Mrak sve naglije pada, uz kišu, mrči se i raspoloženje. Inače smo Opatije siti, idemo jer se mora, nužda pritjerala. Razmišljam, meni je kišna Opatija depresivnija od kišnog Pariza, uvijek asocijacije na noćenje u hotelu u kojem se Morrison samoubio, pljuštalo je i bio sam zarobljen u hotelskoj sobi, razmišljao, sigurno je takva noć bila kad je on odlučio skončati. Dobro, u Opatiji je sipilo, mogli smo nas dvojica šetati i zahladilo je il se ja nisam prikladno odjenuo. Isadorina skulptura mi sve draža, neizbježna asocijacija na tako mračan, i pretužan kraj njenog pjesnika Sergeja.