Jadranka Varga Nachtfresser

srijeda, 31.05.2017.

Malo o kulturi i modi



Razmišljajući o nekim komentarima vezanim uz moje postove o divljoj prirodi, podsjetio sam se teme koju nam je približila jedna asistentica na faksu, razlici između civilizacije i kulture i situacijama kad moraš preferirati jedno ili drugo. Prvo ću otkloniti primjedbu jednog komentatora oko brige za mog psa u nepokošenoj travi u kojoj tako postaje lak plijen za krpelji i ostale nametnike. On nosi njemačku ogrlicu oko vrata, čista kemija i njemačka pouzdanost, najveći mogući problem je da je ne bi, kao jedne godine, naravno mojom krivicom, izgubio. Problem su takozvane lastavice i slične travčice koje se zabijaju u šapice i druga meka mjesta svim psima svigdje.
Problem problematičnosti suvremenih kulturnih normi osvijestila mi je ponovo nedavno čitana Ruth Barcan, ona tvrdi da ni izbrijavanje trudnica prije rađanja nema higijensku nego kulturološku funkciju, stvara se privid profesionalizma, ženi se daje do znanja da je prepuštena usluzi društva koje demonstrira svoju kontrolu nad njom, pišem po sjećanju, s dlačicama ma kako uredne bile eliminira se njena osobnost.
Drugi problem je pitanje blizine i privatnosti, ja fotkam izbliza isključivo jer sam se morao isprakticirati zbog karakteristika svog fotića, poznato pravilo, što s manje budžeta raspolažeš, moraš biti vještiji. Bio sam član piratske internacionale koja je među prioritetima imala zaštitu privatnosti pojedinca. Nevjerojatno koliko ljudi nisu razumijeli i koliko su mediji uspjeli preokrenuti problem u suprotnom smjeru, prema omiljenoj težnji društva za sve novijim i novijim zabranama, najkarikaturalnije su mađarske o zabrani fotografiranja ispred znamenitosti što ipak nije prošlo u europskom parlamentu za ostali dio Europe. Suštinski je problematično ili nije, stvar svjetonazora, što vlast npr. na osnovu registarskog broja auta, barem na većem dijelu naprednog Zapada, može pratiti kretanje pojedinca i njegove navike, npr. gdje je i u koji bordel skrenuo s autoputa. U razvijenim državama poput Mađarske problem je predstavljen da će biti ugrožena baš tvoja guzica ako se ne spriječi bjesomučno fotografiranje Japanaca sa selfie štapovima na javnim površinama. Trgovi su postali subverzivni, mora ih se preventivno kontrolirati, prošla su vremena kad je najveći problem za nezaštićenu mladež bilo Diogenovo masturbiranje na istima.
Počele su vrućine, sviđaju mi se naznake modnih trendova koji se sramežljivo naziru.
10:58 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 30.05.2017.

Kamo vodi voda?



Zapravo ja ne volim prirodu, pogotovo ne kultiviranu, iritiraju me žestoko mirisi pokošenog sijena i trave, donekle me zabavljaju ptičji zborevi, posebno kukavice. Radi se više o tome da praktično dođe vrijeme kad baš i nemaš nekih izbora, sustav je postavljen tako da je svatko svakom konkurencija i da se stalno moraš potvrđivati i boriti po nekim uglavnom besmislenim pravilima pa ne preostaje ništa drugo nego bježati u osamu ako se ima gdje. Dosta ljudi zapravo uživa svjesna da je drugima gore i ne vrijedi im ništa objašnjavati, te je naporno biti i u samoj blizini takvih.
Najgori su oni koji uživaju što su sitni kotačići Organizacije, evo neki su išarali i uređeni izvor vode duboko u šumi, ne smije se nikad zaboraviti u kakvom okružju živimo.
p.s.
Inače zanimljivo je kako se svi prilagođavaju zakonima tržišta, uz sarajevske ćevape se nudi sarajevsko pivo, kako smo neuki bili mi nekad davno, kad smo usred Sarajeva grada pili nikšičko...
12:01 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 29.05.2017.

Motori



Znam da će mi vjerojatno faliti ovi dani kad me nema kod kuće, paradoks, najveća sranja kod stopiranja Jadranom pa poslije Europom upamćena, lijepi dani tu i tamo, eventualno sjećanje na neku noć.
Iako mi nije nikad padalo na pamet nabaviti jači motor, bajkeri su mi uglavnom bili simpatični za razliku od npr. vozača Audija, posebno oni čiji motori imaju svoju priču, a takva je većina, dok su auti uglavnom uniformno postrojeni. Doduše i tu moram pridodati da privatno s bajkerima nemam dobra iskustva, jedan mi je čak oteo bivšu curu, opet, ne zato što je bio bajker, nego zato što je bio mlađi i bogatiji. Izgubili smo i jednu tuču s hell angelsima al samo zato što smo bili mladi i glupi, ovi su djelovali prilično slabašno za tako poznatu skupinu, no zaboravili smo na razna pomagala koja mi nismo imali.
Svidio mi se prekrivač sjedala ili sedla ovog tipa.
21:26 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 28.05.2017.

