Nakon 27 godina rada u prosvjeti normalno je da te tretiraju kao budalu jer tko bi normalan uz to muškarac (muškarci zarađuju, zar ne), izdržao toliko godina u prosvjeti. Kad ti daju otkaz moraju te napraviti dodatnom budalom jer sustav kakav jest mora se opravdati I svi osim tebe moraju ostati čisti. Ako si uz to i dugogodišnji županijski povjerenik, i to pogrešnog manjinskog sindikata i ako si se nužno po prirodi svog posla mnogima zamjerio, nije ti ovo Zapad, postaješ divljač za odstrel suludog sustava bez ikakvih prava.
Predajem njemački jezik i učenika je kao novaca u sustavu svake godine sve manje, u većini srednjih škola se uči samo engleski, normalno, zna se tko su svjetski gazde, a premalo je novaca u sustavu za luksuz drugog stranog jezika (ponavljam u većini škola), za koji bi inače dokazivo postojao interes kod učenika.
Ove godine se u moju Medicinsku školu upisalo samo četiri učenika s njemačkim kao prvim stranim jezikom i to je poslužilo kao povod za rez. Učenici su podijeljeni u dvije grupe sa po tri sata tjedno (norma za medicinske sestre inače u prvom i drugom razredu iznosi tri sata, zato taj broj), u jednoj grupi su zajedno učenici prvih i trećih razreda, te jedna učenica drugog razreda koja se nije mogla uklopiti u raspored, u drugoj učenici drugih i četvrtih i to je to, za ostalo vrijeme, osim razredništva i poslova sindikalnog povjerenika sam tehnološki višak i tu počinje priča kako te svi u sustavu prave budalom.
Na nivou županije postoji komisija za zbrinjavanje tehnoloških viškova koju čine zaposlenica državnog ureda i dva člana većinskog sindikata, onog kojem ja ne pripadam i ta je komisija na početku na iznenađenje mene koji već godinama svjedočim o nepravilnosti u sustavu logično obavila svoj posao, sukladno člancima xy zakona i kolektivnog ugovora donijela je odluku o prednosti pri zapošljavanju na moje ime i uputila me u Trgovačku i tekstilnu školu koja je zbog odlaska djelatnika u mirovinu tražila zaposlenika na 12 sati tjedno njemačkog jezika, ja sam proglašen viškom 10 sati, obavljen je razgovor s ravnateljicom i sve je izgledalo idilično.
Drugi dan otrežnjenje, škola me ne može primiti iz organizacijskih razloga, neslužbeno saznajem da kao oni nisu sigurni da li bih prihvatio ta dva sata više, vrhunski cinizam, odmah šaljem svejedno mail jer ih ne mogu dobiti telefonski da bih bio naravno spreman prihvatiti sve sate. Skratit ću, na kraju je navodno “slučaj” proslijeđen državnoj komisiji za tehnološke viškove čiji su članovi predstavnici ministarstva i većinskog sindikata, onog kojem ja ne pripadam.
Zaboravih, tko zna koje sam sve formalne stvari zaboravio, da je iz ureda državne uprave tražen aneks ugovora o zaposljenju nužan za posredovanje oko daljeg zapošljavanja koji sam potpisao, traženo je i od sindikalnog povjerenika isto mene da parafiram činjenično stanje što je napravljeno da bih ja Budala saznao jučer da je na osnovu toga napravljena promjena za osiguranu osobu, mene, u obveznom zdravstvenom osiguranju. Jučer mi je za kraj konačno pokazana odluka koju bih trebao potpisati uz suglasnost sindikalnog povjerenika mene da sam ostao na pola svega do daljnjeg.
Nisam pravnik, ne znam što se u međuvremenu zakonski mijenjalo, znam za nekadašnja prava zaposlenih iznad 25 godina staža i posebno sindikalnih povjerenika, vidim da je sustav sad podešen tako da budale moraju same potpisati da se dragovoljno slažu sa svojim otkazima bez ikakvih prava za minuli rad.
Ili možda nije to baš tako, samo ja, zatupljen autističnim sustavom u kojem jesam. ne vidim izlaz.
p.s.
Interesirao sam se za dopunu sati po osnovnim školama, rado bih promijenio sustav koji se u strukovnim srednjim školama uvođenjem državne mature dobrano urušio, svugdje su prisutni isti problemi, ili se čekaju dopusnice ministarstva za izbornu nastavu za koju naravno postoji interes i to duuugo kako kažu traje (tko to u današnjem svijetu osim odgovornih u sustavu misli da se može opstati samo sa znanjem jednog stranog jezika) ili inspekcije opominju škole zbog odjeljenja s po njima nedovoljnim brojem učenika te ravnatelji mudro čekaju s željenom nastavom.
p.s.
Link na post budući da dužinom ne odgovara koncepciji ovog bloga ću prebaciti u box lijevo, a nadam se, nešto drugo veselije, ako budem sposoban, danas redovno objaviti.
|