Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram

nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser

IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2019
Institucija slobodnog blogera (ogled o Böllu)
Aktivizam Grete Thunberg
Odakle ocean u pjesmi?
Vrelo Bosne i Jajce
Sarajevski ćevapi, dame i uspomene
Snježni Benkovac na brdu
Pulski zalasci
Kosa i sram
2018
Sa Sloterdijkom u Puli
Uzoran učenički dom
Tko otvara vrata Bukowom mačku
Djevojčica iza žice
Starac i (r)evolucija
Neotuđena crtica
Trešnjevački teatar
Intimni otvori depresivnih ljudi
Modna osvježenja
Kupac ružnog limuna
Međupost
2017
Pao stoljetni park
Budimo na mi
Poderane čarape
Pijača bez leda
Ostaj mi dobro Berlinu moj
Iskustvo i stil
Sedacija, odlasci, promatračica života
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Srcamo se
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
Nisam mislio na Pariz
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
Annaboni
Regina i ine
Pozitivka
Lastavica
Grofica
Robyn
easy
zub
euro
niskozemski propheta
sjedokosi
Contra























.


12/19 (7)
11/19 (22)
10/19 (27)
09/19 (28)
08/19 (27)
07/19 (26)
06/19 (30)
05/19 (29)
04/19 (27)
03/19 (30)
02/19 (28)
01/19 (31)
12/18 (31)
11/18 (30)
10/18 (30)
09/18 (30)
08/18 (31)
07/18 (30)
06/18 (29)
05/18 (30)
04/18 (30)
03/18 (31)
02/18 (29)
01/18 (31)
12/17 (32)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)














.
































Doktor Motte kontra Nachtfressera



Jučer mi je instagram eksplodirao od posjeta, ne pamtim tako nešto od davnog blog vremena kad sam prvi i jedini u Hrvatskoj objavio fotku gole Paris Hilton, koju su brzo skinuli s neta, ostala je samo na par blogova. Razlog su komentari legendarnog doktor Mottea, osnivača i oca legendarne berlinske Loveparade i jednog od najpoznatijih svjetskih didžeja. Smetao mu je način na koji fotkam, a posebno je komentirao fotografiju cure na najprometnijem berlinskom trgu u prozirnoj haljinici kao nešto loše, te policajke koje sam u Frankfurtu snimio straga.
Ponovo eventualni problem nisu cure koje ekstravagantno paradiraju javnim mjestima, inače izuzetno simpatične, nego fotograf koji snima trg i njih na njemu. Mislim da je policija i izabrala izuzetno simpatične policajke za centar Frankfurta s namjerom da ih i privlačnošću reprezentiraju što su prema drugim komentarima i uspjele.
Inače nakon mora smo jučer produžili na hacijendu u brda. Najprije smo odlično ručali u Bajti, onda malo meditirali uz ljuljačku, te na kraju napunili kanistere izvorskom vodom. Tek tad smo putem primjetili koliko je ljudi bilo u okolici Fužina, nabrali su svi velike količine vrganja, smračilo se i za nas je bilo kasno.
Završavam u stilu propovjednika ljubavi doktora Mottea, mir s vama i volite se sestre i braćo!



Komentari [10]

Otočna sezona se samoubija



Mi što ne potkupljujemo druge ljude zbilja ništa ne možemo riješiti u ovom društvu. Iako sam jedinac nasljednik praktički još ničemu nisam postao vlasnik. Jučer mi se uopće nije dalo trošiti dragocjeni dan vikenda za put na otok, znajući da ništa neću riješiti. Srećom meteorolozi su opet fulali i bio je lijep sunčan dan.
Ništa se nije riješilo no dan koliko god zaudarao na besmislenost ne može biti potpuno besmislen. Čekajući zakazani sastanak koji je po običaju malo prolongiran išao sam vratiti komlet politikonog zabavnika u otvorenu knjižnicu ispod hotela Koralj. Usput sam komunicirao s par konobara, svi rade do prvog desetog, iako je jučer svugdje bila velika gužva, odlučeno je da se prvog desetog eto ta velika turistička predstava uglavnom završi.
Ima jedna zanimljiva stvar, događa mi se već par godina da usred najjače sezone u cijelom središnjem mjestu otoka ne mogu naći niti jednu zanimljivu facu koju bih poželio fotografirati. Jučer me pak jedna osoba podsjetila na osobu koju sam itekako dobro poznavao u mladosti, podsjetila me na jedan kultni film poznatog fotografa Hamiltona, koji je jedno vrijeme bio zabranjen čak i u slobodarskoj Francuskoj, umjetnik se na satu baleta zagledao u šiparicu i nije mogao odvratiti pogled, uspostavilo se da je to bila kćerka njegove velike neostvarene ljubavi, naravno to je moguće samo na filmu, no rutinski sam pomislio, jel se to kakva vražja poruka šalje.
Naime ja sam taj film prikazao u školi kao mladi prof., imao izuzetno zanimljivu diskusiju s učenicima, diskusiju kakvih više nema, da bi onda par roditelja zvalo ravnatelja, jer eto to nisu teme za njihovu djecu. Bivši ravnatelj, ma kako u nekim stvarima bio ograničen, ovdje je jasno stao uz mene.
Na povratku smo posjetili prijatelja, zasjeli u njegovom vrtu, tako da se dan ne može okarakterizirati promašenim.