Rođendan na Praputnjaku



Mislio sam da je fešta osuđena na neuspjeh. Iako je najavljeno za 13, neki su rekli da ne mogu prije 18, neki će se eto pojaviti negdje popodne, neki su bili po koncertima pa nisu znali i tako to. Ipak osim fotografija je bila to jedna od najboljih zabava zadnjih godina. Razgovaralo se o tipičnim hrvatskim temama, životu u Irskoj, Maroku koji smrdi po janjetini i prljaviji je od Grčke, izboru bibliotekarke za američku kuću slavnih, jedna od bitnih stavki pri izboru, osim poznavanja uglavnom povijesti rock glazbe, je proći test na drogu.
Nas neke je pak zanimalo zašto se u prostoriji ne naprave stepenice koje bi vodile ka nebu, odnosno ravnom krovu, ne smije radi građevinske dozvole, onima što nije bilo jasno, lijepo je objašnjeno: "Negdje bi vodile, a ne smiju nikamo doći!", pao sam od smijeha.
Fotke su potpuno manjkave za ukupan dojam, ne čuje se pjesma, prasak čak triju gitara, ne osjeti se dim, nisam objavio drugaricu kao roštilj majstoricu, ona je pekla, nema torte jer mi se nije dalo više fotkati, nema baš našeg domaćina Matije koji je u svakom trenu pazio na detalje poput zamjene nestale pijače...
Malo me grlo zezalo pred kraj, sjetio sam se Serjože iz "Neovdašnje večeri" Marine Cvetajeve, koji je tad iskašljavao posljednje ostatke svojih pluća uvjeravajući sve da je u pitanju obična prehlada. A nama je valjda bilo otprilike tako dobro, kao njima nekad.
09:55 | Komentari (11) | Print | ^ |

subota, 27.05.2017.

Šetnje, bijezi, tržnica, kolostaj



Gledam statuse na fejsu poznanika koji je postao socijalan slučaj, ne da se, a još uvijek i pametuje kao da je popio svu mudrost svijeta. I je, oštrouman je mada se mnogo toga s njim ne slažem, no potpuno sam siguran da on nije kriv za situaciju u kojoj se našao i isprazna su mi uvjerenja drugih nekih poznanika, kao, kad bih ja kao on govorio četiri jezika, gdje bi mi bio kraj.
Postoji previše ljudskih govana koje je stvorio sustav kakav je, i koji će za siću lažno svjedočiti na sudu u korist onih beskrupuloznih koji su se eto dobro snašli u životu. Treba izbjegavati veća društva i socijalizirati se samo onoliko koliko je nužno. Uostalom i u virtuali selektiramo gdje ćemo trošiti vrijeme i ignoriramo kontaminirane pametnjakoviće.
10:32 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 26.05.2017.

Promašaj



Već par dana Novi list piše o zastojima u prometnoj raskopanoj ulici i nervozi sudionika prometa. To je ulica kojom inače šetamo Jin i ja, odnosno prelazimo je, kad izlazimo iz parka u kojem boravimo, tamo u pozadini. Da bi valjda ubrzao promet neki mudrac iz grada je prije par dana na takozvanom pametnom semaforu isključio zeleno za pješake.

Baš sam bio nezadovoljan jutros svojim fotkanjem, sve kasna okidanja ili potpuni promašaji. Ima dana kad ono baš ne ide.

Jučer se desio incident na pješačkom, promašila me smrt, odnosno auto je nakon glasnog kočenja stao tik uz nas dvojicu, Jin je bio skroz kod kotača, mene je lagano i dotaklo. Vozač koji je otvorio prozor psujući je dobro prošao, otkako ne radi semafor radim slalom s ključevima u šaci, ovaj put je pretjerano glasno odjeknula samo pljuska.

Netko iz kolone je zatrubio i mahao dok sam s Jinom trčao dalje, da, to sam bio ja.
11:16 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 25.05.2017.

Upad u prvu klasu



Jučer mi drugarica naručila lungić, nisam imao pojma da će ga biti tako neško naći na tržnici pored toliko mesnica. Ipak vidio sam ga samo na jednom mjestu, bez istaknute cijene, pa sam, poučen svakakvim iskustvima, pitao za cijenu. 80 kuna, ajme meni, al sam ipak uzeo jedan komad, kad ga se baš zaželjelo, vagao je pola kilograma. Sjetio sam se mladih godina kad su stariji profesori sat instrukcija naplaćivali po cijeni kile teletine, onda zbog relativnosti vrijednosti dinara, tadašnje valute. Nema toga više, spuštena je kao i na ostalim poljima cijena rada. Kao što sam komentirao kod Dražena za 80 kuna se može naći talijanski pršut, kod nas i ne samo nas potcjenjivan, no to mene pak raduje. Rijetko sam nalazio bolji pršut nego jedne godine u Berlinu, kad sam konzumirao talijansku Parmu, tamo su npr. španjolski pršuti barem dvostruko skuplji.
Čitam jutros o predavanjima nikog drugog nego čuvenog redatelja početka dvadesetog stoljeća Sergeja Eisensteina, na temu raznih načina manipulacije kamerom, od onog da se snima u Frankfurtu, a žena iza ključaonice se gola kupa u Moskvi i razmišljam kako su se pravi stvaraoci uvijek smijali ljudskoj gluposti, onima koji su spremni satima lupetati gluposti oko jedne snimljene fotografije, umjesto priznati-ne razumijem ili konstatirati-ne sviđa mi se i odlepršati u društvo svojih istomišljenika koji izuzetno razumiju tvoju ograničenost.
p.s.
Ručak je bio izvrstan, nisam imao vremena aranžirati fotografiju.
11:16 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 24.05.2017.

