Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram

nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser

IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2019
Institucija slobodnog blogera (ogled o Böllu)
Aktivizam Grete Thunberg
Odakle ocean u pjesmi?
Vrelo Bosne i Jajce
Sarajevski ćevapi, dame i uspomene
Snježni Benkovac na brdu
Pulski zalasci
Kosa i sram
2018
Sa Sloterdijkom u Puli
Uzoran učenički dom
Tko otvara vrata Bukowom mačku
Djevojčica iza žice
Starac i (r)evolucija
Neotuđena crtica
Trešnjevački teatar
Intimni otvori depresivnih ljudi
Modna osvježenja
Kupac ružnog limuna
Međupost
2017
Pao stoljetni park
Budimo na mi
Poderane čarape
Pijača bez leda
Ostaj mi dobro Berlinu moj
Iskustvo i stil
Sedacija, odlasci, promatračica života
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Srcamo se
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
Nisam mislio na Pariz
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
Annaboni
Regina i ine
Pozitivka
Lastavica
Grofica
Robyn
easy
zub
euro
niskozemski propheta
sjedokosi
Contra























.


11/19 (17)
10/19 (27)
09/19 (28)
08/19 (27)
07/19 (26)
06/19 (30)
05/19 (29)
04/19 (27)
03/19 (30)
02/19 (28)
01/19 (31)
12/18 (31)
11/18 (30)
10/18 (30)
09/18 (30)
08/18 (31)
07/18 (30)
06/18 (29)
05/18 (30)
04/18 (30)
03/18 (31)
02/18 (29)
01/18 (31)
12/17 (32)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)














.
































Kišna Opatija



Mrak sve naglije pada, uz kišu, mrči se i raspoloženje. Inače smo Opatije siti, idemo jer se mora, nužda pritjerala. Razmišljam, meni je kišna Opatija depresivnija od kišnog Pariza, uvijek asocijacije na noćenje u hotelu u kojem se Morrison samoubio, pljuštalo je i bio sam zarobljen u hotelskoj sobi, razmišljao, sigurno je takva noć bila kad je on odlučio skončati. Dobro, u Opatiji je sipilo, mogli smo nas dvojica šetati i zahladilo je il se ja nisam prikladno odjenuo. Isadorina skulptura mi sve draža, neizbježna asocijacija na tako mračan, i pretužan kraj njenog pjesnika Sergeja.



Komentari [8]

Hotel Lav



Sindikalnu skupštinu smo imali u hotelu Lav u Splitu, sad se još nekako zove i ima pet zvjezdica, što je s pravom izazvalo interes javnosti, dok se štrajka zbog mizernih plaća, vidim da su već vladi bliski mediji počeli besramno lagati oko prosjeka, ja sam s pet godina pred mirovinu daleko ispod tih navodnih cifri. Meni je taj hotel i cjelokupna njegova filozofija bio jako zanimljiv. To je prvi hotel u Hrvatskoj u kojem sam ujutro pio pravi juice od naranče, svugdje su neki nektari. Izbor sireva je izvrstan, pršut kako koji dan. U subotu ujutro poslužila me strankinja, pitala ne engleskom što ću piti, valjda jer sam sjedio među Kinezima, neručio sam čaj i dobio neki izvrstan, no nisam znao pitati koji je. Djevojka je bila simpatična, čuo sam poslije ženu da se žali na recepciji, da zašto zapošljavaju one što ne znaju hrvatski jezik. Ručkovi su bili nešto slabija karika, još mi je taj gulaš bio najbolji. Slatko odlično, profesionalna snimateljica koja je u nedjelju sjedila samnom za ručkom izabrala je samo slatko.
Hotel je unatoč pet zvjezdica i visokih cijena bio solidno popunjen, shvatio sam, uglavnom jer prodaju filozofiju zdravlja, nema što nema, unutarnji i vanjski bazeni, sauna, razne vrste masaža, individualni programi, svi zaposlenici su žestoko ufurani u neku hotelsku misiju. Budući da su bili prekrasni sunčani dani, ja bih se zadržao samo oko vanjskog bazena i plaže, unutra sam samo ušao i izašao, zapahnuli su me ti zdravi mirisi. Zanimljivo da su i sobarice susretljive i brbljave, vjerojatno imaju tečajeve i treninge. Hotel ima i vlastiti časopis, u njemu uz ponudu hotela predstavljaju i pojedinačno sve vrste zaposlenika, pa ih se valjda i tako motivira. Mene je svejedno najviše oduševio pogled iz hotelske sobe, no to je samo bio sticaj sretnih okolnosti. Cijene usluga su za vanhotelske goste jako visoke, eto, ima i takvih, sve za navodno zdravlje. Unatoč svemu nisam bio previše impresioniran, ne samo zato što si ne bih mogao smještaj tamo nikad priuštiti.



