Marketing
Eros golih leđa
Jedna od komedija koju na faksu baš i nisam razumio bila je "die Hose" (gaće) Carla Sternheima. Za vrijeme carske parade jednoj ženi su se odvezale i pale na pod gaće. Iako je brzo reagirala dvojica su likova to primjetila, naravno odmah se zaljubila. Muž koji je dotad bezuspješno pokušao iznajmiti stan odmah se snašao, dobio je dvojicu podstanara i udvostručio kućni budžet. Onda komediju nisam razumio jer smo tad živjeli u znatno slkobodnijim vremenima, barem što se seksa dotikava.
Spomenuo sam, čini mi se prekjučer, istočnonjemačke stipendije. Za prvu 1984 veže me više anegdota. Naime tad je prva dama DDR-a Margot Honecker u jednom dopisu podržala oslobađanje slobodnog tijela, odnosno golotinju u javnim ustanovama. Prvo što sam primjetio u međunarodnom domu u kojem smo bili smješteni da su već drugi dan bile skinute muškoženske oznake kupaonica s tuševima i veceima na katu. Ja sam se ispočetka pridržavao onog što sam upamtio, drugi baš i nisu, pa sam ubrzo primjetio da se uz mene tuširaju većinom cure, što mi onda nije predstavljao problem.
Cure bi u kupaonice uglavnom išle ogrnute ručnicima, muški baš ni to, pa sam se i sam prilagodio novom kodeksu.
Jučer smo opet bili na brdu iznad Rijeke, koliko odozgor naša filozofiranja djeluju smiješno. Gore mi je palo na pamet, dok sam pokušao snimiti jedna gola leđa kako sam ja, koji sam se uvijek žalio, ipak živio u sretnijim vremenima i kako bi Sternheim opet mogao postati aktualan.
Post je objavljen 17.02.2020. u 11:33 sati.