Sjedokosi je u opisu događaja od prije 5 godina u odličnom postu na blogu, uostalom on je bio glavni kreator tog događanja, upotrijebio izraz "mračne sile", neki ga smatraju pretjeranim. U postojanje "mračnih sila"sam se i sam uvjerio u "stvarnom" životu.
Imali smo izrazito autoritatornog, ne bih upotrijebio grublji izraz, ravnatelja i sve u kolektivu je izgledalo idilično. Pokušao mi je prepoloviti normu, no pravna služba sindikata je tad brzo reagirala. Ovaj je otišao u mirovinu i slijedili su novi izbori, po prvi put sam bio na pravoj strani kontra kandidatkinje bivšeg ravnatelja i pobijedili smo. Slijedili su sindikalni izbori, ekipa se bolje organizirala, izdali su me i oni kojima sam vjerovao i pokušali su me smijeniti, iako je o tome ovisila moja puna norma, bili su sigurni u svoju pobjedu i inzistirali na tajnom glasanju, ja sam na iznenađenje "svojih" ljudi odmah pristao, kod par ljudi je kako su mi poslije rekli proradila savjest.
Na blogu je oduvijek bilo zločestih ljudi, prije sam stalno srljao u polemike, pljuvalo me se obilno i udaralo ispod pojasa. Pamtim samo jednu korektnu polemičarku protiv sebe, našu Bugenviliju, uostalom sad sam s njom praktično prijatelj, iako se u dosta stvari ne slažem. Sa Sijedim sam se našao u Zagrebu i pružio mu punu podršku kad još nije bilo izvjesno tiskanje te vrijedne blogerske knjige, ako ništa je dragocjeno svjedočanstvo vremena. Zgrožen sam bio što mu se sve podmeće, samo zato što je postavio određena pravila, bez čvrstih pravila se takvi projekti ne mogu provesti. Uostalom ja se po običaju nisam držao pravila, nisam poslao 10 postova pa mi nije pala dlaka s glave, rekao sam Ribafishu da me malo razočarao izborom posta na predstavljanju, kaže on, pa Sijedi mi je izabrao, Izabrao je i meni, pa sam u zadnji moment odlučio čitati nešto drugo. Kad sam ulazio na prvi moment mi se svidjela blogerica za koju sam poslije čuo da je SarahB, nisam je ni pokušao upoznati za razliku od isto tako simpatične Razvedenice, s kojom sam se rijetko čitao i nikad do tad komentirao.
Ljudi uvijek biraju svoje društvo i to ih između ostalog određuje, kod mene u stvarnom životu u izboru prijatelja politika skoro da i ne igra ulogu, već sam pisao da imam tu jednog ustašu, objavio sam na blogu fotku grba kod ulaznih vrata s početnim bijelim poljem, na fejsu prijateljujem s četničkim vojvodom koji je silom prilika morao pobjeći u Kanadu, poznajemo se od malih nogu, al na blogu nije nužno zadržavati kontakt s izrazito netolerantnim ljudima, posebno me iritiraju oni koji stalno nasrću na žensku emancipaciju, tu nema kompromisa.
Preozbiljan mi je post, moram ga razblažiti s fotkom nove instagram frendice :D