Marketing
Institucija slobodnog blogera (ogled o Böllu)
Zadnje dane slobode, prije ponovnog ulaska u žrvanj sad, da bude stvar gora, reformskog rada, provodim čitajući, a koga bih kad pokušavam razumjeti svijet, nego vječnog Heinricha Bölla, njega kao i Camusa uvijek mogu čitati, ljudi su svojevremeno detektirali probleme, koji su duboko suvremeni, živjeli u skladu s tim uvjerenjima i još danas su, iako navodno mrtvi, izuzetno aktualni. Jučer sam kao kukao kako se u preko 20 posto stvari slažem s njemačkim fašistima, koji eto, po prvi put nakon onog apokaliptičnog rata, prijete osvajanjem najvećeg pojedinačnog broja glasova u nekoj njemačkoj pokrajini, glasa se u Brandenburgu i Saskoj. Išao sam ponukan Böllom, svatko mora preispitivati sebe, išao provjeriti, u čemu se ja to s bandom slažem, i zbilja su to stvarno banalne stvari. Protiv sam ograničenja brzine na auto cestama, protiv sam posebnog kuhanja prema religioznom opredjeljenju u javnim školama, protiv sam oslobađanja od satova plivanja iz religioznog opredjeljenja i eto mene malo pomalo do skoro 30 posto slaganja.
Stoga me utješilo čitanje Böllovog, meni do sad nepoznatog govora, prilikom primanja nagrade grada Wuppertala. Najprije otklanja ono po čemu ga se veliča, on sebe ne smatra skromnom osobom i priznanje ga ne samo raduje nego i ohrabruje, te doživljava je kao priznanje instituciji slobodnog pisca, koja je obavezana nepisanim zakonom, nad sobom ne priznaje nikakvog zemaljskog gospodara i rječju brani i čuva ljudsko dostojanstvo.
Tako i meni ostaje kod ovog svakodnevnog sizifovskog bloganja utjeha, da se na mene masovnim ispiranjem mozga, čemu su na ovim prostorima skloni, ne može ni najmanje utjecati, a eto, uvijek ću ostati i nepopularan nekim svojim stavovima i među sebi bliskim ljudima. Nadam se ipak da će danas, socijaldemokrati, koje kao ni kod nas ne podnosim, ostati većinska stranka u Brandenburgu.
Post je objavljen 01.09.2019. u 11:24 sati.