subota, 30.11.2019.

Darivanja




Svašta se još izdogađalo protekli tjedan, no svega se nekako maglovito sjećam, potpuno smo u ovom iscrpljujućem štrajku. Bili smo i u Opatiji,nažalost tamo ne putujemo iz zadovoljstva, nego zbog zdravlja. Draga kolegica je sa štrajka otišla na bolovanje, jako loši nalazi. Život je tako nemilosrdno čudan.
Ipak događaju se i lijepe stvari. Jučer sam došetao do škole petnaestak minuta prije osam kad se okupljamo. Vidim gori svjetlo u kancelariji psihologice, idem se javiti, otvoreno, nje nema, vidim iznad njene stolice na zidu visi moj berlinski dar, jako me obradovalo. S druge strane mada preumoran jučer sam otišao na sastanak riječke podružnice pokreta Diem25, iako kod nas skoro nema hijerahije, šefica nam se vratila iz Kine i pogađate, naravno da nam je donijela male znakove pažnje, jako lijepo.
Sastanak je inače moderirao možda najmlađi član, to isto veseli. Zanimljiva mi je bila i debata o suvremenoj kineskoj politici, mladi su bolje informirani od nas. Neka ih, valjda će biti vještiji u svojim borbama od nas luzera.
11:55 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 29.11.2019.

Zagrebački prosvjed



Vidite da baš nisam aktivan, jako sam iscrpljen, mnogo je gore nego za vrijeme nastave, vodim štrajk i svaki dan moderiram sastanke., mislim da nitko nema toliko novih članova u lijepoj našoj. Bili smo naravno i na prosvjedu u Zagrebu, moj sindikat je napravio odličnu stvar kad je odlučio platiti autobuse za učiteljske i roditeljske fejs grupe.
Koliko će prosvjed biti masovan vidjelo se po redovima za vece na prvoj postaji, muškarci su, kako veli kolega, mogli samo na pisoare, ostalo je bio zajednički red. Meni se učinilo da sam pametan, vidio sam idealno mjesto i uputio se s Jinom, naravno jedna mlada dama je već čučala, a s druge strane joj kolegica držala stražu.
Na trg se ipak nismo zaputili s glavnom kolonom, za Jina je ipak bilo to preglasno. Stigli smo prije naših ljudi i smjestili se u kafiću iznad trga. U trenutku kad je kolona zaposjela cijkeli trg, vidio sam, tip je uz mene imao aplikaciju, baš je kod njega pređen broj od 48000, tu nije uračunat broj od nas stotinjak gore.
Javilo nam se bivših učenika poslije, sad žive u Zagrebu, tko ne bježi u Irsku ili Njemačku izgleda bježi u Zagreb. Preporučen nam je afrički restoran za ručak, uspostavil.o se da je od ljetos zatvoren, onda nam je preporučen drugi, nisu imali ništa gotovo, pa smo završili u pivnici.
Inače na trgu je šefica sindikata učitelja bila nenormalno loša, neuvjerljivo je čitala, i uopće, govornici nisu bili na nivou veličanstvene atmosfere.
p.s.
Prepoznala me mlada blogerica, izuzetno me ugodno iznenadila, inače se ne komentiramo i zamolila me da je ne fotkam. Inače ovaj put klikom na fotku je možete uvećati.
.
15:30 | Komentari (9) | Print | ^ |

nedjelja, 24.11.2019.

