Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram

nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser

IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2019
Institucija slobodnog blogera (ogled o Böllu)
Aktivizam Grete Thunberg
Odakle ocean u pjesmi?
Vrelo Bosne i Jajce
Sarajevski ćevapi, dame i uspomene
Snježni Benkovac na brdu
Pulski zalasci
Kosa i sram
2018
Sa Sloterdijkom u Puli
Uzoran učenički dom
Tko otvara vrata Bukowom mačku
Djevojčica iza žice
Starac i (r)evolucija
Neotuđena crtica
Trešnjevački teatar
Intimni otvori depresivnih ljudi
Modna osvježenja
Kupac ružnog limuna
Međupost
2017
Pao stoljetni park
Budimo na mi
Poderane čarape
Pijača bez leda
Ostaj mi dobro Berlinu moj
Iskustvo i stil
Sedacija, odlasci, promatračica života
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Srcamo se
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
Nisam mislio na Pariz
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
Annaboni
Pozitivka
Lastavica
Otočka
zub
euro
niskozemski propheta
sjedokosi
Contra
Grunf























.


06/20 (4)
05/20 (31)
04/20 (29)
03/20 (32)
02/20 (28)
01/20 (26)
12/19 (24)
11/19 (22)
10/19 (27)
09/19 (28)
08/19 (27)
07/19 (26)
06/19 (30)
05/19 (29)
04/19 (27)
03/19 (30)
02/19 (28)
01/19 (31)
12/18 (31)
11/18 (30)
10/18 (30)
09/18 (30)
08/18 (31)
07/18 (30)
06/18 (29)
05/18 (30)
04/18 (30)
03/18 (31)
02/18 (29)
01/18 (31)
12/17 (32)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)














.
































Upitnik zadovoljstva



Prošao jedan od onih gorih radnih tjedana. Blago rečeno, prilično se loše osjećam. Teško da sam ičim zadovoljan. Kaže učenica, život će vam dati, koliko mu se otvorite, optimizam mladih. Evo i Jin se nešto naljutio, uvijek kad je ljut nastrada plišani psić kojeg sam mu donio iz Sarajeva. Da, dva dana u tjednu sam bio po cijeli dan odsutan, to se baš ni ne podnosi lako.
Večeras je otvaranje zanimljive izložbe u muzeju suvremene umjetnosti uz prigodan program, sutra cjelodnevni program otvaranja Rijeke kao europske prijestolnice kulture, a meni se baš ne među ljude, iako između ostalih nastupa i ponovno okupljeni moj omiljeni bend Paraf.
Vrijeme je isto, što bih ja rekao, mutavo.



Komentari [12]

Ajd vi fašisti radite cijeli dan



Ništa, samo obavijest, da sam osam pravih sati proveo na radnom mjestu, edukacija, pet plus tri edukacije, na kraju ću i ja zaokružiti sve odlične edukatorima, nisu krivi što je sve to besmisleno, u jednom momentu skrenula reforma. Zdravstveno sam valjda nešto bolje, počreo oprostite iskašljavati, al nikako fit, mi neki smo pogodili da će nam se to događati u iscrpljujućem štrajku.



Komentari [13]

Elektromobil, raskopanost, prehlada



Od rano ujutro danas u gradu, radim ono najmrže, bavim se dokumentima, došao premoren oko 11.30, Jin čeka, valja nama i u šetnju. I drugarica i ja smo dosta prehlađeni, ali eto, valja meni sad u drugu smjenu, tko izdrži pisat će. Rijeka sva raskopana dočekuje turiste, jučer sam prvi put vidio Austrijanca koji puni električni auto.
Ništa, moram ići, posjeti blogovima slijede eventualno navečer, ako se jednostavno ne srušim u krevet.



Komentari [11]

Kriteriji uspješnosti



Evo sva sreća da fejs ima mogućnost označavanja, pa me drugovi označe na najpopularnijoj stranici, prije rata jednog od najmoćnijih gradića u Bosni, gdje se za vrijeme mog studija u Sarajevu slušao uglavnom rock, naravno i punk je došao na red zahvaljujući pretežno nama neizvornima, odnosno nerođenim tamo. Bio sam uspješan šahist, a eto, za vrijeme studija sam dobio mogućnost voditi školu šaha, super da je i to negdje dokumentirano.
Imao sam tu i jednu uspješnu epizodu, problem je postao kad se dotična epizoda plasirala na državno prvenstvo na prekrasnom prespanskom jezeru, daleko je, jkošta, a i ja sam premlad. Došao, vidio i vratili me, poslije otac bio sa sudionicom, koja je osvojila predzadnje mjesto. Galamio sam poslije partije jer se cura nije držala dogovora, maknut sam zbog galame, jedan međunarodni majstor stariji od mene je pratio svoju igračicu, sličan problem, odgovorila mu je na galamu, tresnuo joj je šamarčinu, kasnije ju je čak unatoč velikoj razlici u godinama oženio, sad su rastavljeni, ne znam jel te ili naredne godine ona postala jugoslavenska prvakinja među mladima.
Zapravo mi je možda pomalo i drago što nikad niučemu nisam bio pretjerano uspješan.



