Razmišljajući o nekim komentarima vezanim uz moje postove o divljoj prirodi, podsjetio sam se teme koju nam je približila jedna asistentica na faksu, razlici između civilizacije i kulture i situacijama kad moraš preferirati jedno ili drugo. Prvo ću otkloniti primjedbu jednog komentatora oko brige za mog psa u nepokošenoj travi u kojoj tako postaje lak plijen za krpelji i ostale nametnike. On nosi njemačku ogrlicu oko vrata, čista kemija i njemačka pouzdanost, najveći mogući problem je da je ne bi, kao jedne godine, naravno mojom krivicom, izgubio. Problem su takozvane lastavice i slične travčice koje se zabijaju u šapice i druga meka mjesta svim psima svigdje.
Problem problematičnosti suvremenih kulturnih normi osvijestila mi je ponovo nedavno čitana Ruth Barcan, ona tvrdi da ni izbrijavanje trudnica prije rađanja nema higijensku nego kulturološku funkciju, stvara se privid profesionalizma, ženi se daje do znanja da je prepuštena usluzi društva koje demonstrira svoju kontrolu nad njom, pišem po sjećanju, s dlačicama ma kako uredne bile eliminira se njena osobnost.
Drugi problem je pitanje blizine i privatnosti, ja fotkam izbliza isključivo jer sam se morao isprakticirati zbog karakteristika svog fotića, poznato pravilo, što s manje budžeta raspolažeš, moraš biti vještiji. Bio sam član piratske internacionale koja je među prioritetima imala zaštitu privatnosti pojedinca. Nevjerojatno koliko ljudi nisu razumijeli i koliko su mediji uspjeli preokrenuti problem u suprotnom smjeru, prema omiljenoj težnji društva za sve novijim i novijim zabranama, najkarikaturalnije su mađarske o zabrani fotografiranja ispred znamenitosti što ipak nije prošlo u europskom parlamentu za ostali dio Europe. Suštinski je problematično ili nije, stvar svjetonazora, što vlast npr. na osnovu registarskog broja auta, barem na većem dijelu naprednog Zapada, može pratiti kretanje pojedinca i njegove navike, npr. gdje je i u koji bordel skrenuo s autoputa. U razvijenim državama poput Mađarske problem je predstavljen da će biti ugrožena baš tvoja guzica ako se ne spriječi bjesomučno fotografiranje Japanaca sa selfie štapovima na javnim površinama. Trgovi su postali subverzivni, mora ih se preventivno kontrolirati, prošla su vremena kad je najveći problem za nezaštićenu mladež bilo Diogenovo masturbiranje na istima.
Počele su vrućine, sviđaju mi se naznake modnih trendova koji se sramežljivo naziru.
|