Potpis protiv otpisa



Jučer sam hodajući ka tržnici naletio na nekad izuzetno popularnog blogera Neverina, pozdravili smo se, ispitali za zdravlje, kad smo se već razdvojili okrenuo se i zvao me, bih li ja dao potpis za Katarinu Peović kao predsjedničku kandidatkinju, rekao sam, zašto ne, ionako mi nitko od te ekipe nije baš simpatičan, zvao je frenda, koji je ispod jakne izvukao listu potpisa i obavismo to, onako konspirativno. Poslije sam vidio da i na Korzu imaju ipak pravi štand, s jednom simpatičnom mladom damom. Potpis ništa ne košta i nije obveza glasovanja za tu osobu.
Kad sam se vratio doma ispričao sam to drugarici, i ona je Neverina jednom prilikom upoznala, odmah je konstatirala da potpis ne znači puno, upravo je čula na vijestima da su Kolinda i Zoran odmah premašili bijedni broj od potrebnih 10000, te da bi i ona rado potpisala. Odlučili smo ipak prvo na ručak nakon što je kiša stala, zadnje vrijeme se dosta spominju novootvorene konobe i restorani u starom gradu s domaćom hranom, valjda ih se potiče uoči godine Rijeke kao europske prijestolnice kulture. Zaustavili smo se odmah kod prve, smije i pas, velik izbor marendi, iako je subota, te pristojne cijene. Biram polpete s krumpirom, obimna porcija, drugarica špagete, malo manja porcija. Polpete baš gurmanske, malo žilkaste i s neobičnim začinima, no ništa pretjerano, ukusno je, Jin i ja se prejeli. Drugarici malo preslano, u jednom momentu prekida s jelom, u ustima joj završilo nešto kao kamenčić, zove, traži objašnjenje što je to, crna kamenkasta sol, ovdje više kao dio dekoracije, vidjet ćemo hoćemo li im dati još koju šansu, i ja npr. više volim drukčije pripremljene polpete, ovi, po priči zaključujem, previše misle o zdravlju gostiju, sudeći po namirnicima, koje nisu baš uobičajene.
Spuštamo se do štanda za potpise, dolje Neverin s dvije simpa cure, jedna mu je, saznajem po razgovoru, i djevojka. Drugarica isto tako daje potpis, mi se ionako u Berlinu uvijek deklariramo kao nestandardna ljevica, a Katarina je jedina ljevičarka među kandidatima, uz to i žena, pa uz loš image stranke zato valjda tako loše stoji u anketama. Inače njih dvoje, mladi par, su nagovorili Katarinu na kandidiranje, pa zato nose glavni teret prikupljanja potpisa.
Sutra post eventualno, ako bude snage, navečer, jako rano putujemo na prosvjed u Zagreb, a tamo bi moglo biti i naporno i uzbudljivo.
12:12 | Komentari (18) | Print | ^ |

subota, 23.11.2019.

Stvari se rješavaju



Konačno jedan koliko toliko normalan dan, odšetao sam jutros i do tržnice i biblioteke, uradio nešto posla i kod kuće, čak se malo i preforsirao. Uspio dobiti na mobitel i vozača autobusa za prosvjed u ponedjeljak, on mi rekao da u principu ne voze pse svojim autobusima, al eto, šef je u blizini pa nek s njim razgovaram, uvjeravanje, ne radi se o njegovom hiru, nego o punom autobusu različitih ljudi, prevagnuo je argument da tri autobusa istovremeno kreću s istog mjesta za Zagreb, pa nek dođem s Jinom pa će se nešto valjda već skombinirati.
Odslušao i jučerašnjeg Raspudića, znao sam po našem Meku da ima i pametnih desničara, al da ću se s Raspudićem u nečemu potpuno slagati, stvarno me iznenadilo.
14:20 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 22.11.2019.

Opatija i ludi tjedan



Pakleni tjedan, što napisa Tamara Šoić, dio nas će kad završi štrajk na bolovanje. Svaki dan ustajanje prije šest jer se u osam mora biti u školi, a onda vođenje sastanka.
Dva dana sam uz to još i dodatno putovao u Opatiju na sindikalni stručni skup u hotelu Bristol, u cjelosti financiran sredstvima Europske unije. Prvi ručak je bio i ručak favorit, tartufi su se obilno osjetili.
Predavanja su držali eminentni stručnjaci za radno pravo Rožman i Gotovac, te iznimno zanimljiv sudski vještak, zaboravio mu prezime, kaže je nedavno vještačio za školu u prirodi da se radi 24 sata dnevno.
Kišilo je stalno, ali ja bih svejedno svaku pauzu jurio vani. U štrajku konstantno broj oko 55 ljudi, dok pet šest pokušava raditi, ali učenika baš ni nema.
U ponedjeljak u Zagreb na prosvjed, nadam se da ću prizdraviti preko vikenda.
14:54 | Komentari (10) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.11.2019.

Borba ide dalje



Ovi što se bave najvažnijim stvarima u Hrvatskoj zamjerili su mi što cijeli dan držim post s pogrešnim simbolima, podsjetilo me na izvrstan marketinški trik, Mani Gotovac umrla i na Interliberu prodane sve njene knjige. Danas intenzivno radio, međutim u razredu škole za život, nije mi uspio sat s demonstracijama učenika, Windowsi se nisu digli. Osjećam čak i pomalo grižnje savjesti, sutra i prekosutra ne predvodim štrajk, na sindikalnom sam skupu s eminentnim pravnim stručnjacima u Opatiji, netko će nam valjda znati i objasniti što se u takozvaznim pravnim državama smije, što ne, inače sav skup u hotelu Bristol je financirala EU.
p.s.
@Euro, znam da je već objavljivana cura iz Vegasa ;)
21:15 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 17.11.2019.

