Kao što javnost zna sindikalnu skupštinu smo imali u najboljem splitskom hotelu "Lav", sad se zove malo dručije, al to je to. Cimer i ja smo dobili i vjerojatno jednu od najboljih soba s pogledom na more, Stobreč i Split. On je profesor tjelesnog, ja hodač pa smo se dogovorili da se slobodno popodne u subotu uputimo pješice u Split, on se raspitao, 10 kilometara i teška staza uz brzu cestu, ja sam rekao nikakav problem.
Pješačili smo po jakom suncu, do Stobreča nije bilo nikakvih problema, išli smo uz more. Do Žnjana je bilo pakleno, pješačenje uz brzu cestu, nije svigdje bilo trotoara. Tamo smo nastavili uz more, inače uvidjeli smo prije da se nije jednostavno spustiti, tu smo dobili još oko dva kilometra, al obojica smo u dobroj kondiciji.Na prvoj većoj plaži nakon Žnjana sam pitao, Jesu li to Bačvice, dobio odgovor Firule, picigin me zbunio,al igra se izgleda svugdje. Na Bačvicama je glasniije navijanje, jedna dama je majstorica, al je nisam snimio. Od ostalog sam snimio najboljin dućan, kaže cura da bi gazdarica bila oduševljena samo da se to negdje objavi.
Nisam se vratio istim putem, kupio sam na tržnici dobar pršut pa na autobus 60. pravac Omiš. Sve sam isto javio kumi koja je bila u vikendici, kaže, jebote, ti si fetivi Splićo.