Nakon škole i ručka bijeg u šumu, valja koristiti svaki trenutak, u petak nam ponovo dodijeljen štrajk. Najzanimljivije mi bilo kad je Jin odjurio, dok smo mi mukotrpno preskakali srušeno drveće, naša vika nije pomagala, nestao je. Već sam počeo pređeno preskakati, zbilja prestrašen, da bi se on pojavio na strani na koju smo se probijali, našao je zaobilazan put, svaka čast, zalajao je u smislu, zar si posumnjao u mene. Šume su izdašne nakon velikog noćnog pljuska, tako da konačno imam post koji bi se mogao svidjeti i našoj Čarapici. Dodajem još par fotografija koje je snimila drugarica: