utorak, 31.12.2019.

Preddočekni post



Obavili smo Jin i ja zadnju jutarnju šetnju u ovoj godini, to su nam uostalom jedine normalne i duge šetnje u Virovitici. Primjetio sam i ranije da su u tom cijelom novom naselju nazivi ulica isključivo ratnički, čini se imena postrojbi u kojima su se borili virovitički ratnici. Poznanik mi je rekao da je to naselje uglavnom i građeno za njih i njihove obitelji, u svakom slučaju prihvatljivo izgleda. Šetamo tako jutros i guštamo Jin i ja, nije ni prehladno ili smo se navikli, obavi Jin i veliku nuždu, ja konstatiram, bravo majstore i u tom momentu je negdje u blizini ruknulo, Jin se okrenuo i ubrzanim korakom povratak prema domu. Nema veze, najvažnije obavljeno.
U Virovitici djeluju i stranke smješno naivnih naziva, snimih na drugoj fotki. Netko je primjetio da nemam fotki Virovitičanki, pa nema se što snimiti, ima ih i te kako, no sve su jako ubundane, uglavnom vire samo oči i nos.
Nekad smo ludovali znatno žešče nego današnja mladež, moja ekipa doduše uvijek bez pirotehnike, sad si za silvestrovo uglavnom priuštim nesvakidašnje delicije. Nema više ni discipline da s najboljim počnemo prvi dan nove godine, jučer sam otvorio najdraži sir, a nabavila se i poznata Kalinićeva suha šunka. Inače bezobrazno su skupi, šunka doduše podnošljivo, 90 kuna, no mekane neosušene kobasice 85 kuna, to je previše, skoro duplo skuplje nego lani, drugarica ipak kupila pa ćemo valjda dosušiti.
Što se tiče samog dočeka, kad ne bih morao ne bih novu ni čekao. Nažalost, moram biti uz svog prijatelja kad se počne najžešče divljati.

Želim vam svima sretan ulazak u novu godinu i puno zdravlja, sreće i egzistencijalnu sigurnost, te mir u bogatstvu različitosti!
Ich wünsche Euch allen einen guten Rutsch ins neue Jahr 2020- mögen alle Eure Wünsche und Vorsätze im neuen Jahr in Erfüllung gehen.
I wish you all a Happy New Year 2020 - May all your wishes and intentions go in the new year in fulfillment.
Je vous souhaite ŕ tous une Bonne et Heureuse Année 2020 - Que tous vos souhaits et intentions aller dans la nouvelle année dans la réalisation.
Les deseo a todos un Feliz Ańo Nuevo 2020 - Que todos tus deseos e intenciones van en el nuevo ańo en la realización.
11:29 | Komentari (14) | Print | ^ |

ponedjeljak, 30.12.2019.

Godina u par nabačaja



Nakon dugo vremena prolazi jedna godina s kojom sam osobno bio zadovoljan, za promjenu mi je dosta toga išlo za rukom. Prvo sam prošao sistematski, rezultati najbolji unazad dva desetljeća. Naravno, nakon toga sam jako pojačao nezdravi način života, ne sumnjam, a i osjetim da se stanje pogoršalo. Nakon tri i pol desetljeća sam čak u dva navrata boravio u Sarajevu, prvi put privatno s drugaricom i Matijom, drugi vodeći svoj razred, s oba putovanja sam se vratio pun dojmova, ne baš uvijek pozitivnih. Slijedila je proslava visoko jubilarnog rođendana, svi koji mi nešto znače su se pojavili, čak se kao gošća iznenađenja pojavila šefica mog pokreta, koja je zadnje dvije godine radila u Londonu. Nakon toga su došli unutarsindikalni izbori, meni bitni jer mi između ostalog ta tri sata osiguravaju punu radnu normu. Drage kolegice su tu odradile "kampanju" i kad je na početku izglasano da će se glasati javno, moj suparnik, nekad najbliži suradnik, je odustao od kandidature, jedini glasao protiv mene te na kraju napustio sindikat. Najočekivaniji događaj godine je naravno bio odlazak u Berlin. Berlin je kao i uvijek opravdao očekivanja, bilo je izuzetno dinamično, skoro da ne znam što bih izdvojio. Najefektniji za moje internetske stranice bili su naravno snimci s prosvjednog skupa u Berlinu govora Grete Thunberg, tamo su me mladi organizatori kao blogera pustili među novinare, pa sam bio u neposrednoj blizini pozornice, snimke mi je pohvalio i jedan veliki dizajnerski autoritet. Po prvi put smo prošli i najveću svjetsku feštu LGBT populacije, i o tome sam svjedočio na blogu. Sad kad je proteklo dovoljno vremena mogu potvrditi da smo bili i na najboljem ručki ikad u berlinskom restaurantu Savanna, zebrin steak s prilozima, obilno, maštovito pripremljeno, skoro da se ne zna što je tu bilo bolje. Za kraj godine je slijedio dug iscrpljujući štrajk za koji sam se bojao kako ću izdržati. Naime svako jutro prije štrajka sam morao ustajati prije šest, da bih kao povjerenik kvarat do osam bio tamo. Morao sam te dane i voditi sastanke, ja, koji sam, još dok sam bio u vodstvu sindikata, opominjan zbog rijetkog održavanja sastanak, nekako mi bila uvijek muka od takvih skupova. Ipak imao sam odličnu ekipu uz sebe, bio i na prosvjedu u Zagrebu, sve išlo kao podmazano, na kraju sam i s 12 novih članova priznat kao najuspješniji povjerenik u županiji.
Zato se sad uglavnom samo izležavamo, osim nužnih šetnji s najboljim prijateljem. Izuzetno je hladno, jučer smo iznimno Jin i ja čekajući drugaricu ispred groblja naprasno prekinuli šetnju i sakrili se u auto. Inače i moja pijača je već nekoliko dana na akciji, deset kuna po boci, zbilja nemam nikakvu potrebu žaliti se na ovu godinu.
10:37 | Komentari (13) | Print | ^ |