Komentari [6]

Posljednje opatijske kupačice



Nakon izvrsne pite od domaće tikvice zaputili smo se u Opatiju, drugarica kod svog liječnika Koreanca, Jin i ja u šetnju po lijepom sunčanom danu, pravo indijansko ljeto. Ja sam odmah na Lidu nagrađen lijepim slikama te opalio par fotki za blog, a onda neobavezno uživao u lijepim prizorima. Danas moramo poslom u Krk, al jutro je mutno svanulo, tko se osunčao, osunčao se. Google Chrome mi se ne otvara, ne znam koji je to vrag.



Komentari [10]

Hladan beton



Poigrava se vrijeme sa svima nama, evo ispalo da sam jutros u šetnji s Jinom bio prekomjerno odjeven. Nema veze, samo nek tako ostane, popodne idemo u Opatiju, pa ćemo se razgolititi. Beton je svejedno hladan, meni i klupa u hladovini u parku bila hladna za sjediti. Dolazi vikend, ljuti me što se opet ne osjećam najbolje, akumulira se taj stres preko tjedna. Neće biti dobro ako počnu vikendi služiti samo za vidanje rana.



Komentari [5]

Žuto



Ništa, samo dnevni post. Na poslu sve toleriram i irelevantni su mi isprani mozgovi, ne mogu se mijenjati blentavi roditelji, na blogu nema kompromisa, što ona jedna reče, "ili čovjek ili svinja, borba ide dalje" Sutra će biti bolje.



Komentari [10]

Sretne mlade djevojke



Neposredno nakon što je Trump pokušao biti na svom twitteru sarkastičan Greta ga je poklopila, dodajući njegov sarkastičan opis u opis sebe kao twitterašice: "A very happy young girl looking forward to a bright and wonderful future."
Ne sumnjam da je ona osobno tako reagirala, nitko iz njenog sad odjednom tako snažnog tima, koji kao s njom jadnom manipulira, kako sad drukaju stari ofucani konzervativci. Bio sam u Berlinu u njenoj neposrednoj blizini, post je izdvojen ovdje na blogu sa strane i uvjerio se kako suvereno donosi odluke, između ostalog je neplanirano dala jedan intervju, jer joj je eto ostalo petnaestak minuta do planiranog nastupa. Mene kao jezičara je naravno fasciniralo i kako vlada svojim nematernjim jezikom. Pamtim onda kako su neke barabe secirale njenu bolest, kao te osobe uopće nemaju emocija, sad joj se zamjera preemotivni govor.
Inače jučer smo uz nastavu imali i uobičajeno predstavljanje roditeljima prvih razreda, pa nije ni bilo pretjeranih kombinacija za ručak, dugo nismo bili na ćevapima. Imao sam poslije i između dva predstavljanja pauzu od 45 minuta pa sam eto uspio napraviti i par fotki u gradu. Navečer slatki završetak ne baš slatkog dana.



Komentari [10]

Kratko o suzama



Svejedno plakala jedna šesnaestogodišnja aktivistica, umirovljenik koji je shvatio da ne može više otplaćivati kredit, žena u Isusovim godinama u dugovima i podstanarstvu, pjesnik kojem su ukrali sinoć skupljene plastične boce i limenke, upamtite dobro, suzama se nemate pravo podsmjehivati pa makar bili jebeni navodno demokratski izabran predsjednik najmoćnije svjetske sile ili samo jadni bloger.
p.s.
Tikvice su izvrsne i u ovoj verziji.



Komentari [12]

Oktoberfest



Čitam na Oktoberfestu se ruše rekordi, po prvi put je prvi dan premašen milijun posjetitelja. Jedna Britanka je srušila rekord u brzom opijanju, nakon dvadeset minuta je završila u bolnici. Pojedeno je, ako se sjećam, 11 volova.
Sve je nenormalno skupo, a rekordi se eto ruše. Iz cijelog svijeta dolijeću ljudi na tu paradu neukusa i kiča, volim reći, bio sam tri puta, prvi put, zadnji put i nikad više. Moj prijatelj je eto doletio na pivo iz kanadskog Toronta.
Svijet je ozbiljno bolestan, a novinari plaćenici seciraju malu Gretu. Inače lajkao sam sliku prijatelju iz mladosti, znam da on zbilja gušta i na guštima ne štedi, kod većine ipak, vidim i po fotkama po njemačkim portalima, to nije slučaj, stvar prestiža, biti tamo.





Komentari [10]

Ajmo u brda



Odradismo i županijsku sindikalnu izbornu skupštinu kod mene u školi, dočekao predsjednika, odveo ga na primanje kod ravnatelja prije, te se petnaestak minuta sakrio kod psihologice u kancelariju, ne bih li izbjegao nervozu koja je isijavala iz nekih ljudi.
Zakačih se odmah s još tad aktualnim povjerenikom, kaže predsjednik sindikata on po statutu vodi izbornu sjednicu, nahvali mene kao sindikalnu legendu, odmah sam shvatio da ne računa na mene i to je oke, te je predložio tri kandidatkinje kao njegov izbor, znači i bivši povjerenik otpisan i to je još više oke. Na kraju nas bio paran broj, dvije kandidatkinje dobile javnim glasovanjem isto glasova, pravnica našla da je povjerenica ova što je duže u sindikatu.
Nestalo nam i izvorske vode, ono kad krene svega nestaje, pa drugarica predložila, iako bolesna, odlazak u brda, što smo Jin i ja odmah prihvatili. Civilizacija je bolesna i treba je izbjegavati, a mene baš zanimalo i jel izrasla još koja tikva, i dočekala nas još jedna.
Poslije smo ručak obavili u "Bajti", moji ražnjići opet odlični, a i Jin je s njima bio zadovoljan.



Komentari [9]

Freedays for future- Rijeka



Jučerašnji dan su obilježile možda najbrojnije demonstracije, širom svijeta, novijeg doba. Nijemci su već računali, svugdje barem petnaest puta više učesnika nego kad maršira neonacistička Pegida. Svugdje isto, tako starci kritiziraju izmanipuliranu djecu, ne uočavajući koliko su promašeni u svojim popovanjima. Ipak u jednom je ovdje Hrvatska ipak specifična, kod nas kritike djeluju i prosvjeduje zbilja mali broj i učenika i starijih koji ih podržavaju. Kod nas je i lukavo smišljeno, dok po Europi djeca u podne napuštaju nastavu, kod nas su demonstracije zakazane u 18 sati. Kao što su se u Berlinu valjda po prvi put na demonstracijama pojavile crvenocrne zastave, tako su tri dečkića u Rijeci izbacila crvenu zastavu. Policija ih je odvela nakon što se veći dio demonstranata razišao. Neka djeca uče da se nije jednostavno boriti za svoje ideale.
Inače govorile su eko aktivistice Marišćine, curice organizatorice su reciklirale Gretine govore, Marin Miočić Stošić je bio originalan kao i uvijek, došla mu pomisao da bi trebalo pozatvarati neke fakultete, jer je bilo malo studenata, čemu ih tamo uče, ako ne borbi za svoju budućnost, naravno uz Jina i mene je koračao i naš bloger Miško, a Marin nije bio potpuno u pravu, u koloni sam prepoznao poznatog profesora s filozofskog fakulteta, koji je na prosvjed doveo cijelu obitelj.
Moglo je ipak bolje.



Komentari [7]

Parabola o iksiću



Nakon Hirakawe i našeg GP-a konačno mi se jedan fotograf svidio, slučajno došao do njega čitajući o sutrašnjem klimatskom prosvjedu u Sternu, uspio da mu modeli izgledaju prirodno u njihovim stanovima, skinuo par fotki, krivo stisnuo iksić, ne mogu ga više pronaći na tom portalu.
Tako i u životu, nesvjesno stisnemo jedan iksić i uruši se dotad naizgled stabilan svijet te nastavljaš igru u potpuno novim okolnostima.



