Marketing
Opatijske kartoline i ćevapi poslije
Jučer smo dobar dio dana proveli u Opatiji, naš koreanski doktor od povjerenja pokušava kod drugarice spasiti što se spasiti da, čekali smo ga kao ozebao sunce, bio čovjek na godišnjem. Inače oboje vjerujemo u kinesku filozofiju liječenja cijelog organizma, a ne samo oboljelog dijela. Parkiranje šest kuna, svake godine pomalo dižu cijenu, mislim na opatijske komunalce, al NNNI.
Nakon što smo se razišli, pustio sam Jina da odluči kamo ćemo nas dvojica, nepogrešivo nas je, kao da je svaki dan tamo, odveo kroz park do Lida i tamo izazvao smijeh grupe turista, naime ja sam zamišljeno nastavio hodati ne primjetivši da je on četveronoške zalegao u hladovini kod jedine preostale prazne klupe. Shvatio sam da ima pravo i sjeo nakon što sam uradio par panoramskih fotki.
Zatim smo ipak još malo prošetali, zanimljivo da nitko, ni Japanci koji valjda baš sve snimaju, ne primjećuje skulpturicu Isadore Duncan, tko je samo dade tako malu izraditi u vrijeme kad se veličina jedino broji. Usput sam šetajući shvatio da se u "staroj dami" nigdje nema ništa pristojno pojesti, pa smo se naravno odlučili za ćevape za troje u Rijeci, za 60 kuna, uključena i manča konobaru, se najedemo, u Opatiji ne vidim više ni salatu za tu cijenu. Slušao sam na susjednoj klupi par Nijemaca kako se zgražava, dvije obične kave su platili 36 kuna, pomislio, što bi vam se tek u Dubrovniku dogodilo, al dobro, doć će jednom i našima iz dupeta u glavu.
Drugarica ponovo naručena idući utorak, ja još ne znam svoj raspored, hoće li biti nove reportaže. Inače vjerojatno ste primjetli barem na naslovnici tiskanog izdanja Novog lista, pao sustav za sve školske stranice u Hrvatskoj, ja nemam problema, svoj razred preko instagrama obavijestio kad trebaju doći u ponedjeljak i što sve trebaju napraviti, no alo, jel se tako starta s reformom?!
Post je objavljen 05.09.2019. u 14:26 sati.