nedjelja, 29.12.2019.

Džemper, džep i drugi anglizmi



Koga god sretneš od šetača pasa, obavezno pitanje, kako Vaš pas podnosi petarde, jasno, baš svi su živčani zbog istih. Kaže jedna žena da njen uzima tablete za smirenje, ali se svejedno trza. Pročitao sam da je negdje na berlinskoj periferiji neki bolesnik bacio petardu među pse u parku, jedan vlasnik izvadio pištolj i zapucao u zrak u smjeru ovoga, bolesnik ga prijavio policiji, na kraju obojica oštro prekršajno kažnjeni. Pretpostavljam da bolesnik nije Nijemac jer se do prije desetak godina tamo uopće nije bacalo petarde, a kamo li topovske udare, kao u Virovitici gdje su navodno nekad živjeli svi ko hipici, mada ja mislim da se kod nas uvijek pucalo, a nije bio muško tko u vojsku išao nije.
Strašno je hladno i maloprije je lagano počelo sniježiti, još se srećom ne hvata. Nekim slučajem ponio sam, usprkos Vakuli, i jedan debeo džemper pa ćemo nekako izdržati. Sreo sam i par poznanika, ohrabruje da nikom politika nije tema, jedino ih je dio njih bijesan na kako kažu korumpiranog gradonačelnika koji je već dobrano nepovratno promijenio izgled gradu. Kažu projekt za projektom da on i suradnici stave što više novca u vlastite džepove.
Inače počinje pucati oko 16.30, valjda nakon što budaletine ručaju, pa smo dnevnu strategiju podredili tome. Kao kulisa u stanu u kojem smo gosti stalno je upaljena televizija, gleda se samo N1 i filmovi, malo prije je gostovala predsjednica, kaže da zaokružimo broj 1 na listiću, ako budem glasovao poslušat ću ju. Na fotkama grad izgleda lijepo, to je do izbora motiva, kao kad fotografiram žene, uglavnom izgledaju baš lijepo.
11:08 | Komentari (11) | Print | ^ |

subota, 28.12.2019.

Uredan grad



Jučer smo se uglavnom odmarali, lagano šetali gradom bez parka, umjetnog osvjetljenog drveća, ogoljenim gradom, čuo sam komentar kako je sad to lijepo i uredno. Navečer smo bili u gostima kod Jinovog para prijatelja, stariji muški se nije družio, ležao je pod dekom isprepadan od petardi,a valjda i jačih bombi, prijateljica ga je dočekala, al je druženje utišalo novo praskanje. Svugdje polumrak, teško će biti dobrih fotki.
09:41 | Komentari (11) | Print | ^ |

petak, 27.12.2019.

Virovitica bez hipika



Jučer kasno popodne krenuli smo na put. Kasno navečer smo stigli u nemilosrdno hladnu Viroviticu, te sam skratio večernju šetnju s Jinom. Zato je on jutros već rano strpljivo čekao. Jurili smo prema igralištu za pse, odvezao sam ga za istrčavanje i gle vraga, obojica smo zaglavili u blatu. O inače hvale vrijednom igralištu o kojem sam već s oduševljenjem pisao, nitko očito više ne brine. Koš za smeće je strgan i na podu, nema više nitijedne od brojnih loptica, sve ona tipična naša posla. Svratio sam i do predsjednika, lijepa lokvica ispod njega.
10:25 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 26.12.2019.

