Marketing
Ljiljani i hrana bez blica
Jučer smo imali druženje, slavili drugaričin rođendan. Hrana je bila po običaju izvrsna, fotke po običaju u polumraku loše, pa ću poput nekad Milke Babović s umjetničkog klizanja opisati što se gastronomski događalo. Kao predjelo smo imali odličnu virovitičku suhu šunku, paški sir i slavonske domaće kobasice. Zatim je slijedila vrlo dobra pačja juha s knedlima, jetricama i drugim iznutricama iste životinje. Glavno jelo je bila pečena patka s mlincima, bilo je tu i pilećeg filea, salate zelena i paradajzi, a kao desert su slijedile gazdaričina torta, bajadere i čokoladna torta od gostiju. Pili su se jeger, domaća rakija, kvalitetno vino te radenska, kao i gorskokotarska voda. Kao uvod u razgovor poslužio je moj izvještaj sa skupštine u Splitu, filozofiji hotela s pet zvjezdica, gastro prednostima i slabostima, industriji rekuperacije, da bi se naravno završilo s politikom, ono treba li u prvom krugu izbora dati glas onome tko sigurno neće ući u drugi krug, naravno da treba.
Jednog gosta je iritiralo što fotkam bez blica, pa svatko od nas ima neke svoje principe ma koliko ga oni koštali. Inače ljiljane sam ja donio, preferiram irise, tulipane i gerbere, izgleda nije im, kao ni nama, vrijeme, malo sam se dvoumio, suncokreta je, kao i u društvu, u izobilju.
Post je objavljen 03.11.2019. u 13:26 sati.