Komentari [14]

Rasisti među nama



Izašao je podatak o 125 učenika koji su pali prvi razred, na to je vrlo oštro reagirala meni draga novinarka Sanja Modrić, a sad su novinarku vrlo oštro napale kolege na nastavničkoj fejs grupi. Meni je odmah bilo jasno u čemu je nesporazum, i ja osobno ne mislim da je normalno rušiti učenika u prvom osnovne, ako ovaj dolazi na nastavu. Vjerojatno polovica rušenih učenika ne dolazi na nastavu, to se moglo mirno primjetiti no rasprava je otišla u neželjenom smjeru, kolegica je komentirala, pogledajte samo u kojim županijama učenici padaju, to su inače, ja dodajem, virovitičko-podravska i međimurska. Isti dan je ministrica objavila i da su najbolji rezultati na maturi u međimurskoj županiji, po meni izuzetno glupo iznošenje podataka bez ikakve dodatne analize.
Bio sam prije dvije godine na državnom seminaru u Đurđevcu i posjetio usput i tamošnju osnovnu školu. Jedna od najbolje uređenih škola u kojoj sam bio, informatički izvrsno opremljena, čisti vecei, učenici prokazane narodnosti marljivo peru ruke pod odmorima. Jednostavno se uvidom u dnevnike može uvidjeti tko dolazi na nastavu i tu bi trebalo analizirati zašto je eventualno neuspješan. Ako netko ne pohađa nastavu, to je valjda slučaj za socijalne službe, neće im valjda učitelji ići doma.
Šovinizam i rasizam su ono što nam najmanje treba u dane sjećanja na Auschwitz.



Komentari [16]

Divljač



Ovaj tjedan su poremećene blog aktivnosti pa fotke idu s kašnjenjem, al na kraju će se to izgleda normalizirati, danas kiši i očito ništa od fotkanja. Još sam pod jakom prehladom pa mi ne smeta toliko što ne mogu van, a i pas je skratio jutarnju šetnju.
Srna je bila izvrsna, drugarica svaki put s nečim drugim obogati okus, sad sam već zaboravio što je to bilo zadnji put, neka biljka.
Tek sad sam shvatio što se dogodilo, stao je kvarat do devet zidni sat, drugarica je došla pogledati i vratila se u krevet. Neka, danas ja natenane pečem koljenicu. Pas je na mom jastuku u krevetu, idila.
Opet upao u raspravu o seksizmu, malo se ipak i pretjeruje, nije ova novinarka zlostavljana kao žena, nego što je budaletinama to jedan vid nekažnjive zabave, mentalitet takilud
A fotke, zadovoljan sam modnim trendovima u Rijeci u ovo najnezahvalnije modno vrijeme...



Komentari [11]

Objektivna mjerila



Bolestan sam danas, pa ću skratiti post, jebite se svi s filozofijom objektivnih mjerila u školstvu, budaletine su napravile državnu maturu bez usmenog, tako da je prije par godina jedva prošla učenica koja se izvrsno snalazila i dominirala na školskom izletu u Beču.



Komentari [13]