Božić kod Dolores 2019.



Već tradicionalno jutros smo bili na gastronomskom slavlju kod Dolores. Ovaj put je neizvjesnost trajala do zadnjeg momenta jer je ona dva dana ranije javila da je bolesna, ali eto, pokušat će se brzinski oporaviti. Slike su tradicionalno loše jer smo sjedili u polumraku, a ja nikad ne blicam. Startali smo s juhom, ja naravno u simboličnoj količini, tek da zaprljam tanjur. Kao glavna jela bila su teletina, odojak i puretina, sve pečeno. Slijedile su torte od tri vrste čokolade i još jedna. Poslije smo uz pijaču imali odličan tvrdi sir, tu ga nema na fotografija. Prežvakali smo u razgovoru sve aktualne teme, od politike do književnosti, jedna je bila i o veceima u svijetu i kod nas, najviše kritike su dobili grčki, a ja ću vjerojatno tamo s razredom na maturalac, baš super preporuka.
Danas tako ja mamuram, a Jin je jutros žvakao više trave nego obično.
10:52 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 25.12.2019.

Badnjak bez bakalara

Budući da su nam haustor i stubište mirisali jučer dobrim bakalarom uputili smo se van, u potragu. Svi su ga taj dan imao i svigdje je nestao. Zadnja nada je bio "Mornar" na rivi, pao je već mrak, konobar je potvrdio da imaju, ipak, budući da mi imamo jednog malog mesoždera, koji baš i ne mari za običaje, pogotove u dane kad se tako budalasto puca, ja sam ipak naručio kobasice, tamo su uvijek odlične, za nas dvojicu. Na kraju se pojavio konobar nesretna lica, bakalara je upravo nestalo, al eto, on preporučuje izvrsnog mrkača s ne znam više čim, drugarica je prihvatila, porcije su bile obimne i ukusne, no po našem čuvenom načelu "trč trč pa mrkač". Bakalar nam pak nije bio suđen. Fotke su pak ispale očekivano katastrofalno.



Vjernim čitateljkama i čitateljima naravno želim sretan Božić!
11:36 | Komentari (11) | Print | ^ |

utorak, 24.12.2019.

Odlazak jednog pirata



Kaže drugarica, na kolicima jedna urna, jedan vijenac i ovaj njen aranžman. Ne volim groblja ni oproštaje, a budući da su još zabranjena mjesta za pse imam izgovor biti Jinom s druge strane. Kaže bilo ih je dosta, prijatelja koje uglavnom ne poznaje, predstavila se ocu kao piratica, kaže on, znam. Inače stamen čovjek, prije mjesec dana je pokopao i suprugu. Za tužnu kolonu kaže, gledajući sve te mlade, nametnuo joj se pridjev urbano, a Ruba je bio ono, baš urbana legenda, daleko najpouzdaniji od nas za dežurstva na štandovima na Korzu, zahvaljujući njima imali smo dosta fotografija za objaviti na popularnoj fejs stranici piratske stranke koja još živi, drugarica je glavni urednik.
Javio se i naš kapetan s dalekog oceana, uglavnom svi relevantni smo ponovo oživjeli internu fejs grupu na kojoj je valjda zadnji bio Rubin komentar prije par godina. Baš sam jednom rekao, piratska stranka živi, samo je zbog nesposobnosti bivšeg vodstva izbrisana iz registra političkih stranaka, mi ionako to vodstvo nismo priznavali. Dok sam s Jinom vani čekao završetak posljednjeg ispraćaja, nametnula mi se asocijacija, možda je i naš drug samo brisan iz jednog drugog registra.
10:42 | Komentari (9) | Print | ^ |

ponedjeljak, 23.12.2019.

Manipulacija golotinjom



Jučer sam paralelno pratio rezultate izbora i odmarao se ženskim borbama za lajkove na instagramu. Političkim rezultatima sam zadovoljan, a zadovoljan sam i što tange više nisu baš u trendu, zbilja ne znam izum koji je više iritirao. Mršavice se skidaju do kraja i ništa ne pokazuju, to je eto trenutno "in".
Uzeo u knjižnici knjigu od isto tako razvikane erotske autorice Kristen Roupenian "Znaš da to želiš". Prva priča odlična, o paru koji je primio na kratko dečka kod sebe u mali stan, priča se zove "Zločesti dečko", zanimljivo vođena, na kraju se im se više ni ne da seksati ako on nije u susjednoj sobi. Pomislio, ova već zna pisati i onda nakon toga dvije jako dosadne priče.
13:20 | Komentari (6) | Print | ^ |

nedjelja, 22.12.2019.