Fakat najbolje miješano meso



Po svim vremenskim prognozama je danas trebao biti usran kišni dan, istovremeno je bila nedjelja, za sve nas još zaposlene, dragocjen dan za sebe i svoje u ebenom kapitalizmu, pa smo se hrabro uputili u pravcu Trsta, odlučivat ćemo usput što i kako dalje ili nazad, i u Trstu je po prognozi bila devedeset posto vjerojatnosti kiše. Odlučili smo ručak ponoviti "Na burji", na Kozini, ponoviti ručak, je li nam se prošli put pričinilo ili je stvarno bilo dobro to novootkriveno miješano meso, po jelovniku, za jednu osobu. Odmah odgovaram, najbolje miješano meso na Zapadnom Balkanu, neću sad zbog Mele provjeravati kako se piše, moj jezični osjećaj ovako govori.
Pamtim da su mi dobre bile Kostine zagrebačke pljeskavice, kod ovih mi se još više osjeća dim, što je super, ćevapi ovdje vuku malo sarajevske Mrkvine, koji mi se isto sviđaju, kao da ima nešto i ovčetine, piletina je sjajna, Jin oduševljen, svinjetina dobra, mada zanimljivo, ja na roštilju ipak preferiram mljeveno meso, uštipak pikantan i odličan, njega naravno Jin nikad nije probao. Moram istaknuti i pomfri, uvijek odličan, to nigdje nisam doživio, možda neka fora bez ulja, jer još se nije desilo, što je svugdje pravilo, da mi hiperosjetljivi ne osjetimo ulje koje se ponavlja.
Vrhunac gastronomije po super cijeni 9,90, za one kojima se želudac ne steže od ikonografije. Mi anarhisti smo ravnodušni, hebe nam se i za kapitalističku i socijalističku simboliku, ova nam je trenutno simpatičnija, jer je subverzivnija.
p.s.
Prošetali smo malo do Kozine nakon ručka, no onda je ponovo počela kiša, sve jača i odlučili smo se jednostavno zadovoljni ponovo vratiti u Rijeku.
19:00 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 16.11.2019.

Zagreb bez Zagreba





Koji horor dan jučer. Dogovorili smo se putovati na Interliber u Zagreb. Super doručak, salama s tartufima, super ručak, teletina koju sam cijelo jutro pekao, odličan prilog. Malo smo zbunjeni jer se Matija, koji će voziti, ne javlja, al nama odgovara jer je ručak malo kasnio. Poslije se uspostavilo da mu se zblokirao mobitel, nije mogao niti zvati ni poruke slati pa smo krenuli sa znatnim zakašnjenjem. Drugarica, Jin i ja odlučujemo da umjesto sajma posjetimo njenog ujaka, taj sajam nam nekako od svih knjiških najmanje mio, pa nas Matija vozi pred njegovu zgradu, upadamo u gužvu, valjda svi završavaju s poslom, ta najavljena Bandićeva petlja nije u funkciji. Matija nas ostavlja pred zgradom gdje ujak živi i hita na knjiški sajam. Zvonimo, zvonimo, ništa. Od kćeri saznajemo da je ujak završio na hitnoj, pokušat će nam organizirati prijevoz do tamo, sjedamo u Mcdrek, jer na periferiji baš i nema neki izbor kafića, sladoled dobar, a i wc, ajd, radim i selfie. Ništa od prijevoza, idemo pješice prema velesajmu. Zagreb nikakav, hodamo uz autocestu, tu i tamo projuri nogostupom neki biciklist, zaobiđe nas neka trkačica. Ipak do velesajma smo došli brže od očekivanog, drugarica ima vremena za kavu na zraku kod Avenau malla, mi šetamo, mračno je, nijedna fotka ne uspjeva. Unutra sve puno osmoškolaca, očito ih nastavnici vodili na Interliber, oni, a posebno one, znaju gdje je napetije. Dogovaramo taktiku ulaska u auto na prometnom mjestu kad Matija dođe, ja sjedam, drugarica mi dodaje Jina u krilo i zatim s druge strane ulazi. Međutim nisam dobro zatvorio vrata, drugarica ih otvara i ponovo zalupi, Matija čuje samo dva zatvaranja vrata i juri dalje, drugarica trči za autom. Kad je shvatio o čemu se radi, Matija se vraća, u međuvremenu moj mobitel zvoni. Nikad gori boravak u Zagrebu, ni Matija nije kupio nitijednu knjigu, kaže sve što mu je bilo zanimljivo je preskupo.
12:53 | Komentari (10) | Print | ^ |

petak, 15.11.2019.

