Marketing
Kamionski dan neovisnosti
Spontano smo večer prije odlučili dan neovisnosti proslaviti novim roštiljem na brdu. Nakon super doručka, tršćanska gorgonzola i domaće kobasice, krenuli smo gore.
Čim su se počele nizati grančice za roštilj Jin se počeo udaljavati. Zaključio sam da je najbolje da nas dvojica odšetamo u šumu. Šipak, krivo, Jin je non stop lajao i režao. On baš nikad ne laje na ljude, al ovi ljudi, lovci na gljive, nisu se kretali kako se normalni ljudi kreću, nego karikaturalno brzo u nekom čudnom motu, nikog ni ništa ne primječujući. Odlučili smo se vratiti na našu pričuvnu poziciju kod auta.
Gore šok, ja mislio da je praznik, a kamenolom radi punom parom, nikad više velikih kamiona u prilično brzoj vožnji, maksimalnoj za njihovu veličinu. Ne nosim povodac u šetnju, kad smo na brdima, sad mi je ostala samo nada da imam pametnog psa, koji je odmah zalegao kod auta.
Napet sam sjeo, sjetio sam se jednog razgovora kod izvora vode, tip me pitao jel znam tko su vlasnici, naravno ne znam, kaže da misli da se nigdje ne obrće veći novac nego tu, potvrdio sam mu da se zbilja tamo udarnički radi, no eto, ispostavilo se najžešće na praznike.
I onda ono čega sam se bojao, u sekundi, neki tip se sjurio u šumu do naše haciende, Jin zaletio bjesno lajući preko ceste ispred kamiona, koji je vidjevši da izliječem na cestu ipak smanjio brzinu. Jin je ostao s druge strane ceste lajući i režući dok kamion nije prošao. Na kraju uzimajući psa u ruke više tipa u šumi nisam ni vidio, iako ga je Jin još osjećao.
Roštilj je opet bio izvrstan, ćevapi su ovaj put bili kupovni s pridjevom sarajevski, opravdali su ga.
Post je objavljen 09.10.2019. u 10:35 sati.