Dvije modno osvještene



Danas pljušti li pljušti, pa se nema što snimati. Jučer isto bilo, fotka odličnog jela nije uspjela. Dojavljeno kad je ispračaj kolege pirata, palo mi na pamet kako smo jednu drugaricu svi zaboravili, a bila je na svoj način osebujna. Zadnje što znam je da je zbrisala od svog muža zlostavljača.
Nisam još bio glasati, što se mene tiče vjerojatno ni ne bih dok ne stane kiša, al eto, vjerujem da će nas drugarica na kraju nagovoriti. Inače definitivno najbolji outfit je imala jutros kandidatkinja ljevice, izvrsno.
13:01 | Komentari (9) | Print | ^ |

petak, 20.12.2019.

Odbjegli psi



Svašta se događalo, a najbitnije, gotovo je do sedmog siječnja i predugog drugog polugodišta, ali nebitno, ako se sve mora formalno uraditi, uradit će se. Očvrsli smo, nema više idealizma.
Stvori o se slučaj riječkog vjeroučitelja, traži se solidarnost, pa pobunite se jednom protiv te najgore moguće ravnateljice pa zrnce solidarnosti možda i dobijete, iako javno budalasto podržavate Škoru, sad je barem jasno na čijoj je strani crkva.
Jebote, ispada da nitko ne zna ni izguglati tko je tko. Fotić mi i iz stativa već daje mutne fotke, nebitno, zaštitni znak.
Psi su počeli bježati, prve petarde ljudoidnih budaletina. Ovaj sa zadnje fotke u suradnji s crnom psicom šeta mojim naseljem. Napao mi je psa, zasad ima sreće, još nije teže ozlijeđen.
13:46 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 18.12.2019.

Pršut



Evo i meni se posreći, našla drugarica pršut na dobroj akciji, i to ne bilo koji, nego kraški iz prijateljske dežele, meni uglavnom i bolji od razvikanih naših pa ga lagano rezuckam. Kad mi je nedavno kupila roquefort sir, original francuski, osjećao sam se malo kriv jedući ga, eto takva vremena došla. Frka danas u školi, dvije spremačice morale raditi za štrajka popodne zbog jedne profesorice koja je radila, netko mora i zaključati školu, svejedno nisu dobile 200 kuna smjenskog rada jer se nisu htjele potpisati na listu štrajkbrehera. Bio kod ravnatelja, no vjerojatno se neće moći ništa napraviti, tajnica veli da je znala da rade, al eto, nisu joj se htjele potpisati, a takav je običaj.
Umro mi noćas mladi prijatelj, suosnivač naše piratske stranke, nije se čuvao, svejedno nas šokiralo. Nigdje baš nikakvog reda i onda se čude što se deklariram kao anarhist, sad bih dodao, svemirski anarhist.
14:46 | Komentari (12) | Print | ^ |

utorak, 17.12.2019.

Sindikalni sastanak



Jučer nevjerojatno posjećena presica, tri televizije, u stvari jedine relevantne na ovom prostoru, radio Rijeka, novinari svi osim možda Novog lista, što je školstvo još "in". Poslije zanimljiv sastanak, analiza nedavnog štrajka, saznajemo detalje za koje smo slutili da su se baš tako odvijali kako jesu. Kao u ratu, pozadinska dogovaranja, no ja sam svejedno zadovoljan što sam bio u Zagrebu tog 25.11. nakon kojeg se štrajk nije mogao završiti nikako drukčije nego dogovorom.
Susret s blogericom Vitae koji uvijek raduje, par selfija u mračnom prostoru, kaže otprilike, pazi koju ćeš fotku odabrati, znaš kako Sjedokosi strogo ocjenjuje.
Na presici je bilo najviše riječi o neodrživosti priznavanja anonimnih prijava, osnivačica valjda najbrojnije učiteljske fejs grupe ima ih već masu, svaki put inspekcije dođu u školu i utvrde da su neutemeljene, i to je trošak, zar ne?!
12:27 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 15.12.2019.

