Marketing
Razbijanje valova
Rani ručak, posao, Opatija. Zahladilo, ja se krivo obukao. U Opatiji Jin i ja šetamo, on uobičajeno njuška, ja fotkam. Onda u jednom momentu opet se javi jebeni blic, Jin se prestrašio, vuče nazad ka mjestu gdje je auto parkiran. Dugo uvjeravanje dok se napokon nismo uputili prema moru. Dolje Brandung, razbijanje valova o stijene, asocira me na istoimeni roman nekad najzanimljivijeg živog njemačkog pisca Martina Walsera. Podsjeća me da život ne može biti rutina koliko god se mi trudili rutinski ga oblikovati, stalno se nepredviđeno događa. U romanu profesor obiteljski čovjek koji odlazi na posao zureći ispred sebe na pod, održi predavanja, te se na isti način vraća doma obitelji, dobiva ponudu da gostuje u SAD-u. Koliko se sjećam on ne bi, ali ga ipak nagovore. Tamo je sve drukčije, i načini predavanja, i vježbe i eto ti vraga, u njega bezličnog zaljubi se itekako lična studentica. Kako se odvijao rasplet po običaju sam zaboravio, kod posljednjeg tanga u Parizu tek valjda kod sedmog gledanja sam shvatio zašto se film tragično završio, ako i tad. Svejedno odličan roman čiji sam bio nesuđeni prevodilac, međutim u međuvremenu sam se posvađao s nesuđenim izdavačem i mislim da roman nije ni preveden. Jedan od problema je vjerojatno što je pisac još živ, ima preko 90 godina i još piše, vjerojatno će biti jeftinije kupiti prava kad ode. Onda će dobiti na vrijednosti i njegova pisma, drugarica je naime imala prepisku s gospodinom u vrijeme kad je bila na postdiplomskom studiju, koji je na kraju prekinula.
Jin je imao foru kad ponovo sreće drugaricu ili mene, zajuri se od radosti prema tebi, ti se sagneš za dočekati ga, a on te zaobiđe u luku. Jučer to nije napravio, završio je drugarici u zagrljaju, sve je mažljiviji, mada to još uvijek može vrlo kratko trajati.
Post je objavljen 27.02.2020. u 09:52 sati.