Koji horor dan jučer. Dogovorili smo se putovati na Interliber u Zagreb. Super doručak, salama s tartufima, super ručak, teletina koju sam cijelo jutro pekao, odličan prilog. Malo smo zbunjeni jer se Matija, koji će voziti, ne javlja, al nama odgovara jer je ručak malo kasnio. Poslije se uspostavilo da mu se zblokirao mobitel, nije mogao niti zvati ni poruke slati pa smo krenuli sa znatnim zakašnjenjem. Drugarica, Jin i ja odlučujemo da umjesto sajma posjetimo njenog ujaka, taj sajam nam nekako od svih knjiških najmanje mio, pa nas Matija vozi pred njegovu zgradu, upadamo u gužvu, valjda svi završavaju s poslom, ta najavljena Bandićeva petlja nije u funkciji. Matija nas ostavlja pred zgradom gdje ujak živi i hita na knjiški sajam. Zvonimo, zvonimo, ništa. Od kćeri saznajemo da je ujak završio na hitnoj, pokušat će nam organizirati prijevoz do tamo, sjedamo u Mcdrek, jer na periferiji baš i nema neki izbor kafića, sladoled dobar, a i wc, ajd, radim i selfie. Ništa od prijevoza, idemo pješice prema velesajmu. Zagreb nikakav, hodamo uz autocestu, tu i tamo projuri nogostupom neki biciklist, zaobiđe nas neka trkačica. Ipak do velesajma smo došli brže od očekivanog, drugarica ima vremena za kavu na zraku kod Avenau malla, mi šetamo, mračno je, nijedna fotka ne uspjeva. Unutra sve puno osmoškolaca, očito ih nastavnici vodili na Interliber, oni, a posebno one, znaju gdje je napetije. Dogovaramo taktiku ulaska u auto na prometnom mjestu kad Matija dođe, ja sjedam, drugarica mi dodaje Jina u krilo i zatim s druge strane ulazi. Međutim nisam dobro zatvorio vrata, drugarica ih otvara i ponovo zalupi, Matija čuje samo dva zatvaranja vrata i juri dalje, drugarica trči za autom. Kad je shvatio o čemu se radi, Matija se vraća, u međuvremenu moj mobitel zvoni. Nikad gori boravak u Zagrebu, ni Matija nije kupio nitijednu knjigu, kaže sve što mu je bilo zanimljivo je preskupo.
|