Svakodnevno rastezanje



Uzor mom svakodnevnom bloganju, za koji dan će to biti 13 godina, su dnevnici Thomasa Manna, koje su kritičari uglavnom popljuvali, književnik i moj poznanik Željko Ivanković ih smatra praktično literarno bezvrijednima, dok mene i danas oduševljava ta disciplina svakodnevnog bilježenja banalnosti. Zapisi sredine tridesetih godina prošlog stoljeća su zapanjujuće aktualni, Mannu je stalno prijetila opasnost da će mu nacisti zaplijeniti njemačku imovinu i pokušati ga financijski uništiti, kad mu već ne mogu drukčije nauditi. Sustav koji pokušava onesiguriti što je moguće više pojedinca. Najviše sjećajući se zapisa velikog književnika mogao sam psihološki podnijeti legaliziranu pljačku lešinarskih bandi koje društvo štiti, čuveni doživotni i dosmrtni ugovori, kojima se love stari i sami pojedinci, nemoć da se išta napravi, osim, što je napravljeno, prijaviti svim institucijama. Moglo se istovremeno dogoditi da ostanem i bez posla i bez skoro sve imovine, što naravno u ovako koncipiranom sustavu nikad nije isključeno. Mannu se zamjera što u dnevnicima samo bilježi, uglavnom ne pametuje niti nudi rješenja, za razliku od meni isto dragog Brechta čiji su dnevnici angažirani i poučni. Ipak Mann piše redovito, tko bi mogao svakodnevno stvarati umjetnost. Utjeha stalnosti u nestabilnim vremenima. Meni možda ne treba ni to, pokušavam čisto svakodnevno vježbati vijuge, raditi nešto izvan opće, ljigave ali uspješne, indoktrinacije.
11:42 | Komentari (16) | Print | ^ |

utorak, 23.05.2017.

Trk pa tišina



Slavljenik, Jin danas slavi peti rođendan, me isprepadao, cijelu noć lizao šapicu, sinoć i jutros se natelefonirao s veterinarom koji je na terenu, jutros nije htio ni vani, na kraju sam u pauzi dojurio iz škole i odnio ga, čim je stao na asfalt sjurio se za jednom od svojih cura, rastrčao se kao da nikakvog problema bilo nije, u zadnji moment sam ga ulovio da se ne zajuri na jednog vučjaka. Sad idem sastančit dalje u ustanovu, poslije imam dogovorenog veterinara, popodne ću vjerojatno odmarati i drijemati. Nevjerojatno kako smo krhki i lako lomljivi.
p.s.
Evo legao mi uz noge i poslije dužeg vremena ponovo liže šapicu, inače sinoć smo mu izvadili jednu travčicu, više ne šepa, ali liže li liže, osim kad je u svom društvu i elementu.
p.p.s.
Nevjerojatno, opet mi juriti na posao...
11:26 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 22.05.2017.

Dan pobjede



Dan izbora i izvjesne krunidbe Rijeke u nogometnog prvaka Hrvatske, uz očekivano ludilo u gradu, odlučili smo, nakon skromnog ručka provesti u prirodi. Ispočetka je bilo, ništa ne raditi, samo guštati, na kraju se kopalo, jer koliko god toplo bilo na moru, gore je uvijek svježe i valja se zagrijati. Mladi susjed je pokosio travu, dugo sam bio alergičan na taj miris, a on je ponosno došao upoznati se i ponudio da pokosi i naše, što smo otklonili. Vodio sam žestoku psihičku borbu protiv alergije i čini mi se da sam jučer izdržao.
Jin je inzistirao da i u Rijeci pri povratku malo prošetamo, požurivao sam ga da se vratimo prije kraja utakmice, nije najbolje razumio no pucnjava nas je zatekla nedaleko od doma i uspjeli smo dojuriti kući. Noć je za svaki slučaj proveo u kupaonici, prostoru bez prozora i dodira s vanjskim svijetom.
Prošli i izbori, mi smo u onih 73 posto u Rijeci što nismo iskoristili svoje pravo, razveselilo me kad sam čuo da je Mate Kapović ušao u zagrebačku skupštinu, oduvijek mi kao anarhistu nisu bliske komunističke pozicije, al kad se narod ovdje stalno plaši komunistima, neka barem u jednoj skupštini doživi suvremeni revolucionarni original, ukoliko se profesor naravno u međuvremenu nije promijenio.
Zapravo jedino me brine Jinovo šepanje i stalno lizanje prednje lijeve šape, zasad mi ne dopušta približavanje vrijedni kopač.
11:19 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 21.05.2017.

Ustao na desnu nogu



Svijet se okrenuo naopačke, tete na tržnici se spremaju slaviti večeras titulu Rijeke kao prvaka države, ja se s vlasnicima pasa konzultiram o načinima zaštite ljubimaca od neizbježnih eksplozija i vatrometa. O izborima nitko ne govori, većina onih koje znam poput mene neće ni izaći, zamnom nitko ne treba plakati, ionako moji nikad ne prolaze.
Kome će biti bolje kad Rijeka bude prvak ne znam, al eto, kako kažu, veseli da je to postalo moguće, možda nekad bude moguć i bolji život. Nekadašnji ja bih popovao, ali zato moraš izaći na birališta, iskusni ja je naučio kako se ovdje rješavaju nekorumpiranih perspektivnih novih opcija, infiltrirati se, preusmjeriti, posvojiti. Između neoliberalizma i fašizma su sve tanje granice, treće opcije ionako ovdje nema.
11:53 | Komentari (10) | Print | ^ |

subota, 20.05.2017.