Ludilo od tjedna



Evo došlo i kod mene do blogozastoja, ovo je zbilja pakleno iscrpljujući tjedan, koji već ima i te kakvih posljedica. Jedino što je normalno su izlasci s Jinom, ostalo sve navrat nanos.
U ponedjeljak je osim nastave bilo i školsko natjecanje iz njemačkog jezika, ispravljanje testova te ispunjavanje glupih excel tablica za prijavu pobjednika na županijsko natjecanje. Svake godine o njima naučim nešto novo, ove godine sam shvatio da nemam podatke o datumu i mjestu rođenja učenika te sam odlučio dok ne nazovem učenike ostale ispunjene podatke spremiti. Može li itko od vas pogoditi što će se dogoditi ako kliknete na gumb spremi?! Sve nestane pa onda Jovo nanovo.
Utorak, srijedu i četvrtak mi se dogodilo, za razliku od nekih kolega koji zbog tog kukaju, da ne gubim nastavu, naime na nastavi sam u jednoj smjeni, a na sjednicama u drugoj, cjelodnevna uživancija.
U utorak sam između toga još išao s Jinom i drugaricom u Opatiju, o tome možda bude poseban post, na povratku me iskrcava pred školom, kasnim na sjednice, novčanik cijelo vrijeme držim u ruci jer mi je Jin u krilu, slijedi pretpostavka, vjerojatno sam izlazeći stavio novčanik na krov auta, ostalo je povijest. Slijedi vađenje svih dokumenata, a ostao sam i bez 220 kuna jer mi je drugarica dodala dvjesto kuna, ne može se bez novca skitati okolo.
Jučer sam imao i sjednicu svog razreda, uspio sam se malo i zakačiti i s nekoliko ljudi, al to je najmanje bitno. Za sastanak oko maturalca i skupljanja agencijskih ponuda opunomoćio sam školsku psihologicu, to bi mi ipak bilo previše.
Jedna zanimljivost, za razliku od mojih mladalačkih iskustva, u policijskoj upravi su susretljivi i kao da suosjećaju s vama.







Komentari [13]

Predvečernja šetnja prijestolnicom kulture



Nakon što smo već odradili šetnju od dva sata po priličnoj buri i približili se toplom domu, drugarica je pozvala Jina i mene u grad, trebala je ambasadorica preuzeti svoju zastavu, koju već izgleda, neće biti jednostavno postaviti na krovu naše zgrade. Mi smo kao uvijek pristali, jučer sam inače i čitao kako bura očeličuje, još jedan argument manje za odgovor ne.
Bilježio sam nestašnim fotićem uglavnom ljepše stvari, Rijeka je raskopana preko svake mjere i na svakom koraku se nešto gradi. Eto baš jučer nismo se mogli normalnim putem autom vratiti kući, nego zaobilaznim, naravno ne baš obilježenim cestama, zanimljivo bi mi bilo znati, kako se stranci, kojih ima, snalaze.
Zastava ili stijeg ili kako su je Hrvatine nakon priznanja krstile valjda izvornom hrvatskom rječju barjak, mogao je onda biti i banderij, je na moje iznenađenje jako lijepa. Što se tiče javnih bilježnica iz prethodnog posta, te osobe se tako reklamiraju i stavljaju te natpise iznad svojih kancelarija, možda je, jer je bilježnica po značenju i nešto drugo, primjerenija riječ kolegice od Anaboni, vidi komentar prethodnog posta, ali nije saživjela.
Inače jučer sam imao i prepisku s mladom njemačkom političarkom u usponu, koja me pitala znam li što o Dubravku Mandiću, nacistu i ženomrscu, koji brzo napreduje u hijerarhiji u stranci Afd, koju blago rečeno smatraju krajnje desnom. Naravno na prvu sam reagirao da se očito radi o čistokrvnom njemačkom arijevcu, onda sam googlao, piše mu za oca da je bio germanist u Sarajevu u vrijeme kad sam ja studirao, nemam pojma niokakvom takvom.
Vidim da su svi dečki voditelji pasa jutros ponosni na naše vatrene, ja pratim samo završnice velikih natjecanja, no iako mi dalekovidnica nije bila uključena, znao sam nepogrešivo kako je utakmica završila, pucano je uobičajeno, al nije bilo onih topovskih plotuna ili kako već to sranje zovu, to valjda čuvaju za finale, tako da je Jin to jednostavno dobro podnio.



Komentari [15]

Kostrena i roditeljski



Kao što sam najavio jučer je bio naporan dan. Dobro nam je krenulo i od prve smo pronašli javnu bilježnicu u Kostreni. Na vratima je pisalo da petkom ne radi sa strankama, to nas je malo zateklo, drugarica je ipak hrabro stisla bravu, bilo je otključano, ova ju je primila i razjasnile su sve nesporazume. Navodno je za sve kriva po sporosti legendarna krčka grutovnica, gdje postupak može trajati i više od pola godine, dok se u Rijeci takve stvari rješavaju već i za dva tjedna.
Za ručak smo izabrali razvikanu pizzeriu Anić. To je i restoran, no kad sam vidio cijene ribljih i mesnih specijaliteta odlučio sam se i ja za pizzu. Pizza je dobra, meni bila malo preslana, drugarica se ne slaže. Terasa je bila okupana suncem, ispunjena, sve u svemu lijepo. Poslije smo obavili kraću šetnju uz more, ja sam već bio malo nervozan zbog roditeljskog sastanka navečer.
Grčka je uvjerljivo pobijedila kao destinacija, bilo je zanimljivo voditi sastanak dva razreda u prepunoj dvorani, nazočni su bili i roditelji i učenici, mlađa kolegica je to meni kao iskusnijem povjerila, a ona je pripremila listiće za glasovanje i poslije obavila prebrojavanje, te skupila suglasnosti roditelja.
Nakon zvaničnog dijela neformalno sam razgovarao s roditeljima, nisam siguran da će s organizacijom sve ići glatko, ima ih samohranih, a tu su i blizanke, no eto, mi razrednici ćemo obaviti ono što je do nas.
p.s.
Skoro zaboravih, u Kostreni su mi se stalno javljali ljudi koji me poznaju, prvo sam dugo razgovarao s poznatim fotografom Novog lista, Sergejem Drechslerom, mojim bivšim učenikom, na jednoj fotki sam ga uhvatio s leđa s mladom novinarkom koju je čekao, zatim smo sreli jednu dragu kolegicu koja je već dugo na bolovanju, al sad je eto nešto bolje, trener njene kćeri osnovoškolke mene isto poznaje, na kraju u pizzeriji jedan od prvih riječkih susjeda...



Komentari [8]

Najnepopularnije



Evo kod spremanja posta sam opet fulao odgovor na pitanje, najpopularnija sporedna stvar nije seks nego nogometzubo No dobro 2 plus 2 pitanje ne sadrži valjda neku zamku.
Večeras roditeljski oko izbora destinacije za maturalac, i to zajednički za dva razreda, kolegica javila da ja vodim, jer ona ima tremu pred većom grupom odraslih, ja pak roditeljske održavam jer su obavezni, mislim najmanje tri puta godišnje. Kako sad stvari stoje Grčka će pobijediti Španjolsku.
Prije toga idemo na vrata javne bilježnice u Kostreni, lijepo je preko svake mjere naplatila uslugu za nekretnine u Krku, koje, kako sad stvari stoje, uopće nije uknjižila. Baš nije dosadno u ovoj državi.
Do danas trebaju stići testovi za školsko natjecanje iz njemačkog jezika, naravno još ništa nije stiglo.



Komentari [12]

Opatija predvečer



Nakon posla i ručka jučer sam se namjestio u fotelju za malo dremnuti, iako ja Jin vapio za šetnjom, međutim drugarica je reagirala, zar sam zaboravio, jesam, pa smo se uputili u Opatiju. Ne idemo tamo zbog gušta, nego drugaricinog zdravlja, tretmana kod našeg Koreanca.
Blic mi se na fotiću već sam prebacuje u auto modus, bilo je već malo mračno, pa ovaj put ljude nisam ni probao snimati, te sam pustio da blješti, iako mi je to najmrža funkcija kod fotića, al eto, fotke i nisu tako loše ispale.
Sad jurim na posel, blogove posjećujem vjerojatno popodne.



Komentari [11]

Naopako jutro



Na fejsu ne provodim puno vremena, al svaki put me obraduje kad mi neka stvarna dama, koju baš i ne poznajem, ponudi prijateljstvo. Tako je to ne baš tako davno bilo s pjesnikinjom i prevoditeljicom Vesnom Španić. Danas eto na njenom fejs zidu se opraštaju s njom, nema je više.
Sve ide naopačke danas otkako me Jin prerano probudio. Na kraju nije ni obavio sve što treba. Poslije me zvao ravnatelj, za sutra službeni razgovor, ne radi se o meni, ali ne sluti na dobro.
Ajde barem nešto dobro, vidjeh da me Lastavica spominje u naslovu posta, nakon što završim s pisanjem hitam ovaj put k njoj preko reda. Jučer smo ponovo birali ćevape, bilo je sunca i nekako najzgodnija terasa, nije samo do hrane.
Meni ova cura koju sam spazio u masi fotogeničnija od vaze pune cvijeća.



Komentari [9]

Egzibicionistica



U Rijeci je retrospektiva Fellinija. Otkako imam psa nisam u kinu odgledao nitijedan film. Ciklus Bertoluccija, meni najbližeg, sam preskočio. Nema veze, gledam kino po trotoarima i na netu.
Grah na salatu jako volim. Zbilja nisam niučemu poseban i ono standardno, volim sve što voli većina osim kapitalizma. Nikad nisam imao potrebu doći u iskušenju i platiti prostitutku, snimati mi je bilo zanimljivo jer je opasno.
Internet pornografija mi je uglavnom dosadna. S druge strane pratim neke striptizete na instagramu, nastupaju u najboljim vegaškim barovima i smatraju se moćnima. Tamo je zbilja sve umjetno, to me fascinira, jedino je hrpa luđaka, kad ih se snima s pozornice, stvarna.
Kao djeca smo znali nakon škole ići pod prozore nastavnika matematike, njegova žena je znala paradirati uz prozor gola, svejedno, tek neko jutro sam povjerovao da stvarno postoje egzibicionistice. Ništa, sad sam miran i mogu se posvetiti roquefortu i pravim porocima.



