U Labinu se odigravaju izvanredne stvari, prvi bijenale industrijske umjetnosti. U priču se uključila barunica, talijanska donatorica , kolekcionarka umjetnina i prijateljica već legendarnog umjetnika i mislioca Josepha Beuysa te je izložen i dio njegove zaostavštine. Jučer smo se u hodočašće uputili s dva automobila, put sam obalom je isto bio krajnje zanimljiv, o njemu, kao i samom Labinu možda poseban post, dobrih je fotki napravljeno. Imali smo i sreće, dočekala nas je Nataša iz Raše koja poznaje gradić, doogađanja su na više lokacija i sami se sigurno ne bismo snašli. Problem je i što je sve otvoreno najdalje do 18 sati, a nešto poput škole ni nije, tako da sam za selfie u rudniku zbrda zdola zgrabio neodgovarajuću kacigu, koja mi se začudo pokazala korisnom, jer nisam dobro procijenio visinu i uspio sam lupiti glavom o strop. Ambijenti su izvrsni, cijelo mjesto se uključilo, čak i u jednu od dvije banke su dopustili da mogu ući s psom razgledati tamo izloženo. Jin je inače bio pažljiv promatrač, naročito ga je zainteresirao video s radnicima Brodosplita. Bilo je tu još svježekritičnih angažiranih radova, portreti radnika koji su, ak sam dobro shvatio, rušili Miloševića upornim štrajkom, šahovske ploče na kojima su figure napola crne, napola bijele, slika s putovnicama koje plutaju morem, spominjem nasumce po sjećanju i neke stvari koje nisam odabrao među ilustracije posta. |
< | ožujak, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |