Marketing
Mjerenja naša svagdanja
Ta dva dana uzastopnog štrajka iscrpe više od pet dana mastave, tim više jer smo čekali neizvjesni, kao kod svega u državi, popravak auta. Jučer je ipak i moja sindikalna ekipa išla u Zagreb, zvali me, za 15 minuta napunili autobus po cijeni 80 kuna, moj inače sindikat nije sudjelovao u organizaciji prosvjeda, tako da po prvi put imamo i ljude koji plaćaju da bi prosvjedovali, nisam mogao ići jer je drugarica imala zakazani pregled u Opatiji predvečer, no čuo sam se s ljudima, evo moja županijska danas na index.hr, postavljali prosvjednicima glupa pitanja, ovi se pak začuđujuće dobro snalazili. Zanimljivo mi to inzistiranje na mjerljivosti. U Lici smo imali izuzetnog županijskog povjerenika, predsjednik inicirao smjenu, jer u 4 godine nije imao viška novih podružnica, najavio da će nešto slično inicirati i kod školskih podružnica. Ja bih po tome bio ponajbolji povjerenik jer od jučer imam osam članova više, no sve je to rezultat inata mojih bliskih suradnica. Isto tako imam uspjehe na natjecanjima pa i na državnoj maturi, protiv koje sam ovakve od početka, no i to je normalno jer radim s manjim grupama. Ipak ne pada mi na pamet skupljati bodove za napredovanje u struci i par stotina kuna, drugi su mentori i savjetnici, nije to bila ni bez sumnje najbolja profesorica u zbornici, koja je lani otišla u mirovinu, za kojom i ja čeznem zbog maltretiranja Loomenom i nabujale administracije. Al eto, svi bi nešto mjerili i bodovali, bolest raspamećenog društva.
p.s.
Hvala onima što se jave svaki put kad preskočim dan na blogu!
Post je objavljen 07.11.2019. u 15:46 sati.