Marketing
Prvomajski but
Kaže Max Frisch da svaki čovjek prije ili kasnije izabere neku ulogu koju onda živi kao vlastiti život. Te uloge su postale u javnosti tako ofucane da je svima pun kufer ustaša, komunjara, četnika i sličnih kojima ova jadna zemlja obiluje, da ne govorim o veličanstvenim patriotima. S druge strane mi koji baš ne žurimo ni u jedno stado smo oni koji nemamo sopstveno ja.
Prvomajske praznike cijenim baš zato što su praznik rada kakav trebaju biti, odnosno na njih se ne radi. Jučer i danas se vidi da ima i zanimljivih ljudi oko nas koji znaju guštati u prirodi ne morajući biti omotani i označeni nacionalnim zastavama. Tradicije borbenog prvog svibnja kod nas nikad nije bilo, odnosno jedne godine je po par nas iz uglavnom većih gradova nešto organiziralo, skupili smo stotinjak ljudi (imam album s fotkama ako netko ne vjeruje), poslije nismo ni pokušavali.
Osobno mi je žao što ta tradicija i u naprednim sredinama polako odumire, ove godine je i berlinska policija na twitteru objavila zadovoljstvo time kako su protekli tradicionalni nemiri. Jednostavno je tamo postalo malo neiskreno borit se za pravo na dostojanstven rad, u vrijeme, kad u radu kao takvom uživa eventualno par rukovodilaca u financijski uspješnim firmama. Ipak berlinski prosvjed i ove godine šalje značajnu poruku, na njemu govori izbjegla turska sindikalistica, koja nas podsjeća što nas sutra čeka, u trendu su srednjovjekovne reality retro fešte.
Kod uhićenog njemačkog oficira je pronađen popis osoba za odstrel, među ostalima je tu moja nekadašnja piratska suborkinja, sad ljevičarka u strelovitom usponu, mlada parlamentarka Anne Helm, naravno svi smo se barem na twitteru solidarizirali i poslali poruke podrške, dobio sam pitanje, kako idu stvari u mojoj domovini, što odgovoriti nego: "Ach Kroatien!"
Post je objavljen 01.05.2017. u 11:53 sati.