Čuli se s Dolores, vidjeli vani opet lijep dan, ponudili roštilj u planinama, ponuda prihvaćena, vrlo brzo nakon toga se i krenulo.
Jedini problem s roštiljem u prirodi je što inače neustrašivi drugar Jin bježi od dima i vatre glavom bez obzira. Tako smo jučer nas dvojica prvo krenuli u šumu u šetnju, na povratku se još dimilo i on je prvo zalegao iza auta kod zadnjeg kotača, nakon nekog vremena je došao do sredine, a kad je iz udaljenosti već počeo dopirati i miris, hrabro je provirio i uskoro smo se počeli penjati gore prema izvoru mirisa, s tim da se on zaustavio u ravnini, na sigurnoj udaljenosti.
Roštilj je ispao perfektno, i Jin je bio oduševljen, ali čim se sunce izgubilo, srećom nakon što smo se nauživali u jelu, naprasno je zahladilo, ja sam spontano krenuo u akciju raskrčavanja i pravljenja ulaza na haciendu s gornje, inače glavne ceste, drugarica i Dolores su se pridružile i to je napravljeno, te očišćena masa smeća, koje su uglavnom radnici HEP-a ostavili za sobom u prirodi, naravno na tuđem, po lijepom hrvatskom običaju. Dolores se na kraju predbilježila za još neki odlazak u brda.