Mc chevap na Kukuljanovu je položio popravni. Naime prijatelj koji ga je preporučio, nakon što sam iskritizirao njegovu preporuku na blogu pitao me, a koje sam u stvari ćevape tamo jeo. Izgleda da je kvaka zbilja u tome, ovaj put sam uzeo sarajevsku desetku i zbilja je dobra, za razliku od banjalučkih ćevapa prošli put. Dobili su ćevapi šansu jer smo išli viditi drvenu kućicu iz Bauhausovog kataloga.
Dobra je iako imam dvije primjedbe, nikad ne biste pogodili što je prouzrokovalo moj snimljen izraz lica kad sam ušao. No ako stavimo cijenu na jednu stranu i te dvije stvari na drugu kućica još ima šansi.
Jutro sam posvetio kućanskim poslovima nakon tržnice, budući da je drugarica dežurna do 14 u svojoj školi, znam da mnogima nije jasno što to znači, ali neću ni pokušavati objasniti. Najduže sam se zabavljao s usisavačem. Budući da je vrećica očito bila puna i nije vukao, nakon razmišljanja u maniri one dvojice majstora iz crtića, zaključio sam da mi je efikasnije ručno isprazniti, koliko ide, ovu punu, nego tražiti novu za zamjenu koju možda ni nemam u kući, a možda je i negdje spremljena za nekog velikog spremanja. Uspjelo je, nakon dužeg vremena mučenja, usisavač je pokazao da još uvijek može i te kako povući. Usput sam nakon tuširanja odrezao nokte s ruku, koji su se nakon opisane složene operacije malo zacrnili i pokazali da ih ima.