Komentari [10]

Fetivi Splićo



Kao što javnost zna sindikalnu skupštinu smo imali u najboljem splitskom hotelu "Lav", sad se zove malo dručije, al to je to. Cimer i ja smo dobili i vjerojatno jednu od najboljih soba s pogledom na more, Stobreč i Split. On je profesor tjelesnog, ja hodač pa smo se dogovorili da se slobodno popodne u subotu uputimo pješice u Split, on se raspitao, 10 kilometara i teška staza uz brzu cestu, ja sam rekao nikakav problem.
Pješačili smo po jakom suncu, do Stobreča nije bilo nikakvih problema, išli smo uz more. Do Žnjana je bilo pakleno, pješačenje uz brzu cestu, nije svigdje bilo trotoara. Tamo smo nastavili uz more, inače uvidjeli smo prije da se nije jednostavno spustiti, tu smo dobili još oko dva kilometra, al obojica smo u dobroj kondiciji.Na prvoj većoj plaži nakon Žnjana sam pitao, Jesu li to Bačvice, dobio odgovor Firule, picigin me zbunio,al igra se izgleda svugdje. Na Bačvicama je glasniije navijanje, jedna dama je majstorica, al je nisam snimio. Od ostalog sam snimio najboljin dućan, kaže cura da bi gazdarica bila oduševljena samo da se to negdje objavi.
Nisam se vratio istim putem, kupio sam na tržnici dobar pršut pa na autobus 60. pravac Omiš. Sve sam isto javio kumi koja je bila u vikendici, kaže, jebote, ti si fetivi Splićo.



Komentari [15]

Pita prije puta



Navrat nanos se spakirao, jučerašnju pitu, svaki put sve bolju, doručkovao. Za par minuta krećem na skuštinu sindikata u Split, vidim po programu da će mi biti uglavnom dosadno, radujem se svakoj eventualnoj kavi u hotelu Lav, neću biti internetski dostupan, al lako je tipa obrijane glave prepoznati.
p.s.
Ne stignem posjetiti blogove niti ostaviti komentare do eventualno nedjelje kasno navečer.
p.p.s.
Ako vam je neobična zadnja fotka, Jin se šišao :D



Komentari [8]

Magličasta Opatija



Prvo smo imali svečanu sjednicu povodom dana škole. Imao sam opet najboljeg učenika škole i ovaj put zbilja zabrljao s improviziranim govorom kao i obično. Najprije me zbunila mikrofonija, nešto se čujem, nešto ne, na kraju sam valjda dobro poantirao pa sam čuo i jedan usklik bravo iz pune dvorane. Poslije sam s roditeljima učenika otišao na piće, čim sam stigao doma valjalo je nama za Opatiju.
Opatija nas je pozdravila u potpunoj sumaglici, istina bilo je toplo i bilo je još kupača. Malo je Jinu i meni, a vjerojatno i drugarici već dosadila, nema više ni cvjetnog šarenila.
Jučer je prošao dan bez posta, sad će biti dva do tri takva, putujem u ranu zoru u Split na skupštinu sindikata.U hotelu Lav sam, ljut jer mi ne dopuštaju nadoplatu jednokrevetne sobe, a i zbog predloženih promjena statuta, demokratski sindikat koji sam u svojoj županiji sam osnivao sve više sliči onim drugima. Nedjelu kasno navečer bi se trebao vratiti doma, za sutra i ponedjeljak za svaki slučaj ću imenovati drugu voditeljicu štrajka.



