Jučer smo se odlučili, budući da mi je koljeno nešto bolje, odlučili uputiti put Trsta, s ručkom na Kozini. Malo smo se dvoumili oko odluke putujući po Sloveniji, naime uz cestu su se svugdje vrtili odojci. Ipak se predomislili nismo.
Drugarica je predložila, ako je to moguće, da uzmemo miješano meso za jednu osobu i dva tanjura. Bilo je moguće, naručili smo i dvije lepinje, što se na kraju pokazalo greškom, jer uz obilnu porciju mesa ide i prilog, te smo na kraju lepinje de fakto spakirali, bile su tople pa smo samo malo otkinuli za gušt. Tako smo se nas troje najeli po izuzetno povoljnoj cijeni.
O interijeru ovog restorana sam već pisao, stavljam par fotki za podsjećanje, uz leskovački gril svigdje drug Tito i Jugoslavija.
Mi smo uvijek prije jeli ćevape, koje s pravom svi hvale, no ovo je znatno bolja i na kraju jeftinija kombinacija.
Nakon što smo se jako zadovoljni prejeli, odlučili smo ne kvariti gušt u Trstu eventualnim traženjem parkirališta, naime tamo gdje smo se godinama parkirali digli su cijenu za 50 posto, pa smo se okrenuli i zaputili u Ilirsku Bistricu, prošetati jedan krug po centru i eventualno obići neki market. Kod mjesta gdje smo parkirali, vidjeli smo znakovitu logičnu tablu, sve je na njoj, ljekarna, groblje, sveti Petar. Kad smo po danu vozili u drugom smjeru iznenadila nas je gužva pred grobljem, posljednji ispraćaj 19-godišnjeg, ako se ne varam, Sirijca, po kojeg su iznemoglog na poziv došla braća, koji već imaju regulirane papire u Njemačkoj, dovukli su ga do hitne, al tamo ga nisu uspjeli spasiti.
No dobro, to nije tema ovog posta, uvijek nekamo skrenem, uz i navečer odlične lepinje, večerali smo salamu s tartufima i već u jučerašnjem postu spomenutu gorgonzolu, u gastro smislu najmanje, izvrstan dan. U Ilirskoj Bistrici smo inače sjeli i popili kavu i cedevitu, isto smo primjetili, jeftinije nego kod nas.
|