Nachtfresser

Nije volio s razlogom onaj režim, ispaštali smo svi zbog njegove borbe za znanstvenu istinu. Nisam ni ja al sa sasvim drukčijih pozicija. Doživio je jebeni kapitalizam, slobodu i demokraciju, svladao za svoje godine neobično uspješno rad na kompjutoru i pronašao zanimaciju koja mu je održavala vitalnost.
Nakon mamine smrti ostao je sam u stanu, okružile su ga prirodno za obožavani sustav bande lešinarki s bossovima u pozadini koje se brinu za stare ljude jer je društvo sve prepustilo tržištu, o tome sam već pisao na blogu, on je bio još donekle svjestan, ljutio se kako pišem o njegovim prijateljicama, bilo ih je puno, prodao je zemlju i kuću u Gorskom Kotaru i nešto uvjetno samnom na Krku, trebalo je svu tu bandu hraniti, plaćao dodatno usprkos ugovorima o doživotnom kojima im sve ostavlja,usprkos upozorenjima svih dobronamjernih, on je prkosio kao uvijek i dobro dok je mogao.
Prvo su mu isključili telefon, ostavili ga bez interneta, izolirali od malobrojnih poznanika, susjedi su me alarmirali jednu noć da krvav tumara sam hodnikom, došli smo i odvukli ga u hitnu, alarmirali smo sve institucija sustava u koje je vjerovao ali ništa. Sad je Nitko i Ništa, Nigdje, Nemampojmagdje, nakon hitne je policiji rekao da mu je dobro i više se ne možemo ni vidjeti.
Kao i masa školovanih knjiških ljudi nije znao za beskrupuloznost sustava koji udara po najslabijim i nije ni slutio da bi mogao doći u tu kategoriju, a nije ni slušao ni najbliže koji su dobro osjetili tu ulicu i očvrsli među bagrom, njemu su uvijek smetali samo moja brada i tenisice, brade više nema, a ljetnu ugodu zadaha tenisica po svemu sudeći više neće osjetiti. Uzalud mi utjeha što sam sve predvidio kako će se odvijati, ne postoji mehanizam u sustavu koji bi mafiju mogao zauzdati, a i koga briga, stari ljudi su ionako samo teret društva.
Fotke zadnjih susreta :