Kaže drugarica, na kolicima jedna urna, jedan vijenac i ovaj njen aranžman. Ne volim groblja ni oproštaje, a budući da su još zabranjena mjesta za pse imam izgovor biti Jinom s druge strane. Kaže bilo ih je dosta, prijatelja koje uglavnom ne poznaje, predstavila se ocu kao piratica, kaže on, znam. Inače stamen čovjek, prije mjesec dana je pokopao i suprugu. Za tužnu kolonu kaže, gledajući sve te mlade, nametnuo joj se pridjev urbano, a Ruba je bio ono, baš urbana legenda, daleko najpouzdaniji od nas za dežurstva na štandovima na Korzu, zahvaljujući njima imali smo dosta fotografija za objaviti na popularnoj fejs stranici piratske stranke koja još živi, drugarica je glavni urednik.
Javio se i naš kapetan s dalekog oceana, uglavnom svi relevantni smo ponovo oživjeli internu fejs grupu na kojoj je valjda zadnji bio Rubin komentar prije par godina. Baš sam jednom rekao, piratska stranka živi, samo je zbog nesposobnosti bivšeg vodstva izbrisana iz registra političkih stranaka, mi ionako to vodstvo nismo priznavali. Dok sam s Jinom vani čekao završetak posljednjeg ispraćaja, nametnula mi se asocijacija, možda je i naš drug samo brisan iz jednog drugog registra.