Komentari [10]

Ćevapi, šuma, cvijeće



Nakon štrajka smo otišli drugarica, Jin i ja prvo na standardne ćevape u stresnim situacijama, zatim na brdo i u šumu. Vidim da su zaprijetili kaznama onima koji ne kose, pa ljudi moji, toliko ljekovitog bilja u nekošenom, mi čistimo prostor samo tamo gdje sjedimo i eventualno sadimo. Jučer smo i skinuli ceradu, lijepa je, al nam zaštita od sunca gore više neće trebati. Nakon toga smo ipak uhvatili malo sunca, te se na kraju uputili u šumu. Šuma je puna sunčanica i lisičarki, no nismo brali, nismo bili sto posto sigurni, drugarica ih je samo fotografirala, obavit će vjerojatno, ako već nije na fejsu, ne bismo li uklonili dvojbe. Vrganji su bili potamanjeni dok smo mi došli, vjerojatno su se neki i skrili ispod lišća, mi smo bili preumorni za razgrtanje, cilj nam je i bio samo okrepljujuća šetnja.
Sutra svečana sjednica povodom dana škole, mi nismo u štrajku, znači bit ćemo u četvrtak, ja trebam održati govor jer imam najučenika, ono imam oke razred, uputio molbu da napišu par dojmova o njemu, nitko ni riječi, sve ću morati sam improvizirati. Barem ne moram tragati za bijelom majicom, dogovorili smo se ako županija bude u štrajku da ćemo doći u bijelim majicama na kojima ćemo napisati "Štrajk", a jedine bijele majica koje imam su s raznih prosvjeda i jedna piratske stranke, nijedna bijela bez ikakvog napisa.



Komentari [10]

Najgori/najbolji dan



Meni je najblesavije kad ljudi u svojim životima zauzmu neke uloge pa se onda prave još gluplji nego što jesu. Oko štrajka su svi zauzeli svoje pozicije i svi su nešto mudri, meni se osobno to jako gadi, vidiš da nema nikakve nade za naše društvo. Nisam imao pojma tko je ta Jelena Veljača, jučer naletio na tu Stankovićevu emisiju, već krenuli van pa stali, dobro se žena o kojoj ne znam ništa držala, kritiziraju je primitivnije nego što to umiju mlađahni ministri ili brkati sindikalci. Ovaj post će valjda brzo ići van jer se sutra nadam normalnom danu, radim kasno popodne. Danas sam doduše stigao pobjeći i do šume, o tome možda sutra, zato naslovna alternativa.



Komentari [8]

Samo naša plaža




Naslov nije potpuno točan, u jednom momentu je naletila jedna kujica pa su se Jin i ona igrali, nažalost ona ne voli more, a Jinu se nije dalo sam kupati. Baš je lijepo kad više nema onih gužvi. Zanimljivo kako se ni vladi ni sindikalcima ne da preko vikenda pregovarati, svima svejedno što će sutra opet cijela Hrvatska biti u štrajku. Ja u svom razredu imam dosta učenika iz Gorskog kotara i Istre, oni već slave kod kuće sad već zbilja produženi vikend.
Kad sam u svibnju sa svojim razredom putovao u Sarajevo, planirao sam Jinu kupiti plišanog Vučka, simbol sarajevske zimske olimpijade, na kojoj sam svojevremeno dobio posao, ali nisam mogao naći smještaj, pa sam odustao. Našao sam Vučke na Čaršiji, al znaju Sarajlije, nenormalno skupi, ono cijene za Japance. Rekla mi simpatična trgovkinja, evo ovi psići, od mnogo kvalitetnijeg materijala, a dvostruko jeftiniji, ja kupio.
Kad sam stavio psića pred Jina, samo je nezadovoljno frknuo njuškom i okrenuo se, ignorirao ga je sve ovo vrijeme i ja sam bio malkice nesretan. Jučer vidi čuda, baš njega izvukao iz kutije s igračkama i s njim se družio. Lijep dan.



Komentari [9]

Flekice



Baš jutros s drugim šetačem psa komentiram, meni je najveći problem za vrijeme štrajka postao boraviti s toliko ljudi, od kojih mi nisu svi dragi, na relativno malom prostoru. Otkako su e dnevnici u svim razredima nema potrebe ni s prije nužnim odlascima u zbornice, pa se baš lijepo otuđujemo, onako kako je još Heidegger davno predvidio, spominjući loše strane razvoja tehnologije. To i prerano ustajanje, te problem što Jin po mraku ne želi u jutarnju šetnju, pa onda trpi dok se ne vratim, čine mi štrajk neugodnim i priželjkujem normalnu nastavu. Neću odustati, mada mi se gadi kako neki koriste štrajk za samopromociju, a ja moram boraviti u istim prostorima s njima. Moram ipak priznati i da se lijepo družim sa svojom ekipom. Inače kratko sam za štrajka pobjegao do Fine, moramo mijenjati sindikalne ovlaštene potpisnike, ništa od toga, sad to rade banke, saznao sam nakon što su me slali od šaltera do šaltera.



Komentari [7]

Plamene zore, mladi radnici...



Još jedno ustajanje prije pet. Jin svejedno neće po mraku vani. Ja već bio nakon tuširanja i lijepo se preznojio, sad bi mogao opet pod tuš, al naravno, tko bi imao volje. Prenio sam naime sedam baksi radenske iz auta u podrum, na akciji su pa smo ispraznili jedan trgovački centar. Na twitteru mi frendica skrenula pozornost da bacim oko na twittove Milića Vukašinovića, samozvanog doktora za rokenrol, veli, e to je pravi seksizam, vidim samo koliko su se mjerila promijenila, Milić, iako uskoro puni 70 je ostao uvijek isti, sirov kao i njegovi obožavatelji, no to nikad ne bih nazvao seksizmom, pa ni kad objavljuje u punom klubu video s golom ženom koja pjeva narodnjake, koji mu je poslao neki obožavatelj.
Ništa, valja nama krenuti, još jedan štrajkački dan, pola mi je razreda po domovima, barem je njima svanulo, mislim da su svi još jučer otputovali kućama. Nisam baš neki optimist, pogotovo otkako nam se Ribić priključio, al eto, ja sam uvijek zadnji koji bi odustao.



Komentari [6]

Jesenji plodovi



Nakon škole i ručka bijeg u šumu, valja koristiti svaki trenutak, u petak nam ponovo dodijeljen štrajk. Najzanimljivije mi bilo kad je Jin odjurio, dok smo mi mukotrpno preskakali srušeno drveće, naša vika nije pomagala, nestao je. Već sam počeo pređeno preskakati, zbilja prestrašen, da bi se on pojavio na strani na koju smo se probijali, našao je zaobilazan put, svaka čast, zalajao je u smislu, zar si posumnjao u mene. Šume su izdašne nakon velikog noćnog pljuska, tako da konačno imam post koji bi se mogao svidjeti i našoj Čarapici. Dodajem još par fotografija koje je snimila drugarica:




Komentari [11]

Opet Opatija



Nakon pite, mnogo bolje i od one jučer hvaljene kod braće, od naše tikve, uputili smo se u Opatiju. Bilo je puno toga pa je pita i izuzetno obradovala koreanskog liječnika, kojemu drugarica odlazi. Jin i ja sad konstantno idemo istim putem, on vodi, trudim se fotkati što raznolikije motive, no ponavljanja su nužna. Evo saznao i naljutilo me, mi štrajkamo u petak, al opet, obradovalo djecu, ja ih imam u svom raszredu 14 u domovima, mogu već u četvrtak otputovati svojim domovima.
p.s.
Kasnim na posao, blogove posjećujem il popodne il navečer, trebali bismo i u Gorski kotar.



