utorak, 02.05.2017.

Ne, to nisam tako želio...



Evo produženi vikend je prošao, već sam nazvan, popodne me čeka "zabava" na radnom mjestu, neki nikako ne mogu shvatiti da učenici odlaze sa satova, koji ih ugrožavaju ili koji ih ne zanimaju, zato što im važeći pravilnik to omogućava, dovoljno je da roditelj usmeno to opravda, svejedno kolegice iznova rade drame jer razrednik više ne želi igrati ulogu ispovjednika.
Netko je na blogu, nisam siguran jel ovdje il na nekom od njemačkih koje pratim, postavio pitanje, jeste li ostvarili viziju koju ste imali kad ste se počeli baviti svojim poslom, ako ne, zašto i u kojoj mjeri. Ja apsolutno nisam, čak smo i u reali pravili planove, o osnivanju slobodne škole tipa Summerhill i načelno planirali da će to na početku financirati oni koji su za rata otišli u Australiju, Kanadu i Njemačku. Ovi u Australiji su se izuzetno snašli, materijalno iznad svih očekivanja, ali eto, ovdje nije zaživila ni prva eksperimentalna takva škola, a matičnu englesku non stop, sve ove godine, rešetaju državne inspekcije, dakle, no future.
Prinuđen sam raditi s onima koje misle da sve zlo počinje ako se djevojkama dopusti bojanje kose i suknje iznad koljena, prosjek društva je pak postao još znatno zatucaniji od kolega na pristojnoj, relativno konzervativnoj školi, rad doduše olakšava nešto što je izuzetak u sustavu, normalno vođenje, na ovim prvomajskim druženjima sam primjetio da mi kolege zavide, ali sustav je svejedno zadan.
12:13 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.