Jučer smo za popodnevni izlazak odabrali ZTC, zapadni trgovački centar, drugarica je odabrala, a ja iz prozaičnog razloga odmah prihvatio, Jin ujutro nije obavio veliku nuždu, a na travi pred crkvom ispred trgovačkog centra uvijek obavi. Paše mu valjda taj mir. Ja sam dobio nove slušalice za laptop, sad mi neke stvari djeluju bolje, a neke neslušljive, stare slušalice su već dosta trokirale, jednom sam nadobudno krenuo poslušati webinar naše ministrice, no ništa se nije ni zvučno razumilo, spasile me slušalice slušanja propagande. Inače jučer sam se najprije dobro iživcirao, naime imamo novog satničara i satnicu za drugi tjedan, međutim kad sam malo bolje promislio i čuo se s njim, te čuo da su svi ogorčeni, mislim jebe mi se. Utorak imam jedan sat, srijedu dva, sva mi je satnica nabijena u ponedjeljak i četvrtak uz neizbježne rupe, al dobro, iako nikako kvalitetno ne mogu ni sanjati o odrađivanju sedam sati uz rupu, tri praktično slobodna dana su okej, nije na meni razmišljati o stvarima o kojima ne odlučujem, barem za blok sate ne mijenjam učionicu kako je bilo prije. Problem je što drugi nisu tako pragmatični i moglo bi biti svakakvog nezadovoljstva, on tvrdi da je prilagođavao satnicu učenicima pa sam mu proslijedio mail svoje predstavnice razreda koja misli da to baš tako neće ići.
Zadnjih dana za doručak, otkako je drugarica bacila u smeće jedan smrdljivi, na koji sam zaboravio, za doručak jedem samo sireve i kisele krastavce, one male kvalitetne. U Berlinu sam davnih godina upoznao jednog ruskog akademskog glazbenika, koji je tamo zarađivao svirajući u podzemnoj, zvao me jednom, želi me počastiti. Ja sam razmišljajući, volim odgonetati prije, mislio, kupio je Whiskey, ok ja ne pijem to piće, al izdržat ću jednu večer, no on je ponosno uz nešto hrane iznio kisele krastavce, saznao sam da ih u SSSr-u nije bilo. Iako se neke moje pratilice ljute, opet ću završiti s fotkom instagram frendice, zavidim na klimi trenutno tamo i balkonu kojeg nemam.
|