Komentari [9]

Nakon neprospavane noći



Jedan od onih dana kad ne spavaš pa moraš ujutro na posao. Ni pas te ne šljivi ni pet posto i ne želi van po mraku. Gledam fotke kako su se dobro posložile, crkva pa burek kojem se klanjaju u Rijeci, nije bila namjera. Cure na hladnom betonu i veš koji se suši vani po starom gradu već su klasična tema ovog bloga.



Komentari [9]

Zarine dame



Nakon nedjeljnog ručka uputili smo se prošetati centrom grada, jer je jedino tad baš prilika, besplatno parkiranje. Zatekla me jedna novina, na središnjem dijelu Korza, u svakako jednoj od najljepših zgrada tamo, zgradi nekadašnje glavne pošte, proradio je trgovački hram na više katova "Zara". Radi i nedjeljom, štoviše dosta je gostiju, a po vrećicama vidim i kupaca. Zanimljivo i odmah mi je upalo u oči, da je dobar dio dama shvatio tu robnu kuću kao modnu pistu. Bio sam izrazito neraspoložen za fotografiranje, pogotovo jer je Jin stalno lajao i jurio golubove, koji ga jako iritiraju, a tamo ih puno, ali evo, za par modnih kombinacija sam se latio fotića. Bio je i jedan zanimljiv par darkera (gothic stil), no Jin mi svojom jurnjavom nije dopustio snimanje.
Drugarica je u prizemlju testirala parfeme, nije bila baš zadovoljna, dok je došla do nas dvojice vani, tih par mirisa s test papira je uglavnom izlapilo.



Komentari [9]

Ponovo "Na Piketu"



Jučer smo posjetili groblje u brdima, prije toga ponovo svratili u Hreljinu na ručak u "Na Piketu", pisao sam, prošli put su nas oduševili, ovaj put sam ja riskirao s ćevapima, nisu me oborili s nogu, nekako presuhi, a i Jin, koji je morao malo probati je imao poslije problema sa želučićem. Porcije su obilne, ali ipak preporučujem piletinu ili pizzu.
Danas sam trebao igrati šah popodne protiv Otočca, uglavnom sam se povukao, ali eto, postojala je varijanta da to bude odlučujući meč za opstanak, al sve je krenulo naopako, ovima iz Otočca nisu stigli jutros protivnici pa su dobili 6-0 te izračunali da ih mi više ne možemo stići i odmah su otputovali doma, tako da mi i s te dvije pobjede danas ispadamo iz lige, za mene manje više, ionako jedva još igram, ali ekipe mi malo žao.
Nekako mi suh i post danas pa dodajem još jednu fotku jučerašnjeg presvlačenja, imam ih još, ali te neće u javnost.



Komentari [7]

Jesenji kupači



Sunčan dan smo iskoristili za odlazak do pseće plaže, Jin se odmah uputio u more, a ubrzo mu se pridružila i jedna prijateljica. Mi se u te avanture nismo upuštali, mada je u moru bilo i ljudi, istina, vrlo brzo nakon izlaska iz mora bi se i presvlačili. Jedina zamjer4ka, ne rade tuševi, prebrzo su završili sezonu.



