"Stalker“ je engleska riječ kojom se označava nasilni gnjavator uglavnom „poznatih“ (tzv. celebsa). „Stalker“ je kadar osobi, na koju je fiksiran, život učiniti nesnosnim, a u nekim ekstremnim slučajevima i oduzeti ga.
„Stalkeru“ se čini da ga određena druga osoba voli, ili da treba njegovu pomoć, ili da želi njegovu pažnju – premda ni za jedno, ni za drugo, ni za treće nema zbiljskoga činjeničnog oslonca. On opsjeda svoju žrtvu telefonskim pozivima, ili sms-ima, ili pismima (uključujući elektronsku poštu), ili je slijedi i presreće. " (objašnjenje Inoslava Beškera)
Zanimljivo je promatrati sve veću površnost školovane mladeži, kod odraslih zatucanih i indoktriniranih, između ostalog na ovom blogu, to me odavno ne iznenađuje.Bitno je zalijepiti etiketu, na blogu su to bile izuzetno glupe, no s obzirom na primitivnost sredine, pomalo i opasne, al kad nekog ne cijeniš, ni ne pogađa te to previše.
Jučer me zato razočarala primjedba inteligentne bivše učenice, da stalkam ljude. Nekoga stalkati bi značilo da mi je izuzetno zanimljiv, a iznad svog kruga poznatih i prijatelja, te onih s kojima moram službeno komunicirati, niskim se ne bavim više od par sekundi, fotografiram u stvari, s obzirom da vodim praktično foto blog, jako malo, i skoro sve fotke, bez neke selekcije, budu objavljene, osim naravno onih koje bi mogle djelovati uvredljivo za inteligente osobe, za budale koje su prednjačile u dosadašnjim nekonstruktivnim kritikama, sve je uvredljivo.
Potrudio sam se, van radnog vremena, objasniti učenici potrebu pravilne upotrebe riječi, shvatila je, što ćemo s onom većinom za koju je kasno trošiti vrijeme?
p.s.
Jučer smo opet iskoristili slobodno popodne za skoknuti do Gorskog Kotara, čak smo komunicirali sa susjedom gore, a drugarica je bila i vrijedna, vrijeme je bilo ugodno i nema ljudi, idilu su remetili samo kamioni koji su vozili u i iz kamenoloma. Prvi put smo bili gore u radni dan, zbog kamiona je problem, ne mogu s Jinom opušteno šetati, zvijeri se mi ne bojimo.