Fondue specijalitet



Bilo je izvrsno, špageti su inače s tartufima i dodani sirevi, bogatstvo okusa. Ja sam sebi naravno morao dodati mesa, jer smo moj pas i ja jednostavno mesojedi.
Još nismo nabavili ni usisavač ni ormarić koji smo jučer po industrijskoj zoni tražili. Naime između ostalog sam imao problema naći debele majice u prepunom ormaru, pa se eto desila nova nužda, jučer neriješena.
Sve polako nerješivo postaje.
13:00 | Komentari (8) | Print | ^ |

subota, 14.12.2019.

Sitnice uz šetnju na tržnicu



Konačno lijep sunčan dan, odšetao sam do knjižnice i tržnice. Ljude je izgleda prevarilo sunce, pa se nisu adekvatno odjenuli, za razliku od zabundanog mene, pa sam usput vidio čak tri pišača iza drveća, nijednu pišačicu. Javila mi se bivša učenica, ja sam je poticao na pjevanje, čak sam jednom bio u žiriju na natjecanje mladih rock bendova pa joj dao maksimalan broj bodova, svejedno nije prošla, prošli su "Pasi", poslije respektabilan bend. Kaže ima tri kćeri, srednja je na nju, plaća joj instruktora gitare, sjeća se kako sam uvijek govorio, moraš imati nešto osim škole.
Na tržnici mi moja trgovkinja govori, imam super domaći limun, ali nije za limunadu, probajte kod gospođice kod koje ste prošli put kupili, sve se zna, sve se vidi. Na kraju sam kupio kod treće, kojoj je drugarica svojevremeno predavala kćerci. Drugarica inače još spava, izgleda da je noćas imala stilske vježbe ili su, kako to biva, u dva ujutro dali dobar film.
11:44 | Komentari (5) | Print | ^ |

petak, 13.12.2019.

Sjećanje na opatijsko sunce



U Rijeci danas malo sipi, malo pljušti, non stop dosadna kiša, sva sreća da me Jin rano probudio, pa smo obavili u kratkom zatišju uobičajenu jutarnju šetnju, a on i sve fiziološke potrebe. U Opatiji je bilo sunčano i jako hladno, u svakom slučaju meni mnogo draža kombinacija od ove današnje. Drugarica je opet napomenula da bih se mogao javiti našoj blogerici Windici, dok je ona na terapiji, problem je što u Opatiju ne idemo iz gušta nego iz potrebe, ja sam opet bio preumoran za sve osim fotkanja. Čini mi se da Azijati dosta produžuju opatijsku sezonu, na svakom koraku grupice.
Danas je, to mi je jutros bio status na fejsu, svjetski dan protiv grudnjaka, dodao sam, a onima koje ne slave samo petak trinaesti, pa mi je baš spomenuta Windica komentirala da su grudnjaci njeni najbolji prijatelji. Planirao sam ići do grada provjeriti ima li Rječanki koje slave, al eto, kiša mi je uskratila i to zadovoljstvo. Opatijom su protutnjali i dani čokolade, sladoled grotta je nakon dužeg vremena opet bio izvrstan, eto što konkurencija radi, moraš biti dobar.
U Britaniji bili izbori, gledam kako su glasali po godinama, mladi uvjerljivo za Corbyna, jednom sam u Berlinu rekao u polušali, ja bih zbilja i kod nas i svugdje razmotrio glasačko pravo onima iznad četrdesete, ili barem šezdesete, stare konzerve odlučuju o budućnosti mladih, iznad sedamdesete su skoro svi, a ima ih tamo, dali glasove onom Trumpoidu.
Mislim da bi bilo dosta za jedan post, još samo smisliti naslov, ono na zadnjoj fotki u prvom planu je pravi ajvar.
11:34 | Komentari (13) | Print | ^ |

četvrtak, 12.12.2019.