Komentari [5]

Opatijski Brandung



Peter Handke je dobio Nobela za književnost i zanimljivo je kako se ja uvijek iznenadim tim blesavim odlukama. Još je blesavije što ga naši novinari kritiziraju samo zbog prijateljstva sa Slobodanom Miloševićem, kao da je samorazumljivo da je on inače velik književnik, sa slabošću sklonoj istima druženja s diktatorima. On u stvari osim zbilja zanimljivog "Psovanja publike", djela koje uzgred valjda nije ni prevedeno kod nas, ništa značajno nije napisao.
S druge strane u Opatiji se sjetih zbilja značajnog, sad već 92-godišnjeg Martina Walsera i njegovog romana "Brandung", čiji sam nesuđeni prevoditelj bio. Sam naslov je praktično neprevodiv kod nas, radi se o trenutku kad se valovi razbijaju o stijene, jedna od rijetkih budala koja je o romanu pisala kod nas prevela je naslov kao "Plima", što je značenjski udaljeno stotinjak godina od smisla. U romanu se radi o starijem profesoru koji gostuje kao predavač na američkom sveučilištu i zaljubljuje se u mladu studenticu.
Ono što je zanimljivo kod Walsera, za razliku od drugih pisaca takvih trivijalnih problematika, je smotanost junaka i nemogućnost realiziranja strasti, rijetko tko se, kao i u stvarnom životu, izlaže riziku takozvane kompromitacije. Na kraju svi kao u stvarnom životu na čudne načine realistično stradaju. Ne znam je li na kraju preveden roman kod nas, ja sam se razišao s izdavačem zbog problema oko naplate prevedene kuharice, ako nije, šteta, za Handkea znam da se svako djelo odmah prevodi, osim na početku navedenog.



Komentari [9]

Cirkularno



Bivši šef mog sindikata je jednom rekao da su u Hrvatskoj od političara nesposobniji samo sindikalisti. Unatoč tome jedini sindikati koje u Hrvatskoj nisu uspjeli uništiti su školski. Nikad nezadovoljniji ustajem štrajkati. Šef većinskog sindikata je izjavio da će štrajk biti cirkularan, rijetko tko bi uključujući i nas jezičare to razumio, al eto, pojasnio je, prvi dan u cijeloj Hrvatskoj pa će onda svaki dan javljati koje županije štrajkaju, ja sam se nadao da barem četvrtak i petak može ono ozbiljno.
Inače najbolje je kad nas kritiziraju predstavnici najbrojnijih povlaštenih uhljeba.
p.s.
Cure znaju, riva, vino, more...



Komentari [8]

Kamionski dan neovisnosti



Spontano smo večer prije odlučili dan neovisnosti proslaviti novim roštiljem na brdu. Nakon super doručka, tršćanska gorgonzola i domaće kobasice, krenuli smo gore.
Čim su se počele nizati grančice za roštilj Jin se počeo udaljavati. Zaključio sam da je najbolje da nas dvojica odšetamo u šumu. Šipak, krivo, Jin je non stop lajao i režao. On baš nikad ne laje na ljude, al ovi ljudi, lovci na gljive, nisu se kretali kako se normalni ljudi kreću, nego karikaturalno brzo u nekom čudnom motu, nikog ni ništa ne primječujući. Odlučili smo se vratiti na našu pričuvnu poziciju kod auta.
Gore šok, ja mislio da je praznik, a kamenolom radi punom parom, nikad više velikih kamiona u prilično brzoj vožnji, maksimalnoj za njihovu veličinu. Ne nosim povodac u šetnju, kad smo na brdima, sad mi je ostala samo nada da imam pametnog psa, koji je odmah zalegao kod auta.
Napet sam sjeo, sjetio sam se jednog razgovora kod izvora vode, tip me pitao jel znam tko su vlasnici, naravno ne znam, kaže da misli da se nigdje ne obrće veći novac nego tu, potvrdio sam mu da se zbilja tamo udarnički radi, no eto, ispostavilo se najžešće na praznike.
I onda ono čega sam se bojao, u sekundi, neki tip se sjurio u šumu do naše haciende, Jin zaletio bjesno lajući preko ceste ispred kamiona, koji je vidjevši da izliječem na cestu ipak smanjio brzinu. Jin je ostao s druge strane ceste lajući i režući dok kamion nije prošao. Na kraju uzimajući psa u ruke više tipa u šumi nisam ni vidio, iako ga je Jin još osjećao.
Roštilj je opet bio izvrstan, ćevapi su ovaj put bili kupovni s pridjevom sarajevski, opravdali su ga.