Volim Vegas



Jedna od pozitivnih strana ovog štrajka je što se mlada generacija prosvjetara probudila i bori se za svoja prava, to ne pamtim od devedesetih, sve borbe prije smo mi iznijeli. Sad kad su počele i otvorene prijetnje s pozicije moći imam već 10 novih članova, osigurana je im je sindikalna pravna pomoć, doduše, opet to ponavljam, upitno je koliko to vrijedi u polupravnoj državi.
Inače za razliku od nekih koje i sam poznajem, imam život i izvan škole i zbilja se više ne zamaram nakon radnog vremena učenicima, tridesetak godina entuzijazma je bilo i više nego dovoljno, pogotovo sada kad nas i neke profesorice , za nas balavice procjenjuju na loomenu, riješiš sve, no ne možeš dobiti značku, jer likica procijeni da nisi dobro planirao sat. Već me duže zbog toga nema tamo.
Moji postovi i odlasci u prirodu su, slutim nakon razgovora s jednim blogerom koji me oslovio na Korzu, izazvali krivi dojam o tome što se meni sviđa. Meni je najveća blagodat prirode što sam s dragim osobama daleko od ljudi. Jesen ne volim nikako, a ni jesenje boje me ne fasciniraju, za razliku od mojih bližnjih. Tužan mi je očerupani javor. Već sam pisao, na instagramu mi je jako zanimljiva striptizeta iz Vegasa i Vegas u pozadini njenih fotki. Fascinira me to leglo nemorala umjetno napravljeno u pustinji. Prva fotografija me jutros oduševila čim sam je vidio, kakav pogled.
Riba je bila izvrsna za ručak, ponekad i to ide, ne prečesto.
11:41 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 14.11.2019.

Umaci, namazi i beskorisna nadmoćnost



Profesorica Valjak Ilić je jučer u emisiji "Otvoreno" održala zanimljiv školski sat cjelokupnoj javnosti, jasno onoj koja zna slušati s razumijevanjem. Danas sam pogledao "na zahtjev" nakon oduševljenja koje je izazvala na društvenim mrežama. Nije mi nepoznata, slušao sam je i na skupštini u Splitu, kolegica iz njemačkog.
Očito će se ići u nasilno rušenje štrajka, ne raduje me što će biti zanimljivo. Barem će se takozvani demokratski sustav razotkriti u svojoj sirovosti. Kod mene je jučer bilo stopostotno odbijanje ponude vlade, danas u 13 otvaramo glasačku kutiju.
U utorak i srijedu imamo skup "Znanjem do prava", koji financira EU u Opatiji, bit će nezgodno što dosta povjerenika neće voditi štrajkove u svojim podružnicama baš u prve, kako je najavljeno, neplaćene dane. Ipak bit će tu neki od najpoznatijih pravnih autoriteta Hrvatske, sigurno će nas znati posavjetovati, mada sam ja pesimist oko funkcioniranja prava danas i ovdje.
Jučer se opet dobro jelo, barem to, na zadnjoj fotki je kruh premazan pikantnim namazom kupljenim u Lidlu, zanimljivo u svakom slučaju, a za ručak je bio isto tako ukusan umak od raznih vrsta povrća iz juhe. Odlična hrana nije sprečila Jina da u sekundi pojede nešto s poda kafića, jutros sam zato imao naprasno buđenje i morali smo, iako mi se koljeno još nije baš oporavilo, trčati vani, nije folirao. Sad spava.
11:48 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 13.11.2019.

Kišna Opatija



Jučerašnja kiša u Opatiji prethodila je današnjem potopu u Rijeci. Ovogodišnja berlinska jakna se pokazala punim pogotkom, Nijemci imaju četiri oznake za vodonepropusno, godinu ranije sam se malo prevario, definitivno su najbolje "wasserdicht".
Tako smo Jin i ja svejedno šetali dok je drugarica bila na terapiji. Čim se hotel Kvarner zatvori, a sad izgleda više ne radi, Opatija djeluje pomalo otužno. Jin i ja, redovne čitateljice prepoznaju, uvijek idemo istim stazama, Jin vodi. Jedino je jučer bio zbunjen jer nismo nigdje uobičajeno sjeli na klupu, a on je zastajkivao na uobičajenim mjestima. Zato smo se svi troje našli u Krašu na sladoledu. Penzioneri su imali popust 10 posto na sve u Konzumu u Rijeci, pa smo nešto jačom kupovinom na povratku završili dan.
19:22 | Komentari (15) | Print | ^ |

utorak, 12.11.2019.

Glavno da se troši



Olakšanje, ovaj tjedan u našoj županiji nema štrajka, iscrpljuje rano ustajanje bez uobičajene šetnje s psom, te razgovori s ljudima.
Zanimljivo kako javnost puši svakakve fore poput nadoknađivanja subotom, pa toliko blesavi nisu ni predstavnici vlade, rad subotom se 50 posto više plaća, a roditelj bez problema može opravdati dan svom djetetu po važećem pravilniku.
Mi što smo u eksperimentalnom programu zadužili smo službena računala, već vidim da ću ga koristiti kad moj konačno crkne, pokušao sam promijeniti pozadinu na monitoru, nemam administrativne ovlasti, kolegica kaže na nema dopuštenje za skidanje filmova, te da su blokirane stranice nekih portala, čemu taj cirkus, doduše jedan kolega koji zna je već deinstalirao te windowse i instalirao svoje, kaže da nema frke s blokadama, meni se ne da igrati s ekipom, ništa im ne vjerujem, još novo računalo nisam ni spojio na svoj net.
18:54 | Komentari (10) | Print | ^ |

ponedjeljak, 11.11.2019.

Razgolićeni javor između ostalog



Shvativši da je jedan od zadnjih lijepih dana uputili smo se juče u brda. U restoranu Bajta smo napravili eksperiment, naručili jedno miješano meso za dvoje, kao prethodni dan u Sloveniji, drugarica je bila relativno zadovoljna, meni je sve bilo lošije nego "na burji", pečenog krumpira malo i posebno naplaćen (18 kuna). Istina ražnjići su im skoro uvijek odlični, zanimljivo ražnjiće nismo dobili na Kozini, to nisam ni primjetio. Zatim smo se zaputili do naše jadne ljuljačke, tamo napravili nešto posla, stvorili prolaz i s gornje glavne ceste. Nakon toga smo malo guštali na svježem zraku, obukli smo se zimski i to je bila prava odluka. Pred polazak smo napunili tri kanistra izvorske vode i u suton se zaputili domu svome. Nebo je divljalo ljepotom,ali moj fotić to ne prepoznaje.
Danas Jin ima problema sa želucem, on obožava piletinu pa sam njemu narezao pileći file ne probavši ga unaprijed što inače obavezno činim. Kad je već pojeo više od pola išao sam ga i ja probati, bio je presoljen, pa sam mu narezao pola odličnog ražnjića, a ja pojeo ostatak piletine, pretpostavljam da je od toga stradao.
14:03 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 10.11.2019.

Gostilna "Na burji"



Jučer smo se odlučili, budući da mi je koljeno nešto bolje, odlučili uputiti put Trsta, s ručkom na Kozini. Malo smo se dvoumili oko odluke putujući po Sloveniji, naime uz cestu su se svugdje vrtili odojci. Ipak se predomislili nismo.
Drugarica je predložila, ako je to moguće, da uzmemo miješano meso za jednu osobu i dva tanjura. Bilo je moguće, naručili smo i dvije lepinje, što se na kraju pokazalo greškom, jer uz obilnu porciju mesa ide i prilog, te smo na kraju lepinje de fakto spakirali, bile su tople pa smo samo malo otkinuli za gušt. Tako smo se nas troje najeli po izuzetno povoljnoj cijeni.
O interijeru ovog restorana sam već pisao, stavljam par fotki za podsjećanje, uz leskovački gril svigdje drug Tito i Jugoslavija.
Mi smo uvijek prije jeli ćevape, koje s pravom svi hvale, no ovo je znatno bolja i na kraju jeftinija kombinacija.
Nakon što smo se jako zadovoljni prejeli, odlučili smo ne kvariti gušt u Trstu eventualnim traženjem parkirališta, naime tamo gdje smo se godinama parkirali digli su cijenu za 50 posto, pa smo se okrenuli i zaputili u Ilirsku Bistricu, prošetati jedan krug po centru i eventualno obići neki market. Kod mjesta gdje smo parkirali, vidjeli smo znakovitu logičnu tablu, sve je na njoj, ljekarna, groblje, sveti Petar. Kad smo po danu vozili u drugom smjeru iznenadila nas je gužva pred grobljem, posljednji ispraćaj 19-godišnjeg, ako se ne varam, Sirijca, po kojeg su iznemoglog na poziv došla braća, koji već imaju regulirane papire u Njemačkoj, dovukli su ga do hitne, al tamo ga nisu uspjeli spasiti.
No dobro, to nije tema ovog posta, uvijek nekamo skrenem, uz i navečer odlične lepinje, večerali smo salamu s tartufima i već u jučerašnjem postu spomenutu gorgonzolu, u gastro smislu najmanje, izvrstan dan. U Ilirskoj Bistrici smo inače sjeli i popili kavu i cedevitu, isto smo primjetili, jeftinije nego kod nas.
11:40 | Komentari (10) | Print | ^ |

subota, 09.11.2019.

Nevrijeme u Žurkovu



Po preporuci naše Dolores, a ona je više puta dokazala da se razumije u hranu, uputili smo se u restaurant Paris u Kostreni na ručak. Pas smije unutra, krenulo je dobro. Unutra neubičajena atmosfera, svi jako glasno komuniciraju, pa tako i konobari pa smo čim smo sjeli svašta doznali. U taj restaurant uglavnom dolaze kapetani brodova, kojih je Kostrena puna, gazda se ne javlja na mobitel, što nije u redu, probajte na mail, barem jednom dnevno čita, bakalar nemaju svaki dan, znate nije baš jeftin, a neke dane se ne proda itd., itd...Imaju veliki izbor meni cjenovno nedostupnih bifteka, zna se kome su bifteci dostupni, pa sam ja odabrao pljeskavicu, ćevape ni nemaju, pogledao u jelovnik, nemaju ni lepinju, pa pitao konobaricu, kaže ona pravimo kruščice, ja kažem dobro onda, ona klima glavom i čujem kako dominantno galami, ispeci jednu lepinju, drugarica bira lasagne, fotki, osim odlične vruće lepinje nema, jer nisu uspjele u polumraku. Ukratko, pljeskavica je bila odlična, jako umjereno začinjena, što Jin i ja jako volimo, kajmak, koji ovdje automatski ide uz nju isto tako jako dobar, te dugo nisam jeo i tako dobru kapulu, a da nije mlada. Ajvar valjda kupovni, bez veze. Drugarica je bila zadovoljna okusom, al je odmah posumnjala u kvalitetu mesa, popodne joj je vjerojatno potvrdilo sumnje.
Zatim smo se uputili u Žurkovo na šetnicu. Ja sam malo negodovao, jer se nad Učkom počelo mrčiti, bio sam nadglasan, sad će stalno biti "mračno" vrijeme. Šetnja bi oduševila sve ljubitelje jeseni, ono boje su zbilja raznolike, drugarica je stalno fotkala, vjerojatno će uskoro staviti na fejs. Odradili smo zbilja već i kilometarsku pješačku turu te došli do plaže, na kojoj se vijori i plava zastava, zbog koljena se ja nisam spuštao, drugarica je na nagovor Jina išla dolje s njim. Na kraju se Jin uz jednu kujicu okupao, iako je more već počelo divljati. Krenuli smo nazad i nedugo nakon toga počelo je sijevati i grmiti, Jin se preplašen dao u bjesomučni trk i prije nego što je pljusnulo, ja ih s načetim koljenom baš nisam mogao pratiti. Nije se moglo izbjeći kisnuće do daske, ipak kod jednog restorana nam je konobar mahao i otvorio širom vrata. Ušli smo potpuno mokri, jedino moj novi prsluk baš ništa nije propustio na majicu, Jin se u panici zabio u po njemu najsigurnije mjesto ispod stola. Uz kavu i piće smo tražili malo vode, dobili vode u boci sa zatvaračem kako i koliko treba. Vidjeli smo da imaju i ploču s marendama, veliki izbor, pa smo pitali za cijene, tako 35-60, zanimalo nas za eventualno drugi put, kaže konobar da imaju izuzetno strogog šefa kuhinje, danas nisu imali npr. u ponudi pizzu, jer nije bio zadovoljan kvalitetom pripremljenog tijesta. Pljusak više nije bio toliko strašan, a kiša nije namjeravala stati, pa smo se uputili prema autu.
Uglavnom, jutros je najviše puta kihnuo Jin, sad je već stabilno, a ja sam doručkovao odličnu Gorgonzolu.
11:53 | Komentari (10) | Print | ^ |

petak, 08.11.2019.