Komentari [10]

Isadorina Opatija



Mene u stvari zadnje vrijeme u Opatiji najviše fascinira minimalni spomenik Isadori Duncan i citat koji je netko zbilja znalački odabrao, za razliku od onih dosadnih spomen ploča, koje su doduše civilizacijsko europsko nalijeđe. Zanimljivo da i u Berlinu naprimjer ogromna većina i domaćih i gostiju ne znaju u kojem djelu grada je obilježen njen boravak tamo, to mene oduševljava po onom Kovačićevom "i nitko da ne dođe, sem prijatelj drag."
U Opatiju ne putujemo iz zadovoljstva, tamo je čovjek majstor kineske i naše medicine, nekoliko puta je meni pomogao, sad se bavi drugaricom. Ako tko može pomoći može on ili netko takav.
Inače zavarat će vas fotografije, Opatija je puna starijih gostiju, mislim starijih i od mene. Ova cura u kupaćem je neka influencerica, poslije su je došli fotografirati kako kao ulazi u more. Druga koja kao čita me skužila i još malo razgrnula ogrtač, život je malo drukčiji od onog kako ga moralisti objašnjavaju.
p.s.
Ja sam bolje i jedem li jedem...



Komentari [8]

Bye bye ljeto



Nakon četiri dana, usprkos iznuđenom ustajanju u praskozorje, probava se normalizirala i bunovan sam se mogao posvetiti samo svom poslu i nije mi bilo loše, iako su me opet dočekale ružne priče. Čim sam bolje lovi me poslije posla, na kojem sam uvijek isti, kako i o sebi piše vegaška striptizeta koju pratim na instagramu, znači ide svakodnevna doza depresije.
Danas ju je privremeno odagnala pita od gorskokotarskih tikvica, koju je drugarica pripremila, iako je očito da sve ovo vrijeme ni ona nije dobro. Danas idemo do Koreanca u Opatiju, tko bi drugi eventualno mogao pomoći.
Od sutra najavljuju zahlađenje, danas nisam fotkao, pa evo posegnuh za tri neobjavljene fotke iz arhive, koje sam prve primjetio među neobjavljenima, post mora biti ilustriran.
Jin se jutros rano čudom čudio zašto naprasno moramo skratiti šetnju, a on nije kakao. E moj psiću, ni meni mnoge stvari nisu jasne...



Komentari [10]

Burek sa sirom



Naslov je zamka, koja služi da dojure i neki znalci koji inače ne čitaju ovaj blog i objasne da postoje samo burek, sirnica, zeljanica i krumpiruša, a da su naslov iz posta nametnuli oni koji ionako uglavnom ne znaju praviti razne vrste pita. Uglavnom sirnica je jedino konkretno što sam pojeo zadnja tri dana, no evo, uspješno sam prebrodio današnji radni dan.
Lijepo je u učionici, naravno dok u njih u sklopu pomoći reformi ne dojure savjetnici, ali ovo što se događa je smješno, nekoliko štreberica je pokupilo sve značke, one su već i proučile par pravilnika kojih su posljednjih par tjedana stupili na snagu i sad upozoravaju nas ostale da ne bismo slučajno išli pisati kontrolne, ako ih mjesec dana prije nismo najavili. Ja nisam znao da će početkom rujna, kad su već bili predani ti godišnji kurikulumi stupiti na snagu tako restriktivni pravilnici, pa sam prvi od dva pismenog planirao početkom desetog, kak je bilo i po nekadašnjim programima, a i da se toga što prije riješimo, sad neće ići, morat ćemo se gurati s drugima, blago učenicima.
Ma nek je sjela ta pita od sira.



Komentari [6]