Komentari [9]

Barcolana u Trstu



Trst u prvoj polovici desetog mjeseca živi u znaku tradicionalne barcolane, festivala svega i svačega uz više regata. Jučer nije bilo zabavnih manifestacija, dan žalosti zbog ubojstva dvojice policajaca, čak ni svi dućani nisu radili. Zato se primjećivao veći broj karabinjera po ulicama nego obično. Nas je puno toga razočaralo, parkiranje u centru su digli s jednog eura, na 1,50 eura po satu, svugdje neumjerena jagma za novcem, majice barcolane 35 eura i slično, obit će im se to o glavu, nisu baš ni kafići svi puni kao nekad, dapače. Mi smo na kraju kupili uobičajeno malo gorgonzole, Dash i slično, bio je naravno lijep izlet, ovaj put malo preskup.



Komentari [11]

Roštilj na brdu



Čuli se s Dolores, vidjeli vani opet lijep dan, ponudili roštilj u planinama, ponuda prihvaćena, vrlo brzo nakon toga se i krenulo.
Jedini problem s roštiljem u prirodi je što inače neustrašivi drugar Jin bježi od dima i vatre glavom bez obzira. Tako smo jučer nas dvojica prvo krenuli u šumu u šetnju, na povratku se još dimilo i on je prvo zalegao iza auta kod zadnjeg kotača, nakon nekog vremena je došao do sredine, a kad je iz udaljenosti već počeo dopirati i miris, hrabro je provirio i uskoro smo se počeli penjati gore prema izvoru mirisa, s tim da se on zaustavio u ravnini, na sigurnoj udaljenosti.
Roštilj je ispao perfektno, i Jin je bio oduševljen, ali čim se sunce izgubilo, srećom nakon što smo se nauživali u jelu, naprasno je zahladilo, ja sam spontano krenuo u akciju raskrčavanja i pravljenja ulaza na haciendu s gornje, inače glavne ceste, drugarica i Dolores su se pridružile i to je napravljeno, te očišćena masa smeća, koje su uglavnom radnici HEP-a ostavili za sobom u prirodi, naravno na tuđem, po lijepom hrvatskom običaju. Dolores se na kraju predbilježila za još neki odlazak u brda.



Komentari [5]

U javor gledajući



Nakon ručka potpuno po mojem guštu ponovili smo destinaciju izleta. Malo smo krčili ulaz s gornje ceste, a zatim malo više meditirali na suncu. Ja sam jučer konačno definitivno upamtio koje vrste je drvo u kojeg često buljim, prepoznao sam list s kanadske zastave, znači to je javor, lijepo i zasad zdravo raste.
Izbila mi groznica na gornjoj usni, sve teže podnosim radne tjedne, izvanredno je došlo ovo sutrašnje spajanje, dva neradna dana više mogla bi biti dragocjena. Jin isto uživa, najbolje mi predvečer kad seoski psi počnu lajati, a on im ponosno i glasno odgovara. Moram ga samo budno pratiti pogledom, u sekundi se on zaleti u nepoznato.



Komentari [4]

Dan u prirodi



Nismo našli vrganje, osim jednog kojeg smo ostavili u samoći, Jin se nauživao, u rijekama koje smo mi preskakali, on se bućkao, poslije na haciendi lovio krtice. Uspjeli smo i u šumi zalutati, na kraju izbili kod autoputa, sad nam je već jasnija konfiguracija sveg tog terena. Na povratku pojeli malu porciju ćevapa. Dobar dan.



