Dan izbora i izvjesne krunidbe Rijeke u nogometnog prvaka Hrvatske, uz očekivano ludilo u gradu, odlučili smo, nakon skromnog ručka provesti u prirodi. Ispočetka je bilo, ništa ne raditi, samo guštati, na kraju se kopalo, jer koliko god toplo bilo na moru, gore je uvijek svježe i valja se zagrijati. Mladi susjed je pokosio travu, dugo sam bio alergičan na taj miris, a on je ponosno došao upoznati se i ponudio da pokosi i naše, što smo otklonili. Vodio sam žestoku psihičku borbu protiv alergije i čini mi se da sam jučer izdržao.
Jin je inzistirao da i u Rijeci pri povratku malo prošetamo, požurivao sam ga da se vratimo prije kraja utakmice, nije najbolje razumio no pucnjava nas je zatekla nedaleko od doma i uspjeli smo dojuriti kući. Noć je za svaki slučaj proveo u kupaonici, prostoru bez prozora i dodira s vanjskim svijetom.
Prošli i izbori, mi smo u onih 73 posto u Rijeci što nismo iskoristili svoje pravo, razveselilo me kad sam čuo da je Mate Kapović ušao u zagrebačku skupštinu, oduvijek mi kao anarhistu nisu bliske komunističke pozicije, al kad se narod ovdje stalno plaši komunistima, neka barem u jednoj skupštini doživi suvremeni revolucionarni original, ukoliko se profesor naravno u međuvremenu nije promijenio.
Zapravo jedino me brine Jinovo šepanje i stalno lizanje prednje lijeve šape, zasad mi ne dopušta približavanje vrijedni kopač.
|