Igra koprivama



Izgleda da sam dosta vas doveo u zabludu fotkama, ja ništa ne sadim, pokušavam izravnati teren s jedinim alatom osim obične pile koji imam, štihačom. Naravno da to ide dosta sporo, pogotovo što je zemlja puna kamenja, malo malo pa lupim u kamen i ako zaboravim rukavice kao jučer, moš ga fućkati. Drugarica sadi i bori se protiv korova, čista rekreacija, Jin pomaže u kopanju i rastjeruje sve što se kreće u i po zelji uključujući jednu viđenu zmijicu.
U obilju ima biljke za koju neki tvrde da je, uz još uvijek zabranjenu indijsku konoplju, najzdravija, prijateljske i podatne na dodir, koprive. Čaj je odličan, a i sirup, na slijepo sam ga zamijenio s malo osebujnom limunadom. Ma polako delamo, ništa se ne forsira, ovaj vikend ništa zbog kiše, čisto ispiremo mozak od svakodnevice.
Nisam odgovorio Mekonu, da radi se o pleh tanjuru, ljut sam jer smo prošli vikend išli do Krka, u primisli mi je da i tamo "šoto škala" još možda ima koji takav tanjur, naravno kad smo došli svaki tren smo koristili Jin i ja za šetnju, potpuno sam zaboravio pogledati.
11:48 | Komentari (11) | Print | ^ |

petak, 19.05.2017.

Život i norijada



Jutros sam prošao kroz razularenu gomilu kao da sam nevidljiv. Doduše netko je kliknuo moje ime, ali budući da se nisam osvrtao, osjetio sam samo par pogleda, okolo je uobičajeno letilo ulje, ocat, voda, kao da je i brašna bilo manje, iako sam prošao epicentrom ni kap me nije okrznula. Ušetao sam u školu, trebao sam samo potpisati jednu kaznu, nije gotova, još službe analiziraju, proceduralno opet nešto ne štima, čudi me da se ministarstvo obrazovanja ne hvali da je višestruko smanjen broj kazni. Vraćam se istim putem, opet ništa, jedino za mnom trče dvije mokre maturantice, ne da me poliju, nego zovu popodne na feštu i kupanje na Žurkovo, to je Kostrena kraj Rijeke, moš mislit, nemam pametnija posla. Lažem ih da ću biti na Kontijadi, svira najbolji bend "Izet i Borgie", valjda su izbori uskoro, pa je eto organizirano i ovdje nešto za organizirano norenje maturanata. Sad vidim datum, zbilja prekosutra, možda po prvi put neću ni izaći, posao mi neće osigurati nitko iz ovog cirkusa. Na Korzu su ujutro oko devet dominirale moje medicinarke, ostali valjda prije podne demoliraju svoje škole. Inače drugarica i nenajavljeno nas svaki slobodni tren vozi u Gorski Kotar, valja se ispuhati. Zanimljiva mi logika jednog komentara jučerašnjeg posta, da su Kerum i Bandić pametni, ne, oni su samo gradonačelnici gradova, jedne poput njih, jadne države.
p.s.
Uh, predugačak konfuzan tekst. Najbolje fotke norijade jasno nisu za objavu, jbga, neću riskirati zbog gluposti društva koje iritira naturalizam gole istine.
13:00 | Komentari (14) | Print | ^ |

četvrtak, 18.05.2017.

Brzinsko ništa



Recimo da danas nemam što reći, moram promišljati praktične gluposti, jedan od onih dana kad bi ti, ako ne razmišljaš dovoljno banalno i pravolinijski, mogao biti ugrožen opstanak. A nije se lako uključiti u način razmišljanja moćnih budala. Dan spašava utjeha sarme.
11:24 | Komentari (11) | Print | ^ |

srijeda, 17.05.2017.

Naked, nude, normiranje, nadzor

Živimo u civilizaciji u kojoj se teži normiranju baš svega što dovodi do tužnosmiješnih rezultata. To je i civilizacija temeljitog nepovjerenja i nadzora te neprepoznavanja i nepoštivanja finesa.
Mene tu najviše zabavlja instagram koji eto ima jasna pravila na području koje me zanima, fotkanju golog tijela, zabranjeni su prikazi ne samo spolnih organa nego i golotinje donjeg dijela"prednjice" te bradavice na sisama se moraju zacrniti. Imaju i jako široko tumačenje povrede integriteta snimane osobe, pa sam ja opomenut i skinuta mi je fotografija neprepoznatljive žene na pokretnim stepenicama robne kuće kojoj se nadzira donje rublje.
S druge strane osim stranica poznatih zvijezda zadnji mjesec je izuzetno popularna stranica https://www.instagram.com/cheekyexploits/ s par tisuća lajkova po fotografiji i sad već manje https://www.instagram.com/nyfreehiker/. Fora prve spomenute stranice je snimiti svoju golu stražnjicu na nekom poznatom mjestu u svijetu, tako je druga fotka eto snimljena u Dubrovniku i skupila oko 4000 lajkova, velika reklama za naš turizam.
Prve tri fotke su s ove dvije stranice, četvrta eto moja nezabranjena s instagrama. Ne vjerujem da bi cheekyexploits bio tako popularan kad bi društvo, i Instagram kao njegova popularna preslika imalo normalan odnos prema ljudskom tijelu.
Eto probao sam biti jasan, a ne filozofirati o razlikama između naked i nude, bliskosti normiranja i nadzora, koga briga za to.
11:09 | Komentari (12) | Print | ^ |

utorak, 16.05.2017.

Inpotencija rvatska



Lijep dan, no svi nekako sumorno neinspirativno odjeveni, nemam baš inspiracije za fotke. Dosadnon predizborno vrijeme, na Korzu na velikom plakatu gradonačelničkom kandidatu nacrtali brkove i ispod nepismeno dodali "inpotencija", hrvatsko huligansko intelektualiziranje. Iz autobusa vidim grafit, bar nešto za svakodnevni post, bezvezno jutro, osim prvih trešanja, prije popodnevne smjene.
12:03 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 15.05.2017.

Cementiranje rodnog mjesta



Jučer smo nakon nabave namirnica i ponovljenog ručka na destinaciji iz prethodnog posta skoknuli na otok. U gradu Krku sam vidio više svećenika nego mladih predsezonskih turista. Mjesto je postalo dosadno, već u 14 je u starom gradu bio zatvoren dućan koji je inače po cijeli dan radio. Bio je lijep dan pa se ono malo mlađih gostiju usprkos hladnom moru kupalo, a i Jin je umočio noge. Lijepa šumica kod hotela Bor je izbetonirana, pisao sam kad je sve počelo, s strategijom nekog mladog bugarskog balavca stručnjaka, kako će sve završiti, bit će i gore, mada je priroda otporna, nikad ju nije lako u potpunosti uništiti. Počelo je inače kršćanskim lobiranjima i zatvaranjem FKK kampa, u stvari naša najjača ustanova je najprije preuzela ogroman prostor u kojem je bio Zabavni centar, u stvari...
Ma nije bitno, dok se ima za benzin i može birati i u najgorim diktaturama postoje alternative, kad su Janjevci preuzeli gradsku jezgru već sam se počeo opraštati i definitivno praktično shvatio glupost propagiranja svehrvatstvog zajedništva...
07:44 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 14.05.2017.

Tele u šumi



Loš dan uz jednu iznimku. Naime negdje u Plasama nismo mogli dalje prema Fužinama, čovjek nas pita zar nismo vidjeli znak. Cinično pitanje u zemlji u kojoj znakovi nakon odrađenih radova ostaju i po pola godine. Uz sparinu i datum trinaesti, lagano stvaranje nervoze, a nismo ni jeli. Idemo, budući da znakovi niukom slučaju nisu jednoznačni, prema Gornjem Jelenju, na osjećaj i staru zagrebačku cestu. Iznenađenje, restaurant na putu, odlučujemo mu dati šansu, mada mi čudno, lijepo uređeno, reklamira janjetinu i teletinu, a brzinski vidim u jelovniku ćevapčiće po 30 kuna. Konobar nas odmah upozorava da su cijene bez priloga. Restaurant "Bajta" je na prvu izuzetno ugodno iznenađenje. Ražnjici u lepinji su bili prvoklasni, a drugarica se odlučila počastiti menijem, odlična juha, vidilo se već po boji, teleće pečenje s pečenim krumpirom, miješana salata i isto tako dobra štrudla za 70 kuna, u Rijeci nedostatno ni za ramstek sam, ražnjići 40. Među gostima skupina bajkera iz Austrije, te par nedefiniranih, oni imaju očito dobro označena odmorišta.
Meni se poslije i nije balo baš delati, drugarica se više rekrearirala, a i pomalo se, za razliku od mene, potpuno asocijalnog, družila sa susjedima.
Navečer sam šetajući s Jinom naletio na skupinu mladaca Armade pod gasom, slavila se neočekivana (teško je u ovoj strogo kontroliranoj državi povjerovati da bi Rijeka mogla biti prvak) pobjeda, nisam uspio na vrijeme zakopčati jaknu, al začudo, tip koji je izgleda pomislio reagirati na majicu, zauzdao se i produžio dalje. I u Armadi preovladavaju desnohuliganske skupine, nema kao u Njemačkoj drukčije usmjerenih, nedavno su ispred učeničkog doma premlatili mog učenika hajdukovca.
Inače majicu sam nabavio svojevremeno na berlinskom svjetskom sajmu piva, simbol je pivovare mislim iz Rostocka, hostesa mi onda prije dosta godina, kad sam uostalom pio i pivo i družio se, ispričala mi radoznalom, da se radi o dobrom pilzneru i da je simbol na početku sadržavao i srp i čekić, no budući da su to u nekim europskim regijama zabranjeni simboli, gazda je naredio skidanje, a Lenjinu su dodane i slušalice na uši kao simbol novog doba.
08:18 | Komentari (8) | Print | ^ |

subota, 13.05.2017.

Evolucija



kad su neki nadrealisti
rekli svojevremeno eluardu
da će ostati bez cure
on je napisao pjesmu
o bratstvu među ljudima.

kad sam svojevremeno shvatio
da ću ostati bez ikog dragog
išao sam u društvo onih
što obećavaše revoluciju.
sad svi pljuju po mojoj majici.
10:31 | Komentari (11) | Print | ^ |

petak, 12.05.2017.

