Nachtfresser

Doguravši do novozaokruženog broja malo sam se potrudio napraviti kakvu takvu slikovnu retrospektivu. Listao sam sinoć fotografije od početka 2009., jutros sam dogurao do kraja 2013. Prije 2009. (moj blog traje od 2004.) je slikovna pustoš, uništene su sve fotografije od ImageShacka (imiđdreka) i TinyPica, a kao za vraga te čudne 2009. mi je stradanjem kompa uništena i sva dotadašnja arhiva tako da ispada da do te godine ništa nisam digitalno ni fotkao.
Ta godina je bila i godina zgodnog obračuna na blog sceni, naime ovaj servis je od početka bio izuzetno loše uređivan i na naslovnici i u kontaktu s novinarima raznih tiskovina su propagirani osim Ribe i Sadistica, Xiole i Tramtinčice, smiješno loše blogerice i blogeri, paralelno je postojao svijet nas drugih (Alje, Manta, Heroine,Papalagi, Plavi golub, Neurotic, neću nabrajati dalje, puno ih je bilo) i svjetovi se nisu dodirivali i tako je i bilo dobro, mi smo imali servis za isfuravanje i to nam je bilo dovoljno.
E kad su i nas počeli stavljati na te almost liste povećao se broj posjetitelja i što je zanimljivo, tih nemuštih provokatora na našim stranicama, koji su dobivali i reklamu od uredništva, razne babe, mudani i slični. I ja sam bio izlužen suludim vrijeđanjima i onda je našoj pikulici Danieli prekipilo i, kad sam ja već razmišljao, što mi zbilja taj shit treba, krenula je D. s žestokim odjebom tadašnjih blog zvijezda, post je imao nekoliko stotina komentara, kasnije je sve izbrisano al imalo je efekta.
Prva fotka je s upoznavanja s Danči u Zagrebu 2009. Dalje idu kao što već napisah kronološki blog fotke, nisam birao jer ih je previše, no kako bih primjetio neku koja je izazivala zgražanje ili zanimljive komentare, dodavao bih ih za ovaj post. Da su odabrane, kao što su mogle biti neke druge, vjerojatno bi izazvale sasvim drukčiji tijek asocijacija. U tome je bitna razlika između ovakvog blog vođenja dnevnika s klasičnim dnevnicima kojima se zadnje vrijeme bavim, rijetko tko će se npr. usuditi osporiti Thomasu Mannu ulogu reprezentanta progresivne njemačke kulture dvadesetog stoljeća samim tim jer ga čita prosvjećeniji krug građanstva i razumije napisano, istovremeno prešućujući neka njegova, za to vrijeme "zastranjenja"..
Ja sam isto imao dosta sreće s krugom pratilaca bloga, svi oni i koji su prestali voditi blogove su se potvrdili i ostvarili i u svakodnevnom životu, upoznao sam preko 30 pretežno blogerica i uživo i s jednim izuzetkom sve su redom bili ugodni susreti i život mi je obogaćen.
Nažalost s kritičarima nisam imao sreće, stalno sam imao prikačenog ponekog ili poneku primitivnu seljačinu, oke, tu mi sad pada na pamet i jedna već ugledna kolumnistica, ugledna jer je u međuvremenu malo sazrijela, a i društvo je malo više poblesavilo.
Zadnje dvije godine nisu obuhvaćene foto osvrtom, svakako je tu najvažniji događaj uknjiženje blogerskog zbornika i predstavljanje u lijepom ambijentu Europskog doma u Zagrebu. Nadam se da blog.hr neće nestati kao neki servisi na kojima sam prije objavljivao i da će se nastaviti s ugodnim druženjima i upoznavanjima na ovom prostoru.
p.s.
Zaboravih spomenuti da sam zadnjih desetak godina imao izuzetnu sreću, vrlo rano otkrivši, u blogerskim krugovima relativno nepoznatu dizajnericu, koja je svakako doprinijela osjećaju ponosa na blog sam.