treba s pravom sumnjati u ovu čudnu storiju.
21:35 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.