nedjelja, 25.06.2017.

Sedacija, odlasci, promatračica života...



Eto prošao sam i to, potpisivanje prve Jinove sedacije, bio sam strašno napet dok nije sve prošlo, Jin se hrabro držao, kad je veterinar rekao, trebalo bi ga nekako u transporter, on je, nakon što je primio inekciju, promotrio transporter i nezainteresirano ušetao u njega. U čekaonici mi se javila kolegica s jedne od bivših škola, iznenađena što je nisam prepoznao, donijela mačku na konačno uspavljivanje, kaže ima 20 godina, to je barem onoliko koliko ona zna.
Dolazimo doma, saznajem da je umro nekadašnji prijatelj, dečko koji je nekad obećavao više od svih nas, pio je mali tuborg dok smo mi ostali jeftina piva, još u Jugoslaviji, sad otac tri kompletno školovane kćeri i muž moje nekadašnje frendice, di džej i električar koji nikad nije isključivao osigurače, ne znam detalje, možda je nešto krivo spojio on koji nije griješio.
"Vidi njega, još će je snimiti iz neposredne blizine", vidio sam dvije babe, svaka otprilike četrdesetak godina, kako nemaju pametnija posla, nego stoje i čude se curama kako besramno spavaju uz Korzo, nemam izbora, moraju me viditi kako god fotkao, a ovakve fotke se ne propuštaju. Odmjerih kratko babu što je komentirala, pomislih, pljunuta jedna supercool blogerica, koja me jednom tako primitivno komentirala, i istog momenta primjetih zapakirani monstrum fotić oko vrata, ma nemoguće da je u Rijeci, takve se ne miču s purgerske špice.
Ipak sve u svemu divni dani, potvrđena je razmjena stanova s Berlinom, a moj najbolji prijatelj opet izgleda dobro.
12:04 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.