Desetka za rješenje



Mc chevap na Kukuljanovu je položio popravni. Naime prijatelj koji ga je preporučio, nakon što sam iskritizirao njegovu preporuku na blogu pitao me, a koje sam u stvari ćevape tamo jeo. Izgleda da je kvaka zbilja u tome, ovaj put sam uzeo sarajevsku desetku i zbilja je dobra, za razliku od banjalučkih ćevapa prošli put. Dobili su ćevapi šansu jer smo išli viditi drvenu kućicu iz Bauhausovog kataloga.
Dobra je iako imam dvije primjedbe, nikad ne biste pogodili što je prouzrokovalo moj snimljen izraz lica kad sam ušao. No ako stavimo cijenu na jednu stranu i te dvije stvari na drugu kućica još ima šansi.
Jutro sam posvetio kućanskim poslovima nakon tržnice, budući da je drugarica dežurna do 14 u svojoj školi, znam da mnogima nije jasno što to znači, ali neću ni pokušavati objasniti. Najduže sam se zabavljao s usisavačem. Budući da je vrećica očito bila puna i nije vukao, nakon razmišljanja u maniri one dvojice majstora iz crtića, zaključio sam da mi je efikasnije ručno isprazniti, koliko ide, ovu punu, nego tražiti novu za zamjenu koju možda ni nemam u kući, a možda je i negdje spremljena za nekog velikog spremanja. Uspjelo je, nakon dužeg vremena mučenja, usisavač je pokazao da još uvijek može i te kako povući. Usput sam nakon tuširanja odrezao nokte s ruku, koji su se nakon opisane složene operacije malo zacrnili i pokazali da ih ima.
13:29 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 11.05.2017.

Ego trip radničke klase



Hvala drugarici na foto dokumentaciji jučerašnjeg dana. Tema je kako štihačom izravnati brdo da bi se mogao betonirati temelj za malu montažnu drvenu kućicu.
Nedostajalo mi filozofiranja jučer i odmah sam našao na fejs zidu Julie Schramm, frendice i uspješne mlade berlinske političarke raspravu o bezuvjetnom temeljnom dohotku. Nisam znao da je i ona protiv, naknadno sam se sjetio da je ona ipak socijalistica, a socijalisti tamo, isto kao desničari ovdje svršavaju na rad, npr. kad slušaš il čitaš Hasanbegovića ovdje, izgleda ti kao da je prepisivao od njemačkih komunjara.
U diskusiji mi se još bolje izoštrio smisao argumenata protivnika "basis income" principa, kad bi se uveo, bez obzira što sad trenutno većina ljudi djeluje izuzetno glupa i indoktrinirana, rijetko tko od tih budaletina bi pristao raditi besmislene poslove za nikakvu plaću pod robovlasničkim uvjetima.
Ovo jučer sam sizifovski radio jer sam to sam želio i jer sam mogao prestati prije početka očajavanja što "ništa od toga". Naravno jedan od motiva je vjerojatno bio i da se možemo slikati.
p.s.
Jin još spava i odbija šetnju, eh taj čisti zrak.
07:45 | Komentari (11) | Print | ^ |

srijeda, 10.05.2017.

Kopati do mraka



Sarmu u auto i nakon rada odlazak na kopanje. Čak je i Jin u prvom momentu ignorirao omiljenu paštetu barbe Gavre, ali malo mesa na vrh i sve paše. Ja radim sa štihačom na ravnanju brda za buduću montažnu kućicu, to skoro da se ne miče, kao kod pravih umjetnika, pauze su sve duže, s druge strane drugarica ima već prilično posađenih stvarčica.
Teve mi je upaljen dok pišem, čujem krajičkom uha Supeka, prevelik je to humanist bio, danas sam se prije puta još jednom uvjerio, kolika je ta volja ljudi za malo moći, bilo bi zbilja licemjerno kad bih se npr. svrstao u pacifiste.Doduše izbjegavam sukobe, kad prezireš to nije dobra početna pozicija.
21:50 | Komentari (3) | Print | ^ |

utorak, 09.05.2017.

Dobro je bilo



Iznimno naporan ali relativno uspješan dan. Održao i sjednicu na kojoj sam ostvario svoj osnovni cilj, radi se o velikom problemu jedne učenice, mislim da smo na pravom putu. Čim sam pak došao doma izdajnička aplikacija me doma obavještava da me jedna učenica brisala s popisa fejs frendova, nevjerojatno brzo cure informacije tko je što govorio. Nama veze, nebitno. Stigao sam ipak i pogledati izložbu, saznao podatak da su izabrane 32 od ukupno 251 prijavljene fotografije. Iako svoju fotku ubrajam u bolje palo mi na pamet da je možda odabrana jer se jasno vidi Intersport, a Intersport je jedan od sponzora izložbe, ipak živimo u kapitalizmu, naravno da to nisam primjećivao kad sam fotkao. Evo i sunca, super.
17:12 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 08.05.2017.

Rukom u koprive



Koprive uzimam golim rukama, zbilja skoro sve moram raditi na svoj način. Te ruke su puno tog prošle, od vojnog vešeraja po kazni nadalje, i izgledaju ne više baš privlačno, tako da mi je čak ugodno kad me malo prirodno pecne.
Inače za rad s štihačom i pilom obavezno stavljam rukavice, ne pada mi napamet riskirati žuljeve il nešto slično.
Najmanje od svoje ekipe radim u prirodi i najmanje me to veseli, meni je dovoljn o biti na zraku i daleko od ljudskih čopora.
Jin se uvježbao, izuzetno je spretan i koristan kopač, jedino još treba malo paziti, da kad se zanese, ne počne otkopavati već zasađeno. Raspitali smo se za jednu lijepu drvenu kućicu koju smo spazili u prospektima. Sve pet, dostava i montaža u roku od 15 dana, jedino mi moramo pripremiti teren betoniranjem. Nikome nije jasno što meni nije jasno.
Bio još jedan prijatelj u nastupnom posjetu, ni on ne djeluje najzadovoljnije, ponestaće po Hrvatskoj prostora za bjegove.
10:42 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 07.05.2017.