Komentari [9]

Gorska voda



Jučer smo nakon izvrsnog ručka, nekima preranog, išli u Gorski kotar. Nevjerojatno, voda još nije zaledila i napunili smo kanistere. Ipak da je bila ugodna temperatura, baš i nije.
Pas je uživao pa smo izdržali dok on nije detaljno prošao svoje zemljište. Meni tužno gledati taj javor, al bit će valjda još proljeća.
Poslije, u Rijeci, pas pokušao seks s kujicom koja se tjera. Ne ide mu baš najbolje, ono malo vremena prije nego gazde razdvoje.lupa u prazno.
Sve na gazdu. Ja pak jutros naletio kod striptizete iz Vegasa na besplatni seks, neka je vremenska razlika pa ona ili pod alkoholom ili napušena zna to svojim pratiteljima priuštiti, možda bude i jedan post o tome, ovo što sam imao bi koštalo navodno barem stotinjak dolara, meni svejedno prerano bilo al sam se sjetio snimati, naravno,na blogu će eventualno ići cenzurirano, a tko želi više nek meni plati ;)



Komentari [5]

Ocrnjeni rižoto



Jutros smo oboje bili budni za stignuti na tržnicu po lijepom sunčanom danu. Prvo što sam primjetio, beskućnicima su ponovo dopustili spavanje u luci, to valjda u sklopu prijestolnice kulture, nisam fotkao, strah me glupog blica.
Nakon što sam kupljeno odnio u auto išli smo u "Mornara" na ručak. Ja tamo tradicionalno jedem kobasice s pečenim krumpirom, konobar mi je jednom rekao da nabavljaju od manje poznatog od braće Fućak, odlične su, potražio sam mesnicu od tog manje poznatog, no tamo ni traga od ovih vrhunskih, sve ide izgleda u restorane.
Drugarica je umjesto klasičnog pitanja, što imate za marendu, odmah naručila crni rižoto. Poslije smo čuli kad su nabrajane marende, nema crnog rižota, počeli smo pogađati koliko će nas opaliti, porcija je bila veličine porcije za marendu, rižoto nije bio naročit, nismo pogodili ni cijenu, za ovo astronomskih 75 kuna.



Komentari [8]

Krčka oseka



Stvarno mi nije jasno kako jučer prije puta za Krk nisam objavio post, evo ga, spreman stoji u skicama. Dobro, barem će doći na svoje blogerska mrtva puhala i puhalice koji od fotografija priznaju samo one mrtve prirode, danas im eto gratis darujem unutrašnjost krčke katedrale, ne mogu reći koliko me šokiralo kad se tamo automatski oglasio blic, ovaj fotić sve više izaziva probleme. Jučerašnji post je bio pun fotki lijepih djevojaka koje prolaze kroz grad, naknadno ćemo ih dozirati kroz postove.
Inače jučer sam točno u podne imao sastanak oko krčke ostavštine, to mi sve više sliči na vreću bez dna oko bacanja novca. Saznao sam da će nam grad po važećim zakonima vjerojatno uzeti dio zemlje za cestu i mi ćemo još morati platiti za to. Čini mi se, koliko me sjećanje služi, da je to potpuno drukčije bilo u onom trulom socijalizmu, al ništa nas više ne smije iznenaditi.
U Krku i more štrajka, oseka kakvu ne pamtimo, al barem je bilo sunce i zbilja lijep dan.
p.s.
Više puta sam s oduševljenjem pisao o krčkoj knjižnici na otvorenom, nema više knjiga, izgleda da ju je poharala sirotinja koja je to budzašto išla prodati po antikvarijatima, eh, dobra je to bila ideja.