Dusi naši svagdanji



Vidim da je nekima ostalo nejasno, u Opatiji smo bili po mraku, a u polumraku mi se rijetko da pokušati praviti snimke s ovim fotićem koji je koštao tristotinjak kuna pri kupovini. Ovaj put sam samo fotkao moj omiljeni spomenik, jasno Isadoru, prva fotka. Nas troje smo promjenljivo, uspio sam pri naguravanju pasa pasti i koljeno me sad niz stepenice opako zeza, doktor Koreanac drugarici stalno govori da treba više i redovito vježbati, pa je eto ona inzistirala da prebaci ova pakiranja po 6 litaripol boca Radenske, bila je na akciji, iz kolica u auto, kaže mora vježbati, a ja eto šepam.
Popodne smo išli pogledati izložbu "Gradovi duhova u PGŽ" mog kolege i već priznatog fotografa Zdenka Vukelića. Njih trojica su osmislili projekt, obići sva mjesta po Hrvatskoj u kojima više nitko ne živi, a građevine i kuće još postoje, te pisati o tome i fotografirati, izašla je već vrijedna knjiga za našu županiju. Zašto smo žurili pogledati izložbu, iako mi koljeno nije bilo sasvim svoje, pa primjetio sam, sve zanimljive izložbe kratko traju, ova valjda čak tri dana, danas se zatvara. Zdenko je posebno u crnobijelim fotografijama, u svom filmu, nisam fotkao jer je osvjetljenje prejako i malo kvarilo cjelokupan ugođaj, mogla se svejedno osjetiti atmosfera napuštenih naselja. Koga zanima može guglanjem doći do prilično fotografija na netu. Na povratku s izložbe smo se sreli, zanimljivo da sve te napuštene i arhitektonski vrijedne kuće i ruševine imaju svoje vlasnike. Privatna svojina se ne dira, nitko ništa ne može napraviti, duhovi svjedoče o stanju duha kod nas.
11:10 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 07.11.2019.

Mjerenja naša svagdanja



Ta dva dana uzastopnog štrajka iscrpe više od pet dana mastave, tim više jer smo čekali neizvjesni, kao kod svega u državi, popravak auta. Jučer je ipak i moja sindikalna ekipa išla u Zagreb, zvali me, za 15 minuta napunili autobus po cijeni 80 kuna, moj inače sindikat nije sudjelovao u organizaciji prosvjeda, tako da po prvi put imamo i ljude koji plaćaju da bi prosvjedovali, nisam mogao ići jer je drugarica imala zakazani pregled u Opatiji predvečer, no čuo sam se s ljudima, evo moja županijska danas na index.hr, postavljali prosvjednicima glupa pitanja, ovi se pak začuđujuće dobro snalazili. Zanimljivo mi to inzistiranje na mjerljivosti. U Lici smo imali izuzetnog županijskog povjerenika, predsjednik inicirao smjenu, jer u 4 godine nije imao viška novih podružnica, najavio da će nešto slično inicirati i kod školskih podružnica. Ja bih po tome bio ponajbolji povjerenik jer od jučer imam osam članova više, no sve je to rezultat inata mojih bliskih suradnica. Isto tako imam uspjehe na natjecanjima pa i na državnoj maturi, protiv koje sam ovakve od početka, no i to je normalno jer radim s manjim grupama. Ipak ne pada mi na pamet skupljati bodove za napredovanje u struci i par stotina kuna, drugi su mentori i savjetnici, nije to bila ni bez sumnje najbolja profesorica u zbornici, koja je lani otišla u mirovinu, za kojom i ja čeznem zbog maltretiranja Loomenom i nabujale administracije. Al eto, svi bi nešto mjerili i bodovali, bolest raspamećenog društva.
p.s.
Hvala onima što se jave svaki put kad preskočim dan na blogu!
15:46 | Komentari (8) | Print | ^ |

utorak, 05.11.2019.

Striptizeta iz Las Vegasa



Za svako zanimanje postoji obećana lokacija, za mene je recimo kao nastavnika davnih godina bila škola Summerhill.Moderno vrijeme nam omogućava da na društvenim mrežama možemo pratiti svakakve influencerice ili uticajne tete. Za striptizete je obećana lokacija Las Vegas.
Nju dugo pratim na društvenim mrežama, nakon što je izvisila i opljačkana od svog dragog, vratila se s 23 s kreditima u rodni Oregon .Nedavno se trijumfalni povratak u svoj Vegas, prepoznao sam je i na stranici noćnog kluba.
Navodi da je čudno popularno njeno masno dupe, a mene je valjda blokirala na twitteru zbog komentara o besmislenom pupku.
Samo crtica o novom vremenu...
20:12 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 04.11.2019.

