Sindikalnu skupštinu smo imali u hotelu Lav u Splitu, sad se još nekako zove i ima pet zvjezdica, što je s pravom izazvalo interes javnosti, dok se štrajka zbog mizernih plaća, vidim da su već vladi bliski mediji počeli besramno lagati oko prosjeka, ja sam s pet godina pred mirovinu daleko ispod tih navodnih cifri. Meni je taj hotel i cjelokupna njegova filozofija bio jako zanimljiv. To je prvi hotel u Hrvatskoj u kojem sam ujutro pio pravi juice od naranče, svugdje su neki nektari. Izbor sireva je izvrstan, pršut kako koji dan. U subotu ujutro poslužila me strankinja, pitala ne engleskom što ću piti, valjda jer sam sjedio među Kinezima, neručio sam čaj i dobio neki izvrstan, no nisam znao pitati koji je. Djevojka je bila simpatična, čuo sam poslije ženu da se žali na recepciji, da zašto zapošljavaju one što ne znaju hrvatski jezik. Ručkovi su bili nešto slabija karika, još mi je taj gulaš bio najbolji. Slatko odlično, profesionalna snimateljica koja je u nedjelju sjedila samnom za ručkom izabrala je samo slatko.
Hotel je unatoč pet zvjezdica i visokih cijena bio solidno popunjen, shvatio sam, uglavnom jer prodaju filozofiju zdravlja, nema što nema, unutarnji i vanjski bazeni, sauna, razne vrste masaža, individualni programi, svi zaposlenici su žestoko ufurani u neku hotelsku misiju. Budući da su bili prekrasni sunčani dani, ja bih se zadržao samo oko vanjskog bazena i plaže, unutra sam samo ušao i izašao, zapahnuli su me ti zdravi mirisi. Zanimljivo da su i sobarice susretljive i brbljave, vjerojatno imaju tečajeve i treninge. Hotel ima i vlastiti časopis, u njemu uz ponudu hotela predstavljaju i pojedinačno sve vrste zaposlenika, pa ih se valjda i tako motivira. Mene je svejedno najviše oduševio pogled iz hotelske sobe, no to je samo bio sticaj sretnih okolnosti. Cijene usluga su za vanhotelske goste jako visoke, eto, ima i takvih, sve za navodno zdravlje. Unatoč svemu nisam bio previše impresioniran, ne samo zato što si ne bih mogao smještaj tamo nikad priuštiti.
|