Najgori sex roman ikad



Evo konačno nađoh par minuta za sebe, odnosno za blog. Dani su bili kaotični i što bi se reklo prepunjeni, fotkao jesam, imam par skica za postove, ova mi je fotografski najgora.
Jedino što sam navečer mogao bilo je čitati jeftino štivo i našao sam u tom smislu najbolji mogući izbor, "Cimer" od Kendall Ryan. Za nju sam slučajno na jednom portalu pročitao da je najprodavanija autorica današnjice i da piše erotsku literaturu. Rekoh samom sebi, nešto u stilu Erice Jong mi neće škoditi, ali šipak.
"Posljednji put kad sam vidjela brata svoje najbolje prijateljice bio je štreber s naočalama. No kada se Cannon pojavio kako bi se privremeno uselio u slobodnu sobu u mojem stanu, suočila sam se sa stvarnošću."
Taj odlomak utisnut masnim slovima na koricama trebao mi je biti upozorenje, no eto, ja volim trivijalnosti i uglavnom mi je simpatično kad žene pišu o seksu, Jong sam uvijek u svom društvu bez zadrške branio, super mi je bilo npr. ono kad je iznenada dobila menstruaciju i opisuje kako trpa toaletni papir u sebe. No ovdje su bile u igri trivijalnosti druge vrste, autorica niže stereotip za stereotipom, događanja su predvidiva, čak sam i kraj pogodio. Radnju naizmjenično opisuju njih dvoje, taj par koji je u prvom planu. Nekoliko puta sam se i nasmijao autorici kad opisuje doživljaje iz muške perspektive, uglavnom o muškom razmišljanju obično fula cijeli fudbal, no najgore je što i iz ženske perspektive očito ide za tim da se opisima seksa dodvori muškarcima.
Meni je roman bio uglavnom dosadan no dočitao sam ga do smiješnog kraja koji sam naravno pogodio.
Znači glavni junak se od štrebera s naočalama pretvorio u apsolventa medicine, 182 cm čistih mišića, natprosječno obdarenog, dubokog seksi glasa, s više fatalnih veza iza sebe, junakinja se bori s lojalnošću najboljoj prijateljici, koja joj je ostavila mlađeg brata na privremeni smještaj i seksualne privlačnosti, naravno svi znamo da će popustiti, a kraj eto ni ja nisam u potpunosti pogodio, mislim da će se najbolje prijateljice nakon svih zapleta pomiriti, bilo je preteško i meni, koji vjerujem da dobro poznajem žensku psihologiju, teško mi je bilo to pogoditi.
Znam da će ova recenzija neke potaći na čitanje, neka, što bi vam bilo bolje nego meni.
09:51 | Komentari (13) | Print | ^ |

nedjelja, 08.12.2019.

Crtica o nezavisnosti



Inače cijeli dan tražimo novi usisavač, nismo našli, u starom se nešto zaglavilo tko zna gdje, ne vuče. Usput se Jin i ja svađamo s drugim muškim psima, on usput i pomiriše neku kujicu. Prije par tjedana sam saznao da jedna, s kojom se mazio na travi kod određene benzinske pumpe, dojurila je nevezana, pripada mom bivšem učeniku, njegova kuća je iznad, vidio me, al se nije stigao spremiti za van ni spustiti. Kuća i okoliš mu izgledaju super.
Danas smo bili na istoj crpki, spustio se. Nisam ga u prvi moment prepoznao, učetverostručio se i sad je mnogo krupniji od mene, mislio sam da je otac u igri, no slijedilo je obostrano, gdje si legendo i rukovanje. Strašna je bila ta njegova maturalna zabava, mislim 1992..On je onda bio razredni ideolog,a razrednik ili razrednica se nije htio miješati u organizaciju zabave. Uglavnom, što nitko od nas nije skužio, zabava je organizirana 9. travnja, nešto prije ponoći smo pozvani na pozornicu kolega, koji je kao dragovoljac bio na fronti, pa došao na zabavu, i ja, sjećam se kad me zvao da mu se pridružim, ili pukovnik ili pokojnik, on je sad zbilja rezervni pukovnik. Čim smo se gore popeli, uz ovacije maturanata koji su nas čekali, počela je "Evo zore, evo dana". Rekao sam kolegi da se vraćam kolegama, on se preko zvučnika zahvalio na pozivu i rekao da ćemo mi ipak biti s kolegama, učenik je požurio da se zajedno fotkamo i ta zajednička fotka kola čak i fejsom danas.
Pozvao me na pivo u kafiću na crpki, rekoh, žurimo, žena me čeka, kaže on, eto što je ostalo od anarhističke legende, žena me čeka. A ti, rekoh, osim što podjebavaš i lijeve i desne po fejsu? Za desetak minuta dolazi ekipa po mene autom, idemo na utakmicu, veli. Na brzinu sam izračunao, oko 45 godina ima, toliko o smislu života.
21:02 | Komentari (13) | Print | ^ |

subota, 07.12.2019.