Gerila u parku Vladimira Nazora



Iako još nikako nisam potpuno fit jučer sam izdržao sastanak svoje političke organizacije, naravno tu uglavnom nastupam sa savjetima i družim se jer je simpatična ekipa koju ne srećem svaki dan. Diem 25 je koncipiran tako da se za svaku pojedinačnu recimo tako ćeliju treba skupiti 5 ljudi, mi smo u Rijeci prvi, ima nas duplo više, al uvijek sličan broj nazočnih. Na europskim izborima širom starog kontinenta skupilo se ukupno oko 1 300 000 glasača, mi nismo ulazili ovdje u trku, takva je bila procjena na nacionalnoj i međunarodnoj razini jer o svim takvim stvarima elektronski glasuju svi članovi organizacije iz cijele Europe. Imamo predstavnika i EU parlamentu, a nedavno je na grčkim nacinalnim izborima 9 naših ušlo u nacionalni parlament.
Kako ljudi nisu dosadni, nisam ni primjetio kako se sastanak odužio, bilo je planirano trajanje dva sata, ostali smo tamo skoro tri, doduše na početak je došao i mladi simpatizer koji je imao puno pitanja koja smo mu ukratko odgovorili, na kraju je razmijenio kontakte s našom povjerenicom, bio je zadovoljan i očekujemo novog člana. Dogovorili smo zanimljive aktivnosti u narednih mjesec dana, izvjestim vas o tome. Za zaštitno lice prve riječke organizacije smo odabrali gospodina Jina, jer je on dosad bio i najstrpljivije pratio sve sastanke, nikad neću naučiti staviti link pa možete ovo između zagrada kopipejstati, ako koga zanima. (https://www.facebook.com/DIEM25Rijeka1DSC/?ref=bookmarks)
Nakon sastanka drugarica, Jin i ja smo još otišli do supermarketa, osjećao sam se dobro, pa smo Jin i ja obavili još jednu podužu šetnju, no navečer se pokazalo da moje stanje nije još blizu normalizacije. Ovo je bila razonoda, al što kad krene posao, doduše jučer kad smo se vratili iz šetnje sam unio još administracije u e dnevnik, možda je i to malo pridonijelo novom pogoršanju. Jedna dobra stvar, hlače koje sam jeftino kupio u Berlinu, riskirao sam iako su mi tamo bile jako tijesne, sad su normalno sjele.



Komentari [5]

Jednostavno "carpe diem"



Jučer je bio gadan dan, cijeli dan nisam ništa jeo, sem grica odličnog ručka na fotki. Većina fotki je nastala radnih dana ovog tjedna, jer sam jučer imao samo dva izlaska osim redovitih poslova, ujutro s Jinom, koji sam morao naprasno prekinuti i žuriti doma, te smo predvečer sve troje autom obilazili grad i centre. Naučio sam u Frankfurtu od starijeg domaćina što pomaže kod boljki, kakvu sam ja imao jučer i još nisam potpuno fit, iako smo jutros obavili šetnju u punom obimu, ja doručkovao limunadu i pojeo pola tamne čokolade, dopunio i stavio u pogon perilicu suđa, izvadio i spremio isto, te na kraju obavio kupnju u obližnjem marketu. Ne biste vjerovali, coca cola, nije reklama, ja nju inače nikad ne pijem, a u mladim danima mi je cocta bila bolja. Inače tjedan crnih misli, tako lijepi dani, a eto, prije dva dana sestra moje bivše učenice diplomirala, prije toga mobitelom razgovarao o tridesetogodišnjem kolegi koji je završio na intenzivnoj, da bi eto i meni na kraju tjedna bilo kaotično, a ni drugarica ni Jin nisu najbolje, njega muči ta algerija i pun je ranica od grebanja. Carpe diem- memento mori.



Komentari [3]

Fašizam i bolest



Jučer nije bilo posta, prenaporan dan, navečer završio velikom izložbom o D-Annunziu u Rijeci, izuzetno dobro posjećenoj. To je ipak bilo malo previše za izuzetno težak radni tjedan, te zadnju noć i cijeli današnji dan bolujem, ništa od hrane si ne mogu staviti u usta. Na prostoru ispred Guvernerove palače vodio zanimljive razgovore o toj kontradiktornoj figuri i preteči fašizma na ovim prostorima i životu u Rijeci u njegovo doba, mišljenja o tome se dosta razlikuju. Naravno da smo spremno čekali najavljeni dolazak suvremenih talijanskih fašista, bilo je dosta i policije, al ništa od te atrakcije.



Komentari [10]

Malo o modi



Krenula svakodnevica, neće biti rutinski, već se neki ljudi međusobno kače, čini mi se da je više živčanosti no ikad, a reforma još praktično nije ni počela. Ja jučer zaboravio token, pa nisam znao kako se po novom zovu elementi ocjenjivanja, nešto su malo preimenovali, a ne bih štel griješiti.
Poslije sam išao malo prošetati za pražnjenje mozga od gluposti, malo fotkao, nećete vjerovati, ova bijela haljina je potpuno prozirna, svi su na ulici primjetili osim mog fotića. Inače vijest dana je jučer bila kako predsjednica sindikata učitelja ne zna razliku č i ć, ja joj vjerujem da je pogriješila jer nije imala očale, ja sam ih imao kad je išlo to na teveu i primjetio sam da je voditeljica Sunčica bila za nju mrak odjevena i to je toliko upadalo u oči, da eto ni ja u prvom trenu nisam primjetio pravopisnu grešku.





