Ni ovaj put nismo uspjeli pobjediti. Problem s tim natjecanjima je što ja naprosto ne umijem motivirati učenike jer ih ni ja ne smatram važnim. Tako su moji uvijek vidno najopušteniji dok drugi redovito pobjeđuju.
Jučer mi mentori nismo dobili ni sendviče, to stvarno više nema smisla, kriteriji se sve više srozavaju, a za ovako kratke razdaljine nemamo pravo ni na pola dnevnice. Srećom u Konzumu je bio neki sir na akciji.
Inače i psa sam birao na sličan gubitnički način. Prvi sam došao, četvero je braće bilo u leglu, šetali su vani, dvojica su bili u društvu, treći dominantan, a Jin nekako tužan usamljen postrance. To mi je kao što znate bila jedna od najboljih odluka u životu.
Cura koja je na kraju osvojila treće mjesto u županiji u gimnazijskoj konkurenciji, je nakon prvog dijela, slušnog testa, htjela odustati, spriječilo ju je što sam to izričito zabranio, ajd barem sam nešto napravio.
Zanimljivo mi kako mi u Opatiji bolje ispadaju fotke iako ju ne volim, u Rijeci su definitivno zanimljivije cure i žene.