Marketing
Rođendan na Praputnjaku
Mislio sam da je fešta osuđena na neuspjeh. Iako je najavljeno za 13, neki su rekli da ne mogu prije 18, neki će se eto pojaviti negdje popodne, neki su bili po koncertima pa nisu znali i tako to. Ipak osim fotografija je bila to jedna od najboljih zabava zadnjih godina. Razgovaralo se o tipičnim hrvatskim temama, životu u Irskoj, Maroku koji smrdi po janjetini i prljaviji je od Grčke, izboru bibliotekarke za američku kuću slavnih, jedna od bitnih stavki pri izboru, osim poznavanja uglavnom povijesti rock glazbe, je proći test na drogu.
Nas neke je pak zanimalo zašto se u prostoriji ne naprave stepenice koje bi vodile ka nebu, odnosno ravnom krovu, ne smije radi građevinske dozvole, onima što nije bilo jasno, lijepo je objašnjeno: "Negdje bi vodile, a ne smiju nikamo doći!", pao sam od smijeha.
Fotke su potpuno manjkave za ukupan dojam, ne čuje se pjesma, prasak čak triju gitara, ne osjeti se dim, nisam objavio drugaricu kao roštilj majstoricu, ona je pekla, nema torte jer mi se nije dalo više fotkati, nema baš našeg domaćina Matije koji je u svakom trenu pazio na detalje poput zamjene nestale pijače...
Malo me grlo zezalo pred kraj, sjetio sam se Serjože iz "Neovdašnje večeri" Marine Cvetajeve, koji je tad iskašljavao posljednje ostatke svojih pluća uvjeravajući sve da je u pitanju obična prehlada. A nama je valjda bilo otprilike tako dobro, kao njima nekad.
Post je objavljen 28.05.2017. u 09:55 sati.