Karijera jedne fotografije



Evo zahvaljujući fejs stranici foto kluba Rijeka sam saznao koja je moja fotografija predstavljena javnosti u galeriji Principij na izložbi koja je otvorena do 13.svibnja radnim danom 10-13 i 17-20, subotom 10-13.
Fotografija ima zanimljivu povijest, kao i mnoge druge uopće nije trebala nastati. Namjera mi je bila snimiti fotografkinju s monstrumom od aparata, pri činu fotografiranja i to mi je izgledalo nevjerojatno lako, koliko je bila zaokupljena onim što radi. No šipak, crkle mi baterije. Ipak zahvaljujući davnom savjetu našeg iskusnog i najfotografa bloga GP-Zagrebancije, kojeg nažalost na blogu već jedno vrijeme nema, fali, uvijek imam rezervne baterije, relativno brzo sam ih zamijenio i mogao sam snimiti, bez ikakvog kalkuliranja o kutu, samo ovu fotku, par sekundi nakon gospođa je produžila dalje.
Ostalo je povijest, ja bih rado pogledao izložbu, pobjednička fotka zbilja izgleda najbolja, tip ju je očito snimio iz ležećeg položaja, ja sam svoje četiri fotke snimio u deset minuta, nisam bio zadovoljan, no eto, nešto me ipak natjeralo da se natječem...
p.s.
Ne smijem staviti kategoriju fotografija jer me Bug izbacuje za par minuta s naslovnice, kao uljeza u toj elitnoj kategoriji.
09:33 | Komentari (9) | Print | ^ |

subota, 06.05.2017.

Ložba



Lijep je dan, još malo pa u auto, dok tako ide ide. Bio do biblioteke, vratio Žižeka, ak sam ga dobro skužio mi koji najviše preziremo sustav tako ga potvrđujemo, zatim do tržnice, kupujem limune, uskoro ih il neće biti il će cijena u nebo, teta mi rekla, htio i par sadnica kupusa, barba mi kaže da nema, da su začudo kupus, tikvice i chilli apsolutni hit sezone, sve što stigne odmah se proda, kažem zanimljivo, zašto tikvice, on kaže, ha, svin pitaju zašto chilli. U povratku odlučim ipak i proći pored galerije, ono ak se već može negdje snimit moje ime, kad već vjerojatno neću ni pogledati izložbu, može, kak je blesav sustav i filozofija mjerljivosti, razmišljam da sam mlađi i počinjem karijeru, bok te, ovo mi treća izložba u zadnjih par godina, sad me sjetilo, tip u birtiji se interesirao za našu blogoknjigu, nije mi bio jasan, al valjda sve što je teško nabaviti je privlačno, ima me i u knjigama, predstavljanje u Rijeci nismo ni imali, znam pjesnikinju s deset knjiga, tko bi to čitao, i znam našeg Pametnog zuba valjda bez, jebote koja smiješna vremena.
Najbolje žuriti u prirodu da se Jin nadglasava sa seoskim džukcima, to meni zanimljivo.
11:09 | Komentari (8) | Print | ^ |

petak, 05.05.2017.

Upotreba imena



dobro je dok gre
tuga nas često vodi
varka dosade.

Fotke su od jučer, danas sam već dvaput pokisnuo. Stigao mail za otvaranje izložbe sutra u podne, potpuno sam zaboravio da sam poslao par fotki na natječaj, čisto zato da ne budu neiskorištene, taj dan sam već objavio post na blogu s nekim drugim prioritetnim. Optimistično sam prije par dana uzeo "Ljubi Žižeka svog" izvjesnog Tvrtka Vukovića, nema šansi da ja to razumijem niti pročitam. Tip (Žižek, ne Vuković) mi inače imponira, osjećam da posjeduje rijetku osobinu, zna uživati u životu.
10:24 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 04.05.2017.

Nitko ne vrijedi više od dvije minute

"Stalker“ je engleska riječ kojom se označava nasilni gnjavator uglavnom „poznatih“ (tzv. celebsa). „Stalker“ je kadar osobi, na koju je fiksiran, život učiniti nesnosnim, a u nekim ekstremnim slučajevima i oduzeti ga.
„Stalkeru“ se čini da ga određena druga osoba voli, ili da treba njegovu pomoć, ili da želi njegovu pažnju – premda ni za jedno, ni za drugo, ni za treće nema zbiljskoga činjeničnog oslonca. On opsjeda svoju žrtvu telefonskim pozivima, ili sms-ima, ili pismima (uključujući elektronsku poštu), ili je slijedi i presreće. " (objašnjenje Inoslava Beškera)

