Vidim da je nekima ostalo nejasno, u Opatiji smo bili po mraku, a u polumraku mi se rijetko da pokušati praviti snimke s ovim fotićem koji je koštao tristotinjak kuna pri kupovini. Ovaj put sam samo fotkao moj omiljeni spomenik, jasno Isadoru, prva fotka. Nas troje smo promjenljivo, uspio sam pri naguravanju pasa pasti i koljeno me sad niz stepenice opako zeza, doktor Koreanac drugarici stalno govori da treba više i redovito vježbati, pa je eto ona inzistirala da prebaci ova pakiranja po 6 litaripol boca Radenske, bila je na akciji, iz kolica u auto, kaže mora vježbati, a ja eto šepam.
Popodne smo išli pogledati izložbu "Gradovi duhova u PGŽ" mog kolege i već priznatog fotografa Zdenka Vukelića. Njih trojica su osmislili projekt, obići sva mjesta po Hrvatskoj u kojima više nitko ne živi, a građevine i kuće još postoje, te pisati o tome i fotografirati, izašla je već vrijedna knjiga za našu županiju. Zašto smo žurili pogledati izložbu, iako mi koljeno nije bilo sasvim svoje, pa primjetio sam, sve zanimljive izložbe kratko traju, ova valjda čak tri dana, danas se zatvara. Zdenko je posebno u crnobijelim fotografijama, u svom filmu, nisam fotkao jer je osvjetljenje prejako i malo kvarilo cjelokupan ugođaj, mogla se svejedno osjetiti atmosfera napuštenih naselja. Koga zanima može guglanjem doći do prilično fotografija na netu. Na povratku s izložbe smo se sreli, zanimljivo da sve te napuštene i arhitektonski vrijedne kuće i ruševine imaju svoje vlasnike. Privatna svojina se ne dira, nitko ništa ne može napraviti, duhovi svjedoče o stanju duha kod nas.