Komentari [11]

Anonimne prijave (5400.post)



Ne volim pisati o obrazovnim temama na svom blogu, nedavno sam naletio na zanimljivu anketu, jako malo ljudi u Hrvatskoj rado provodi vrijeme na svom radnom mjestu. Eto danas mi ništa pametnije ne pada na pamet od teme koja je bila neshvaćena kod zadnjeg štrajka prosvjetara.
Protiv anonimnih prijava se pobunila kolegica koja ih je prošle godine imala pet, pokrenula je peticiju i uskoro imala desetak tisuća potpisa. Na svaku anonimnu prijavu izlaze inspekcije, kod nje je svaki put konstatirano da navodi u prijavi ne stoje, uostalom ona uživa i status profesorice savjetnice. Neki pak posumnjaju i u lokalne inspekcije, onda dolazi inspekcija iz Zagreba, sasvim pristojnu sumu to košta.
Igrom slučaja imao sam samo jednu anonimnu prijavu. Ravnatelj me zvao na razgovor, a ja sam mu donio PrtSc raspravu s fejsa moje učenice kojoj nisam bio prijatelj, a poslala mi je druga učenica, tako da o anonimnosti nije više bilo govora, diskusija potpuno primitivna i iskrivljena, radilo se o satu kad su se uspoređivali latinsko njemački izrazi, sporna je bila riječ "oral", a babe su sve razumjele "na što sam ja mislio".
Ravnatelj je pozvao mamu učenice, iako je meni suočavanje bilo potpuno glupo, žena je bila pomalo histerična, pa sam se nasmijao, na što je ona poludila. Rekao sam joj, gospođo, ako je Vama potpuno nebitno značenje oralne higijene ne mogu Vam pomoći.
Toj curi sam godinu prije poklonio na kraju godine odličnu ocjenu radi općeg uspjeha, a kasnije je spasio od kolegica, koje su se željele obračunati s njom nakon što je tema bila i na učeničkom vijeću.
Inače kolegica s početka posta je jučer prozvala na nastavničkoj grupu ministricu, pa pretpostavljam da slijede nove anonimne prijave i da inspektori trljaju ruke zbog novih dnevnica.





Komentari [20]

Opatija i te šetnje svagdanje



Jučer brzinsko jelo nakon nastave, pa pravac Opatija. Drugarica baš i nije dobro, jedino Koreancu vjeruje i to je to. Nisam ni ja nešto previše fit, nađe se svakakvih simptoma, al eto, nemam vremena za to.
Dan je bio baš za fotkanje dok smo Jin i ja šetali našom uobičajenom opatijskom rutom.
Jutros pak žurna šetnja prije posla, opet naletili na mladu tetu od noktiju, ne bih je prepoznao, s kapuljačom i u maskirnim bojama, ali pse sam odmah skužio.
Opet ugodno čavrljanje, no pomalo je i tužno to neobavezno čavrljanje različitih generacija, kaže ona nešto o starijima, ja velim i ja sam stariji, ona pa niste u tom smislu.
Jbga, nisam ja niukakvom smislu.



Komentari [8]

Društveni život vlasnika pasa



Moj pas je sušta suprotnost meni, komunikativan, druželjubiv, vjeruje ljudima. Otkako zajedno šetamo društveni život mi se znatno obogatio, jednostavno je simpatičan svim vlasnicama pasa. S druge strane ja sam kao i naš bloger Euro poznat po primjećivanju detalja. Otvoren je novi biznis u ulici kojom prolazimo, no meni na osnovu reklame nejasan. I tako u susret nam ide mlada dama, s čak tri simpatična mala psa, Jin naravno ide svima dijeliti puse, mi razmjenjujemo osmijehe i ja s neba pa u rebra, jel Vi imate kakve veze s ovim noktima u našoj ulici. Pogleda me cura zbunjeno, da, ja sam otvorila obrt, odakle Vam to, kažem, pa vidim Vam nokte, nisu na svakom koraku tako odnjegovani. Pričamo, kaže da posao odlično ide, pričljiva no sumnja da me priča zanima, ja je ohrabrujem, meni genijalno, ej žena se bavi samo noktima i od toga živi. Kaže na kraju, nakon duže priče, pa preporučite me, evo, to upravo radim.



Komentari [12]

Glasovanje



Pita me frendica iz Berlina, jel kod nas na izborima pobijedio ljevičar ili socijaldemokrat, na jednom portalu piše jedno, na drugom drugo. Odgovaram, jebiga, socijaldemokrat, manje zlo, ne razumije tu sintagmu, a ni ja je očito ne umijem objasniti, kako reći da je predsjednica države uživala u društvima notornih kriminalaca, kaže mi frendica, i ovisnika, al kontra ovisnika ja nemam ništa.
Imali smo ponovo i raspravu, glasati ili glasovati. Ja poštujem samo biranje, to je ono pušenje u prvom krugu, a nijedno od ova dva jezična izričaja ne bi smjelo biti sporno. To je ono, ako ćemo se jezično nadmudrivati, kad ja kao filolog kažem da u hrvatskoj nema kolodvora, sve sami kolostaji, pa me napadnu i lijevi i desni.
Milanović je rekao da mu je Njemačka najbliža, sasvim dovoljno za moju podršku, ono suludo dozivanje Trumpa ne mogu podnijeti.



Komentari [13]

Blogoslike



Jučer sam prije ručka ludio, naime iz fotića su mi ispale baterije i valjalo je sve postavke ponovo vratiti, napravio sam to, no gladan nisam mogao naći gdje se gasi hebeni blic na koji sam alergičan. Isprobavao sam na razne načine, no blic se nije dao. Napale su me crne misli o kraju blogerske karijere, prvo mi se pokvario zoom, sad još blica, no na kraju sam uspio. Zahvaljujući isprobavanju blica otkrio sam na zidu sobe drugaricine sestre među obiteljskim fotkama i karikaturu drugarice i mene, koju je tamo još na počecima bloganja napravila nekad jako poznata svestrana blogerica Manta. Naime ona je pozvala blogere koji žele da im napravi karikaturu da joj pošalju fotke. Sve je objavljivala na svom blogu, ja sam bio oduševljen i godinama nakon toga sam na blogerskim susretima o tome pričao.
Blogerica Ani ram je na svom fejsu prije par godina ponudila isto, odazvalo nas se malo Leeloo, ja i još par. Koliko mi se svidio uradak od Ani ram dovoljno govori da on krasi moje fejs i instagram profile, te je na nekim stranim neaktivnim blogovima. Budući da imamo umjetnika na blogu ne vidim razloga zašto se netko novi ne bi okušao u istom.
Vratili smo se u Rijeku. Put je bio veseo. Najprije se jedan veseljak zaletio i parkirao poprijeko, preko cijele ceste. Zemlja smo onoga, ništa nas ne smije iznenaditi, ali što je ovo, ja sam gledao okolo tražeći skrivene kamere. Ne, zaustavio nas je da bi prošla glasna svatovska kolona, koju smo onda dugo pobožno pratili, ja sam pijuckao, drugarica konzumirala vodu iz boce i došlo je naravno do tekućih problema, ali nije problem, blizu smo auto ceste.
Moš mislit, od prvog odmarališta ostala je ograđena potpuno devastirana zgrada. Drugo odmaralište je bager sravnio sa zemljom, bager je još tamo, vidjeli smo tipa koji se ipak s autom probio tamo i pišao, ne znam na koji način je maknuo prepreke. Pred Zagrebom konačno jedno odmaralište u funkciji, sve puno, jedva našli mjesto za parkiranje, drugarica juri u vece gužvu, veli poslije, dva vecea za gomilu, Jin i ja bez pardona dižemo noge u travi. Lijepa naša, u Austriji bi odmah neko dojurio i globio nas, znam slučaj prijatelja, a i kolegice koja nije pokupila izmet kućnog ljubimca, jer je jednostavno zaboravila vrećice, skupo ju je to koštalo.
Tu smo, trebali bismo glasovati i nešto poslije riješiti u Krku, no to je isto tako jako komplicirano organizirati, ne može se reći, prijatelju nedjelja je, sutra je isto praznik, nego nas se ostavlja prepuštene čekanju.



Komentari [10]

Pas mi se ljuti



Jin je bio s drugaricom u oproštajnom posjetu kod svojih prijatelja, ja sam ostao doma odmarati. Kad se vratio bio je jako nervozan i nije se niskim htio družiti. Ubrzo mi je objašnjeno što se događalo, a i stigle su fotke. Dobio je na dar lijepu štrikanu majicu i odmah su mu navukli, što njemu, nudistu po uvjerenju nikako nije odgovaralo.
Nismo krenuli na put kao što smo planirali, drugarici nije bilo dobro, a ni meni nije odgovarala ta magla koja je bila sve gušća. Nova godina baš i nije naročito počela.
Inače čitam na stranim portalima kako bi eventualno izgledao rat između SAD i Irana i kako je Trump u stvari najumjereniji u američkom vodstvu, iako je ovo ubojstvo naredio na svoju ruku, zbilja veselo.