Komentari [8]

Jakne po ulicama



Zahladilo je, zanimljivo da su se dame uglavnom spremno toplo odjenule, muškaraca je i jučer bilo u kratkim hlačama, i meni je bilo prilično friško u šetnji do škole, lagana vojnička jakne na majicu s kratkim rukavima i nije bila najpametniji izbor, pogotovo što ne volim zakopčavati jakne, al eto, to smo jučer po prvi put napravili s ovom.
Dobio sam i primjedbu od mlađeg kolege, kako ljevičar i mirotvorac može nositi militarističku jaknu, i to sa zastavom države kakva je Njemačka. Tu sam samo primjetio da je Njemačka stup EU, a nije mi se dalo kolegi, koji ionako nije profesor hrvatskog, objašnjavati Brechtov Verfremdungsefekt, dovođenju stvari u njima strani kontekst, ono kad se u Majci Hrabrost junakinja hvata za glavu i nariče sva očajna:"Izbio je mir!"Problem je što se kod nas odavno ne vježba razmišljanje.



Komentari [6]

Britney ispod šešira



Rasprave o predstojećem štrajku, ponovo se dižu tenzije, ljudi nezadovoljni jer se traži mala povišica, spominje se plaća komunalnog redara u Zagrebu, odakle ljudi izvlače sve te podatke, ja eto uglavnom pojma nemam. Danas sam eto u pauzi, umjesto na index poput većine išao na instagram, ne znam kako se sjetih Britney Spears, pa sam za vas išao provjeriti i utvrdio da se više ne uslikava bez donjeg rublja. Na kraju me i ona deprimirala, nepovratno se stari.



Komentari [8]

Opet Opatija



U Opatiju ne idemo nažalost zbog nje same nego zbog tretmana naše drugarice. Ja inače dugo nisam volio Opatiju, bila mi je i odbojna, sad smo se kao i malo zbližili. Inače, što sam se sinoć u razgovoru i uvjerio, u Opatiju dolazi na more neproporcionalno velik broj Bosanaca i Srba, Bosancima sam objašnjavao da im nije baš oke odnos prema psima, Srbima, da ako je akademik Sidran objasnio je da je akademik Tuđman bio najgora povijesna figura na ovim prostorima, ne mora biti to točno, pogotovo jer su akademici ovdje jako korumpirane biljke, pa recimo ni moj nekadašnji prijatelj, taj Sidran, je morao pristati da mu operaciju, zbog nedostatka novca, plati nekadašnji prijatelj, Miloševićev pulen, redatelj Kusturica, pa tako ispijač whiskeya i zlotvor Milošević više nije najgori, daleko od toga da našeg prvog predsjednika od ičeg amnestiram.
Mi vodimo mnogo veće bitke od tih predsjednika, koje kao ni Tita prijke, nikad nismo posvojili, al on je ispao ipak manje zlo.



Komentari [9]

Tko rano rani cijeli dan je posp(r)an



U pet i kvarat me budio mobitel, upamtio, što mi se ne događa, da sam sanjao analizu budućih predsjedničkih izbora, automatski usran dan. Idu savjetnici po školama, uspješno isprobao radim li još dobro s aparaturom u tih par učionica u kojima imamo reprezentativno sve, pustio učenicima "Für immer punk" Hladnog piva, kaže učenica mogli ste za probu neki hrvatski novi val, velim, pa je hrvatska grupa i pokazujem na natpis Hladno pivo, prevarili ste se, uporna je cura, pjevač te grupe je ćelav, a ovaj ima kosu, zbilja vidim, snimka je prilično stara.
Inače imamo i mi na poslu sektu konzervativaca, srećom u debeloj manjini, obožavaju tog nekog Musića, kojeg sam jednom vidio i čuo, snimio, pa postavio na fejs profilu pitanje, jer vi zbilja smatrate tog lika normalnim, dobro, dobio sam normalne komentare. Danas se uobičajeno našalio, ono priđeš mladoj kolegici s leđa, prstom je po desnom ramenu, ona se okrene nadesno, a ti si naravno s lijeve strane. Nisam primjetio da je s druge strane kolegica desno čedna, koja je kolutala očima i odmahivala glavom.
Ne znam smijat se ili plakati, nije nimalo jednostavno živjeti po pravilima naprednog devetnaestog stoljeća.



Komentari [11]