Zanimljivo je promatrati sve veću površnost školovane mladeži, kod odraslih zatucanih i indoktriniranih, između ostalog na ovom blogu, to me odavno ne iznenađuje.Bitno je zalijepiti etiketu, na blogu su to bile izuzetno glupe, no s obzirom na primitivnost sredine, pomalo i opasne, al kad nekog ne cijeniš, ni ne pogađa te to previše.
Jučer me zato razočarala primjedba inteligentne bivše učenice, da stalkam ljude. Nekoga stalkati bi značilo da mi je izuzetno zanimljiv, a iznad svog kruga poznatih i prijatelja, te onih s kojima moram službeno komunicirati, niskim se ne bavim više od par sekundi, fotografiram u stvari, s obzirom da vodim praktično foto blog, jako malo, i skoro sve fotke, bez neke selekcije, budu objavljene, osim naravno onih koje bi mogle djelovati uvredljivo za inteligente osobe, za budale koje su prednjačile u dosadašnjim nekonstruktivnim kritikama, sve je uvredljivo.
Potrudio sam se, van radnog vremena, objasniti učenici potrebu pravilne upotrebe riječi, shvatila je, što ćemo s onom većinom za koju je kasno trošiti vrijeme?
p.s.
Jučer smo opet iskoristili slobodno popodne za skoknuti do Gorskog Kotara, čak smo komunicirali sa susjedom gore, a drugarica je bila i vrijedna, vrijeme je bilo ugodno i nema ljudi, idilu su remetili samo kamioni koji su vozili u i iz kamenoloma. Prvi put smo bili gore u radni dan, zbog kamiona je problem, ne mogu s Jinom opušteno šetati, zvijeri se mi ne bojimo.
07:40 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 03.05.2017.

Najbolja cura u kvartu



Probudio sam izgleda ženu ili kći vlasnika obrta, naime na netu nigdje ne piše kad počinje dostava plina, nije mi bilo toliko žurno, al eto, narudžbi se želim što brže riješiti, ne volim pamtiti nebitno.
Jučer mi je bio onaj utorak, devet sati s rupama od 45 minuta, srećom bio je lijep dan, pa sam se naslikavao. Na povratku sam u autobusu vidio najzgodniju curu u kvartu, ne fotkam je jer je izuzetno okretna i brzo se kreće, al eto, kad je već pri izlasku podigla i nategla hlače, lijeno sam izvadio fotić...
Danas pak nastavu imam dva sata, bez rupa.
07:47 | Komentari (9) | Print | ^ |

utorak, 02.05.2017.

Ne, to nisam tako želio...



Evo produženi vikend je prošao, već sam nazvan, popodne me čeka "zabava" na radnom mjestu, neki nikako ne mogu shvatiti da učenici odlaze sa satova, koji ih ugrožavaju ili koji ih ne zanimaju, zato što im važeći pravilnik to omogućava, dovoljno je da roditelj usmeno to opravda, svejedno kolegice iznova rade drame jer razrednik više ne želi igrati ulogu ispovjednika.
Netko je na blogu, nisam siguran jel ovdje il na nekom od njemačkih koje pratim, postavio pitanje, jeste li ostvarili viziju koju ste imali kad ste se počeli baviti svojim poslom, ako ne, zašto i u kojoj mjeri. Ja apsolutno nisam, čak smo i u reali pravili planove, o osnivanju slobodne škole tipa Summerhill i načelno planirali da će to na početku financirati oni koji su za rata otišli u Australiju, Kanadu i Njemačku. Ovi u Australiji su se izuzetno snašli, materijalno iznad svih očekivanja, ali eto, ovdje nije zaživila ni prva eksperimentalna takva škola, a matičnu englesku non stop, sve ove godine, rešetaju državne inspekcije, dakle, no future.
Prinuđen sam raditi s onima koje misle da sve zlo počinje ako se djevojkama dopusti bojanje kose i suknje iznad koljena, prosjek društva je pak postao još znatno zatucaniji od kolega na pristojnoj, relativno konzervativnoj školi, rad doduše olakšava nešto što je izuzetak u sustavu, normalno vođenje, na ovim prvomajskim druženjima sam primjetio da mi kolege zavide, ali sustav je svejedno zadan.
12:13 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 01.05.2017.

Prvomajski but



Kaže Max Frisch da svaki čovjek prije ili kasnije izabere neku ulogu koju onda živi kao vlastiti život. Te uloge su postale u javnosti tako ofucane da je svima pun kufer ustaša, komunjara, četnika i sličnih kojima ova jadna zemlja obiluje, da ne govorim o veličanstvenim patriotima. S druge strane mi koji baš ne žurimo ni u jedno stado smo oni koji nemamo sopstveno ja.
Prvomajske praznike cijenim baš zato što su praznik rada kakav trebaju biti, odnosno na njih se ne radi. Jučer i danas se vidi da ima i zanimljivih ljudi oko nas koji znaju guštati u prirodi ne morajući biti omotani i označeni nacionalnim zastavama. Tradicije borbenog prvog svibnja kod nas nikad nije bilo, odnosno jedne godine je po par nas iz uglavnom većih gradova nešto organiziralo, skupili smo stotinjak ljudi (imam album s fotkama ako netko ne vjeruje), poslije nismo ni pokušavali.
Osobno mi je žao što ta tradicija i u naprednim sredinama polako odumire, ove godine je i berlinska policija na twitteru objavila zadovoljstvo time kako su protekli tradicionalni nemiri. Jednostavno je tamo postalo malo neiskreno borit se za pravo na dostojanstven rad, u vrijeme, kad u radu kao takvom uživa eventualno par rukovodilaca u financijski uspješnim firmama. Ipak berlinski prosvjed i ove godine šalje značajnu poruku, na njemu govori izbjegla turska sindikalistica, koja nas podsjeća što nas sutra čeka, u trendu su srednjovjekovne reality retro fešte.
Kod uhićenog njemačkog oficira je pronađen popis osoba za odstrel, među ostalima je tu moja nekadašnja piratska suborkinja, sad ljevičarka u strelovitom usponu, mlada parlamentarka Anne Helm, naravno svi smo se barem na twitteru solidarizirali i poslali poruke podrške, dobio sam pitanje, kako idu stvari u mojoj domovini, što odgovoriti nego: "Ach Kroatien!"
11:53 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>