Komentari [13]

Grozan dan (5300. post)



Dan posvećen administraciji, izmožden, a radim tek kasnije popodne. Otkako je krenuo radni ni ne fotkam, pa sam eto skoknuo do instagrama vidjeti što rade moje influencerice. Instagram je mnogo rigorozniji prema golotinji od naprimjer twittera, no cure se ne daju smesti.
Ovo mi je 5300. post, zbilja ga pretjerujem. Za sve je kriv Thomas Mann, oduševio me svojim dnevnicima, dnevnicima koje su skoro svi kritičali popljuvali, kao nešto najgore što je napisao, a eto, ja baš to izabrao za temu diplomskog rada. Meni naprosto genijalno, jedan tjedan je npr. bio tri puta na probi za odijelo, koje je naravno šivao po mjeri. Pokušavam biti još banalniji, ne znam koliko mi to uspijeva, a nema više Dražena i Meka među komentatorima da me koliko toliko drže pod kontrolom.
p.s.
Ražnjići naravno idu meni, piletina mom prijatelju!



Komentari [9]

Zelene kose



Ono pitaju jel se preživio prvi radni dan, nisam baš siguran, u učionici naravno sve u redu, al sastanak prije užas. Veseli, nisam doduše siguran ni jel i to dobro, među klinkama jako puno ofarbanih kosa i s druge strane, izbrijanih klinaca. Neka, barem jedna promjena, osim one kurikularne.



Komentari [6]

Porto etno sramota, Rijeka



Zadnjih dana izlazim više nego što mi se sviđa, jer, kao u gradu se nešto događa, a drugarica je ambasadorica prijestolnice kulture. Jučer smo svjedočili potpunom kolapsu "porto etno" koncepta, manifestacija je trajala do 17, u 14 nisi više imao na tim svim štandovima što jesti. Jeli smo kao većina u obližnjem restoranu, višestruko skuplje nego za obećanih manjinskih 10 kuna, al jebiga, bitno da je netko dio dio lovu za ovaj hvalevrijedan koncept i nitko nije smijenjen nakon ove sramote. Kažem, možda je greška i u meni, jer ja zbilja ne podnosim ljude, posebno uoči početka škole za život, posebno nakon što mi vikendom šalju obavijesti što sve odmah moram obaviti.
Naučio sam od cure da je u bošnjačkoj narodnoj nošnji i da u Bosni žive Bošnjaci, Hrvati i i Srbi, tko pita ne skita, a mlade generacije znaju.



Komentari [6]

Izdisaji ljeta



Ja ljeto samo estetski volim. Zato mi je idealan grad Berlin, svaki dan barem deset stupnjeva manja temperatura nego kod nas, al svi se ponašaju kao da je prevruće, odjevaju tako, a i svlače se po parkovima u centru grada. Živi se.
Na moru više ne volim biti. Rado bismo se moj pas i ja doduše okupali, zdravo je to za naše kože, al opća propaganda o uspješnosti, totalni si luzer ak ne ljetuješ na moru, je tamo stvorila nepodnošljive gužve, neviđenu aroganciju ugostitelja i turističkih radnika, a gosti jadni, da jadniji ne mogu biti, posebno na našem moru.
Rijeka je na kraju postala meni zanimljivija od otoka i Opatije, a čini mi se da će ih početi i po broju turista šišati, samo zato što se ljudi ovdje trude, a eto, i dame paze kakve će se pojavljivati u javnosti. Jutros doduše svi zakopčani do grla, gotovo je valjda.
p.s.
Neću vam napisati zašto prva fotka, iako ima zanimljivu priču, a i zanimljivo je kako se ja uvijek samodgovorno cenzuriram, objavljujem samo nekompromitirajuće fotke :P



Komentari [9]

Procvale tikve



Drugarici jučer nakon tretmana u Opatiji bilo nešto bolje pa smo se odvažili do Gorskog kotara s namjerom napuniti par kanistera izvorskom vodom. Na šumskom putu odmah šok, susjed gore nam je još prošli put pričao da se drvo nekontrolirano sječe i odvozi, no nismo shvatili razmjere, sad se od posječenog nema gdje ni parkirati uz izvor, sve je već vidljivo prorijeđeno, jednostavno strašno.



Pod tim dojmom se ipak penjemo na našu hacijendu, trava je zbilja uspješno narasla. Onda prepoznajemo cvjetove tikvi i gle, priroda nam priredila ugodno iznenađenje, iza cvjetova se kriju tikve, iako nas duuugo nije bilo, konačno nešto samonaraslo u tim surovim predjelima, gdje je i jučer bilo hladno.