Komentari [13]

Magle naše svagdanje



Evo na kraju je i Viroviticu prekrila magla baš na dan kad planiramo putovati. I ja sam jučer gledao suočavanje predsjedničkih kandidata i odmah iziritirala predsjednica nonšalantno iznoseći da bi neke kategorije kao učitelji i nastavnici trebali moći raditi i nakon 65. godine, dobro, komentirao sam, od nje smo navikli na razne gluposti i koliko god ne volio drugog kandidata, učvrstila me u odluci o ponovnom glasanju za manje zlo, a sad to definitivno nije ona. Nakon toga su me šokirala na nastavničkoj grupi reagiranja nekih kolega, zašto ne bi radili ako su "sposobni". Znam nekoliko tih "sposobnih" koji uopće nisu primjećivali koliko im se učenici rugaju, a u zbornici docirali i izigravali autoritete. Reagirao sam u tom stilu, jedan kolega je odgovorio, bolje da mi se rugaju nego da kopam po smeću. Jadna hrvatska svakodnevica.
Inače noćas me probudio mobitel oko 3.30 noću. Neuvjerljiva isprika je bila da je osoba provjeravala stanje računa na mobitelu i eto desio se poziv. S druge strane, budući da svi koje znam, osim drugarice i mene, imaju pametne telefone, i to je moguće. Bio sam šokiran jer zadnjih godina noćima samo putuju vijesti o nesrećama i smrtima.



Komentari [9]

Znaš da to želiš



Na prelazu iz jedne u drugu godinu pročitao sam i zbirku priča Kristen R. gornjeg naslova. Vrlo neujednačena zbirka, tri priče izuzetno dobre, jedna sasvim dobra, tri loše potpuno nečitljive, par prosječnih. Autorica očito odlično razumije život i međuljudske odnose, nigdje kod spisateljica nisam vidio tako životno opisane muške likove, svaki s nekom svojom karakterističnom greškom i izraženom osobnošću, uglavnom ne baš naročiti u seksu, ne pamtim slične književne junake, beskompromisno razotkriva i žene, antologijski su npr. opisane tri prijateljice i razvoj njihova odnosa od djetinjstva do zrelosti. Zato je prava šteta kad počne koketirati sa znanstvenom fantastikom, magijom i sličnim područjima, dosadna je, a ima i jednu potpuno nečitku priču koju je nemoguće i pratiti.
Spavamo na niskom i našem Jinu, koji nikad nije pretjerano žudio za krevetom, se to ovaj put svidjelo, od ranih dana je češće asketski spavao na tvrdom i nije se baš vezivao za svoj krevetić, ovdje je nešto drukčije.
Jučer mi je privukao dio kućne apoteke domaćina, opa, zanimljivo, nisam znao da se taj dio industrije već i kod nas prilično razvio.
Opet se predvečer pucalo, nadam se će se ratnici pomalo umoriti, nevjerojatno kako su dosadni i naporni tako blesavi.



Komentari [11]

Sve u svemu, oke je bilo



Prođe i ta noć. Na kraju smo je Jin i ja izdržali bezbolnije nego što smo očekivali. Na jelovniku je bila teletina, većini ekipe je odojak premastan. Odlična je bila, i Jin se prejeo, zanimljivo, on pod stresom više jede, većina pasa koje znamo ne jede uopće. Na kraju me veći strah nego od topovskih udara i sličnih imbecilnih glasnih igrački bio, kako će tako prejeden izdržati bez izlaska do jutra, ali junak je to.
Ovaj put sam pristao na doček uz teve, to ne pamtim od dječačkih dana s roditeljima iz vremena s Čkaljom i Silvanom Armenulić, njih dvoje mi prvi padoše na pamet. Kviz Milijunaš mi je dobro legao, a podnošljiva je bila i serija starih disko hitova nakon njega. Zatim smo pronašli na ne znam kom kanalu isto stari filmski hit, koji igrom slučaja nisam ni gledao "Zvijezda je rođena".Film je dobar, lijepa ljubavna priča s predvidivim krajem. Malo manje podnošljivi su meni bili tamburaši prije odbrojavanja vremena za ulazak u novu godinu, ali to je bila želja domaćina. Imali smo raspravu dijametralno suprotnih stavova, jel stari Kićo, kojeg je voditelj uporno zvao Kruno, Slabinac naše mladosti, izgleda izvrsno ili loše.
U ponoć je ekipa izašla na balkon gledati vatromet i osluškivati imaju li bolje eksplozivne naprave ustaše ili partizani, Jin i ja smo se zatvorili u dnevni boravak, ja sam mu pričao, otvorio sam na kompu wordpress blog naše Ani ram, pričao sam da nisu ljudi svugdje tako ograničeni, postoji tamo negdje jedan Tajland, gdje je sad moja blog prijateljica, doduše u krevetu i neće ni čekati novu godinu, tamo se baš ne puca, a i ovdje će se za nekih pola sata ispucati. Jin me slušao i ubrzano mi lizao pruženu ruku.



Komentari [12]