nedjelja, 29.09.2019.

Otočna sezona se samoubija



Mi što ne potkupljujemo druge ljude zbilja ništa ne možemo riješiti u ovom društvu. Iako sam jedinac nasljednik praktički još ničemu nisam postao vlasnik. Jučer mi se uopće nije dalo trošiti dragocjeni dan vikenda za put na otok, znajući da ništa neću riješiti. Srećom meteorolozi su opet fulali i bio je lijep sunčan dan.
Ništa se nije riješilo no dan koliko god zaudarao na besmislenost ne može biti potpuno besmislen. Čekajući zakazani sastanak koji je po običaju malo prolongiran išao sam vratiti komlet politikonog zabavnika u otvorenu knjižnicu ispod hotela Koralj. Usput sam komunicirao s par konobara, svi rade do prvog desetog, iako je jučer svugdje bila velika gužva, odlučeno je da se prvog desetog eto ta velika turistička predstava uglavnom završi.
Ima jedna zanimljiva stvar, događa mi se već par godina da usred najjače sezone u cijelom središnjem mjestu otoka ne mogu naći niti jednu zanimljivu facu koju bih poželio fotografirati. Jučer me pak jedna osoba podsjetila na osobu koju sam itekako dobro poznavao u mladosti, podsjetila me na jedan kultni film poznatog fotografa Hamiltona, koji je jedno vrijeme bio zabranjen čak i u slobodarskoj Francuskoj, umjetnik se na satu baleta zagledao u šiparicu i nije mogao odvratiti pogled, uspostavilo se da je to bila kćerka njegove velike neostvarene ljubavi, naravno to je moguće samo na filmu, no rutinski sam pomislio, jel se to kakva vražja poruka šalje.
Naime ja sam taj film prikazao u školi kao mladi prof., imao izuzetno zanimljivu diskusiju s učenicima, diskusiju kakvih više nema, da bi onda par roditelja zvalo ravnatelja, jer eto to nisu teme za njihovu djecu. Bivši ravnatelj, ma kako u nekim stvarima bio ograničen, ovdje je jasno stao uz mene.
Na povratku smo posjetili prijatelja, zasjeli u njegovom vrtu, tako da se dan ne može okarakterizirati promašenim.
10:13 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.