Dok se mi oblačimo Jin se posvetio novoj igračci, čak je ustvrdio da je i sirova jestiva. On naime jučer nije bio zadovoljan ručkom i bojkotirao ga, donio sam iz grada wok piletinu i priznajem fulao sa slatko kiselim umakom. U Gorskom kotaru mu se po toj svježini apetit otvorio i bilo je daj što daš.
Znam da je dosta vas naslov zavarao, očekivali ste da ću pisati o novoj hrvatskoj desnici, ili možda o padu informacijskog školskog sustava u cijeloj Hrvatskoj uoči početka škole za život, al eto, jučer je preovladala samo pozitiva, dvije smo tikve ubrali i donijeli ih, ima ih još.



Komentari [8]

Opatijske kartoline i ćevapi poslije



Jučer smo dobar dio dana proveli u Opatiji, naš koreanski doktor od povjerenja pokušava kod drugarice spasiti što se spasiti da, čekali smo ga kao ozebao sunce, bio čovjek na godišnjem. Inače oboje vjerujemo u kinesku filozofiju liječenja cijelog organizma, a ne samo oboljelog dijela. Parkiranje šest kuna, svake godine pomalo dižu cijenu, mislim na opatijske komunalce, al NNNI.
Nakon što smo se razišli, pustio sam Jina da odluči kamo ćemo nas dvojica, nepogrešivo nas je, kao da je svaki dan tamo, odveo kroz park do Lida i tamo izazvao smijeh grupe turista, naime ja sam zamišljeno nastavio hodati ne primjetivši da je on četveronoške zalegao u hladovini kod jedine preostale prazne klupe. Shvatio sam da ima pravo i sjeo nakon što sam uradio par panoramskih fotki.
Zatim smo ipak još malo prošetali, zanimljivo da nitko, ni Japanci koji valjda baš sve snimaju, ne primjećuje skulpturicu Isadore Duncan, tko je samo dade tako malu izraditi u vrijeme kad se veličina jedino broji. Usput sam šetajući shvatio da se u "staroj dami" nigdje nema ništa pristojno pojesti, pa smo se naravno odlučili za ćevape za troje u Rijeci, za 60 kuna, uključena i manča konobaru, se najedemo, u Opatiji ne vidim više ni salatu za tu cijenu. Slušao sam na susjednoj klupi par Nijemaca kako se zgražava, dvije obične kave su platili 36 kuna, pomislio, što bi vam se tek u Dubrovniku dogodilo, al dobro, doć će jednom i našima iz dupeta u glavu.
Drugarica ponovo naručena idući utorak, ja još ne znam svoj raspored, hoće li biti nove reportaže. Inače vjerojatno ste primjetli barem na naslovnici tiskanog izdanja Novog lista, pao sustav za sve školske stranice u Hrvatskoj, ja nemam problema, svoj razred preko instagrama obavijestio kad trebaju doći u ponedjeljak i što sve trebaju napraviti, no alo, jel se tako starta s reformom?!



Komentari [9]

Pizza dan



Jučer je bio dan pizze, osim šefa, on je naravno dobio svoju piletinu. Ja sam bio u gradu po limune i jar, jar nisam našao, svigdje samo ogromna pakiranja, a kod ovih datuma ne da mi se preko sto kuna za potrebe perilice za suđe. Čak dvije frendice me nisu prepoznale u gradu pa sam se opet počeo preispitivati, što sam to napravio, sjetio sam se da je jedna jednom rekla, nemoj pretpostavljati, možda te nisam vidjela ili me zaustavi ili nazovi, pa sam odlučio nazvati, ali šipak, mobitel je ostao na punjenju kod kuće, a poslije mi se više nije dalo zvati. Pravio se važan i s komentarom na engleskom na instagramu, ono u stilu dijelim komplimente, najbolje dupe tamo, bla,bla, poklopila me američka plesačica porukom, i njoj je jako simpatičan moj pas.



Komentari [7]

Ražnjići



Samo kratko prije no što završim s politikom, nova šefica njemačkih demokršćana je objavila da ne dolazi u obzir razgovor s fašistima, jedan od ovih je uzvratio da ona očito onda želi građanski rat, hitno je prijavljeno ustavnom sudu za procjenu radi li se o huškanju na rat, bit će zanimljivo vidjeti procjenu, Nijemci imaju ozbiljan ustavni sud.
Jučer svima specijaliteti kuće, krenulo je malo bolje, meni ražnjići, Jinu piletina. Prežderali smo se sa zadovoljstvom i ponovo mi je ostalo nejasno, zašto nigdje po restoranimane mogu dobiti ražnjiće sa špekom, lukom i paprikama. Valjda za sve moraju biti ti jebeni normativi, za okus rijetkog briga.