Ugodan vikend



Nadovezat ću se danas na jučerašnji post, noćas je svjetska akcija za beskućnike, većina svjetskih metropola se pridružila, a evo i Rijeka se pridružila. Na trgovima poznate osobe predvode akciju noćenja na otvorenom, gradskim trgovima, ne bi li skrenuli pozornost na problem, koji je i kod nas sve veći, cilj je napuštena skladišta pretvoriti u prihvatilišta za beskućnike ili barem naći privremena rješenja, Berlin ih ima više, od mobilnih buseva nadalje, u ova hladna vremena.
Jučer sam konačno zadovoljio i svoju blog taštinu, oboren je dnevni broj posjetitelja zadnjih par mjeseci otkako sam ponovo stavio brojač, te približio se prosjeku ranijih godina. Očito je tekst od prekjučer na naslovnici privukao i neke nove ljude ovdje, ako su ponovo tu, što sumnjam, budući da je vikend, lijepo ih pozdravljam.
Ne uključujem se u polemiku o Ribiću i rulji, o tom sindikalistu sam iznio svoje mišljenje i nisam ga mijenjao prvih godina bloganja, bilo je naravno suprotno njegovom velikom vijeću koje bi ga teoretski jedino moglo smijeniti.
Žurimo vani, blogove posjećujem valjda popodne.
13:27 | Komentari (8) | Print | ^ |

petak, 06.12.2019.

Uličarka i striptizeta

Vidim po njemačkim portalima, vrijeme je predblagdanskih priča. Netko tko je pratio ovaj blog sve ove godine se možda prisjeti, da su mene jako puno godina, izuzetno zanimali društveni gubitnici, outsideri, ljudi s margine i kamo god bih putovao, bavio bih se i njima. Među beskućnicima ima puno inženjera, o Mariu, Talijanu s boravištem u Münchenu sam pisao, a postoji i jedan Hrvat koji spava kod crkve svetog Jeronima u Rimu. Najviše klošara sam naravno upoznao u Berlinu, no tamo sam sreo manje bivših fakultetski obrazovanih ljudi.



Prije dvije godine su njemački bulevarski listovi bili puni detalja o posjetu kraljevskog para William i Kate Berlinu. Od svih humanitarnih zaklada koje su im na popisu dostavljene oni su se zainteresirali za onu koja se bavila djecom beskućnicima. Za razgovor su izabrali dvije djevojke, jedna od njih je bila Kim o kojoj danas pišem, nakon pročitanog članka u Tagesspiegel.de. Novinarka je još za vrijeme posjeta mladih kraljevića pisala o njoj, sa 17 je izbačena iz kuće, nekako se snašla i odjurila u Berlin, gdje je spavala u najzloglasnijem parku od milja nazvanom "Görli", punom narkomana i skitnica. Williama je zanimalo jel to ostavilo većeg unutrašnjeg traga u njoj, jer je savim normalno i opušteno izgledala. Nije, samo sve teže podnosi park, većina onih koji su joj pomagali je mrtva. Uz pomoć udruge za pomoć djeci ulice počela je obrazovanje za njegovateljicu starijih osoba.
Ostalo sve slični na božićne priče iz časopisa i portala u ovo vrijeme, političar je čuo priču, dobila je gradski stan, sad je treća godina, na praksi jako angažirana u pomoći djeci beskućnicima, s njima nađe zajednički jezik mnogo brže nego većina drugih.



Annabailey, vegašku striptizetu, poznajete već iz mojih postova, barem s fotki. Ona je isto rano otišla od kuće u Las Vegas jer je željela plesati. Za razliku od Kim ona baš i nije imala problema s roditeljima, tako je barem pisala na twitteru, dok me nije zbog jednog dvosmislenog komentara blokirala. Ona se brzo probila tamo, postala novčano neovisna, doživjela usput kako to biva i veliku ljubav, da bi je on ostavio u dugovima, zbrisao bezglavo iz pustinjskog grada, a i ona je napustila tadašnji klub i vratila se doma u Oregon. Tamo je nastavila plesati, cijelo vrijeme je pratim na dva njena instagram profila, na jednom fotke, na drugom videa. Ostvarila je svoju želju, vratila se u Las Vegas, nastupa u mnogo poznatijem klubu nego prije.



Tko li će biti ovogodišnji božićni sretnici?
12:22 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 05.12.2019.