Zaštita privatnosti



Borac sam od početka za zaštitu privatnosti, osnovali smo svojevremeno i prilično uspješnu piratsku stranku, priznajem da sam tu malo kontroverzna osoba. Branim slobodu javnog prostora, privatnost se brani u četiri zida, nekad su trgovi bili ideal slobode rasprave i tako treba ostati, No ni javni prostor se ničim ne smije ograđivati, osim eventualno lošom namjerom snimatelja istog. Zašto snimam dame, a ne mrtvu prirodu, dame su mi ljepše. Moramo se potpuno razumjeti, postoji dama koja kad ja ujutro šetam psa, ustane, otvori naširoko prozor, skine dio pidjame i vježba. Nisam je nikad snimao jer je po tom zadnjem europski prihvaćenom zakonu ugrožavanje intimnog prostora, meni tu nije sve najjasnije.
19:54 | Komentari (12) | Print | ^ |

nedjelja, 03.11.2019.

Ljiljani i hrana bez blica

Jučer smo imali druženje, slavili drugaričin rođendan. Hrana je bila po običaju izvrsna, fotke po običaju u polumraku loše, pa ću poput nekad Milke Babović s umjetničkog klizanja opisati što se gastronomski događalo. Kao predjelo smo imali odličnu virovitičku suhu šunku, paški sir i slavonske domaće kobasice. Zatim je slijedila vrlo dobra pačja juha s knedlima, jetricama i drugim iznutricama iste životinje. Glavno jelo je bila pečena patka s mlincima, bilo je tu i pilećeg filea, salate zelena i paradajzi, a kao desert su slijedile gazdaričina torta, bajadere i čokoladna torta od gostiju. Pili su se jeger, domaća rakija, kvalitetno vino te radenska, kao i gorskokotarska voda. Kao uvod u razgovor poslužio je moj izvještaj sa skupštine u Splitu, filozofiji hotela s pet zvjezdica, gastro prednostima i slabostima, industriji rekuperacije, da bi se naravno završilo s politikom, ono treba li u prvom krugu izbora dati glas onome tko sigurno neće ući u drugi krug, naravno da treba.
Jednog gosta je iritiralo što fotkam bez blica, pa svatko od nas ima neke svoje principe ma koliko ga oni koštali. Inače ljiljane sam ja donio, preferiram irise, tulipane i gerbere, izgleda nije im, kao ni nama, vrijeme, malo sam se dvoumio, suncokreta je, kao i u društvu, u izobilju.
13:26 | Komentari (12) | Print | ^ |

subota, 02.11.2019.

Gelegenheitsdichtung



Više ništa glasno ne slavimo
Otpuhala nas buka šarenih salona
U kojima nismo bili dobrodošli.

Trenutke trijumfa dijelili smo potrebitima
Pozornice prepuštali taštima
Mikrofone onima bez sluha.

Ništa posebno nismo tražili
Ti si svima obilno dodavala
Razumijevanje očekivali nikad.

Put je bio krivudav
Mene su ispunjavala sva ta skretanja.
Mislili su da lutamo.

U svakom skretanju bilo je sistema
Ostadosmo ne kraju sami
I mi i naš pas.

Sasvim dovoljno za prigodnu pjesmu
Ispunjenu čarolijom vrha
Negdje na Brdu izniklih snova.
09:54 | Komentari (8) | Print | ^ |

petak, 01.11.2019.

Idu dani



I auto se pokvario, rješavat ćemo to u ponedjeljak, jer je sutra drugarici rođendan pa imamo pametnija posla. Na groblje nismo išli, u marketu koji je otvoren pak nikad veća gužva, četiri blagajne rade i svejedno redovi. Zanimljiva središta društvenog života, vjerojatno su i crkve pune.
Ovi iz mojeg sindikata nezadovoljni jer se za njih neće osigurati autobusi za prosvjed u Zagrebu, pa ni u goste ni na prosvjed se ne ide ako si nepoželjan i neželjen, mada će Zagrebčani svejedno doći. Meni štrajk i u utorak i u srijedu, ludim zbog tih ranih ustajanja, jer Jin u polumraku neće u šetnju pa onda trpi.
Razmišljao o dvoje koji su poginuli u ratu Barbari i Semiru, njoj sam ostao dužan priču njoj posvećenu, proza mi više nikako ne ide, poginula pred evakuaciju Slovenaca iz Sarajeva, njega masakrirali hrvatski banditi, mislim da su robijali u Haagu, koga briga, bio mi je jedan od par najboljih prijatelja. Njemu sam barem uspio prije doturiti šteku Opatije u ratnoj Bosni, kažu preživjeli da ga je to tad jako obradovalo.
Idu dani.
17:00 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

11. 08.