Marketing
Predvečernja šetnja prijestolnicom kulture
Nakon što smo već odradili šetnju od dva sata po priličnoj buri i približili se toplom domu, drugarica je pozvala Jina i mene u grad, trebala je ambasadorica preuzeti svoju zastavu, koju već izgleda, neće biti jednostavno postaviti na krovu naše zgrade. Mi smo kao uvijek pristali, jučer sam inače i čitao kako bura očeličuje, još jedan argument manje za odgovor ne.
Bilježio sam nestašnim fotićem uglavnom ljepše stvari, Rijeka je raskopana preko svake mjere i na svakom koraku se nešto gradi. Eto baš jučer nismo se mogli normalnim putem autom vratiti kući, nego zaobilaznim, naravno ne baš obilježenim cestama, zanimljivo bi mi bilo znati, kako se stranci, kojih ima, snalaze.
Zastava ili stijeg ili kako su je Hrvatine nakon priznanja krstile valjda izvornom hrvatskom rječju barjak, mogao je onda biti i banderij, je na moje iznenađenje jako lijepa. Što se tiče javnih bilježnica iz prethodnog posta, te osobe se tako reklamiraju i stavljaju te natpise iznad svojih kancelarija, možda je, jer je bilježnica po značenju i nešto drugo, primjerenija riječ kolegice od Anaboni, vidi komentar prethodnog posta, ali nije saživjela.
Inače jučer sam imao i prepisku s mladom njemačkom političarkom u usponu, koja me pitala znam li što o Dubravku Mandiću, nacistu i ženomrscu, koji brzo napreduje u hijerarhiji u stranci Afd, koju blago rečeno smatraju krajnje desnom. Naravno na prvu sam reagirao da se očito radi o čistokrvnom njemačkom arijevcu, onda sam googlao, piše mu za oca da je bio germanist u Sarajevu u vrijeme kad sam ja studirao, nemam pojma niokakvom takvom.
Vidim da su svi dečki voditelji pasa jutros ponosni na naše vatrene, ja pratim samo završnice velikih natjecanja, no iako mi dalekovidnica nije bila uključena, znao sam nepogrešivo kako je utakmica završila, pucano je uobičajeno, al nije bilo onih topovskih plotuna ili kako već to sranje zovu, to valjda čuvaju za finale, tako da je Jin to jednostavno dobro podnio.
Post je objavljen 19.01.2020. u 11:18 sati.