Nakon ručka potpuno po mojem guštu ponovili smo destinaciju izleta. Malo smo krčili ulaz s gornje ceste, a zatim malo više meditirali na suncu. Ja sam jučer konačno definitivno upamtio koje vrste je drvo u kojeg često buljim, prepoznao sam list s kanadske zastave, znači to je javor, lijepo i zasad zdravo raste.
Izbila mi groznica na gornjoj usni, sve teže podnosim radne tjedne, izvanredno je došlo ovo sutrašnje spajanje, dva neradna dana više mogla bi biti dragocjena. Jin isto uživa, najbolje mi predvečer kad seoski psi počnu lajati, a on im ponosno i glasno odgovara. Moram ga samo budno pratiti pogledom, u sekundi se on zaleti u nepoznato.
|