Mi neki školoživotni



Na zadnjem sindikalnom štrajkačkom sastanku koji sam vodio dogovoreno je da prvi tjedan ne ispitujemo niti testiramo učenike. Naših 40 članova se, koliko čujemo, toga za razliku od nekih drugih pridržava. Satovi se ipak trebaju ispuniti, ja sam u razredu koji pripada eksperimentalnoj školi za takozvani život odlučio po prvi put raditi baš po jednom nastavnom satu predloženom kao uzornom, jer su to dva sata tjedno na kojima imam aparaturu na raspolaganju. Upozorili su me da nešto s tehnikom nije u redu, trebalo je ipak biti samo dovoljno biti uporan s daljinskim i precizno naciljati, nisam naravno dopustio visokoj učenici da se popne na klupu i ručno upali, al moguće da se i to radi, jer stvarno, ne upališ ni od druge. Sljedeće minute smo iskoristili za traženje i uključenje zvučnika, no samo opušteno, radio sam po planu za jedan sat, a danas je bilo laganini za takozvani blok sat.
Što reći, osim loše kvalitete zvuka, koje nas je kočilo, nije to loše isplanirano, pa uostalom dobili su i neki novac za to, nije bilo dosadno. Ishodi, kao nekad ciljevi, nisu potpuno ostvareni, jedna učenica, inače inteligentna, iskoristila je vrijeme video priloga za zijevanje.
Trebala je biti kategorija humor, te kategorija internet, no onda bi opet obrazovanje bilo u trećem planu.
19:16 | Komentari (13) | Print | ^ |

srijeda, 04.12.2019.

PISA patke ili guske



Kasno je pa mi se ni ne da smišljati post, danas sam uz školu bio i Opatiji pa ću samo citirati nešto, nije mi jasno da je i ministrica nasjela na glupi spin, inače radi se o testiranju petnaestogodišnjaka, znači nema veze s radom srednjoškolaca i postavljaju se npr. iz fizike pitanja tipa:"Vozač ima čašu vode na podlozi uz sebe, naglo zakoči, što će se dogoditi, hoće li odletiti naprijed, nazad ili nešto treće?" Citiram kolegu koji je priložio i dokazne krivulje, al tim glupostima se ne da krasiti moj blog, na fejs stranici grupe "45 minuta"su.:
"Kruno Matošević dijeli svoju prvu objavu.
Novi član · Jučer u 15:37
Mediji konstruiraju lošu sliku o uspjehu hrvatskih učenika na PISA istraživanjima koje provodi OECD. Čak i ministrica pridonosi tome. Jesu li oni stvarno toliko loši?
Službeni podaci kažu suprotno. Tanko smo ispod prosjeka po rezultatima, ali smo debelo ispod prosjeka po ulaganjima. U društvu smo Austrije i Nizozemske koje, budi rečeno, ulažu dvostruko ili skoro trostruko više od nas. U našem "platežnom razredu" držimo vrh ispred Rusije, Mađarske, Argentine, a bolji smo i od Italije, Islanda i Luksemburga. To je loše ili, kako mediji kažu, katastrofalno?"
21:31 | Komentari (9) | Print | ^ |

utorak, 03.12.2019.

Prošao i štrajk



Kod mene još danas i sutra ide izjašnjavanje o rezultatima, koje naravno nema nikakvu praktičnu važnost. Iskoristili smo nešto raniji dolazak kući nego obično zadnjeg dana štrajka za put u Gorski kotar, pokušaj zadnjeg spašavanja ljuljačke prije surove zime. Inače neke kategorije zaposlenika poput školskih administratora vrli većinski pregovarači jednostavno zaboravili, toliko o ozbiljnosti, nešto je ipak izboreno, pa ni ne prihvaćam većinski stav kontra sporazuma dragih prijateljica, koje uređuju fejs frendice i koje sam uglavnom upoznao na zagrebačkom prosvjedu ili splitskoj skupštini. Moglo je i gore, posebno znajući tko je pregovarao u naše ime.
Šetnja s psom trajala jutros više od dva sata, svašta valja nadoknađivati.
13:27 | Komentari (9) | Print | ^ |

nedjelja, 01.12.2019.

Crna subota



Taj međunarodni crni petak se pokazao ranijih godina kod nas velikom prevarom, odnosno prodajom ofucane robe u pola cijene. Mi smo se jučer nakon meni jednog od dražih ručaka namjeravali zaputiti u Gorski kotar u nemoguću akciju spašavanja ljuljačke, no eto, drugarica surfajući po portalima naletila na zanimljive stvari. Rekoh za čizme koje odavno želim, može samo ako su crvene, ne postoje takve, veli drugarica, na kraju joj veli trgovkinja, joj, mislim da imamo samo crvene. Sve se poklopilo uz zbilja pošten popust, izvrsne su.
Sutra još jedan referendum, takav smo sindikat, ima tu posla, što je najbolje ja sam davno u glavnom vijeću bio inicijator toga da se sve važne odluke moraju prepustiti direktnodemokratski članstvu, neka, valjda ćemo i to izdržati.
11:50 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

11. 08.