Komentari [7]

Nema više izgovora



Pratim rasprave u Njemačkoj nakon jučerašnjih izbora, ne bih li bio teoretski spreman kad se situacija ponovi kod nas, naime to se redovito događa, farsa imitiranja politički razvijenijih država. Ne volim pisati političke postove na blogu ovdje, al eto, situacija ponovo postaje ozbiljna i savjest ne dopušta ne izreći nešto kontra fašista koji opet nadiru, opet tim tkz. demokratskim putem.
Pravi dobitnici jučerašnjih izbora su fašisti, no oni neće vladati, jer baš nijedna druga stranka neće s njima u koaliciju. Zanimljivi su neki drugi podaci koji ruše neke dugogodišnje zablude lijevih analitičara. Fašisti su najjača stranka među muškarcima između 25 i 40 godina. Užasno je bilo uživo slušati jučer odgovore tih tipova zašto su glasali kako su glasali, jedan je rekao, neće njemu to autistično dijete, ta Greta, krojiti politiku, halo, ovo su njemački izbori, o čemu on to. Ne iznenađuje twitt jedna feministice, koja je napisala da bi privremeno trebalo ukinuti pravo glasa mlađim muškarcima, jer se nisu pokazali zreli za to.
Druga zabluda je vjera u radnike, kao što sam još prije par godina napisao, radnici i manje obrazovani, Wilhem Reich bi dodao i nejebci su masovna baza fašizma. Na tablicama su usporedbe u postocima onih koji su glasovali za fašiste, a koji za Ljevicu, gubitnicu izbora. Ispod radnika na tablicama su postoci službenika, samostalnih privrednika te umirovljenika.
Postoji tablica, nisam je nažalost sinoć spremio, sad ne mogu naći, o već spomenutoj velikoj razlici, kako su glasovale žene, kako muškarci. Jedan fašist je otvoreno twittao da su guske spasile demokraciju. Prema tome nema više izgovora, ne možeš se praviti budala, kao da se ništa ne događa, horde budaletina nadiru, jučer u Brandenburgu, sutra u tvom gradu.

Dodatak:


Našao sam tabele muško-žensko u Brandenburgu, u Saskoj su stvari još drastičnije :



Komentari [6]

Institucija slobodnog blogera (ogled o Böllu)



Zadnje dane slobode, prije ponovnog ulaska u žrvanj sad, da bude stvar gora, reformskog rada, provodim čitajući, a koga bih kad pokušavam razumjeti svijet, nego vječnog Heinricha Bölla, njega kao i Camusa uvijek mogu čitati, ljudi su svojevremeno detektirali probleme, koji su duboko suvremeni, živjeli u skladu s tim uvjerenjima i još danas su, iako navodno mrtvi, izuzetno aktualni. Jučer sam kao kukao kako se u preko 20 posto stvari slažem s njemačkim fašistima, koji eto, po prvi put nakon onog apokaliptičnog rata, prijete osvajanjem najvećeg pojedinačnog broja glasova u nekoj njemačkoj pokrajini, glasa se u Brandenburgu i Saskoj. Išao sam ponukan Böllom, svatko mora preispitivati sebe, išao provjeriti, u čemu se ja to s bandom slažem, i zbilja su to stvarno banalne stvari. Protiv sam ograničenja brzine na auto cestama, protiv sam posebnog kuhanja prema religioznom opredjeljenju u javnim školama, protiv sam oslobađanja od satova plivanja iz religioznog opredjeljenja i eto mene malo pomalo do skoro 30 posto slaganja.
Stoga me utješilo čitanje Böllovog, meni do sad nepoznatog govora, prilikom primanja nagrade grada Wuppertala. Najprije otklanja ono po čemu ga se veliča, on sebe ne smatra skromnom osobom i priznanje ga ne samo raduje nego i ohrabruje, te doživljava je kao priznanje instituciji slobodnog pisca, koja je obavezana nepisanim zakonom, nad sobom ne priznaje nikakvog zemaljskog gospodara i rječju brani i čuva ljudsko dostojanstvo.
Tako i meni ostaje kod ovog svakodnevnog sizifovskog bloganja utjeha, da se na mene masovnim ispiranjem mozga, čemu su na ovim prostorima skloni, ne može ni najmanje utjecati, a eto, uvijek ću ostati i nepopularan nekim svojim stavovima i među sebi bliskim ljudima. Nadam se ipak da će danas, socijaldemokrati, koje kao ni kod nas ne podnosim, ostati većinska stranka u Brandenburgu.



Komentari [6]