Koga god sretneš od šetača pasa, obavezno pitanje, kako Vaš pas podnosi petarde, jasno, baš svi su živčani zbog istih. Kaže jedna žena da njen uzima tablete za smirenje, ali se svejedno trza. Pročitao sam da je negdje na berlinskoj periferiji neki bolesnik bacio petardu među pse u parku, jedan vlasnik izvadio pištolj i zapucao u zrak u smjeru ovoga, bolesnik ga prijavio policiji, na kraju obojica oštro prekršajno kažnjeni. Pretpostavljam da bolesnik nije Nijemac jer se do prije desetak godina tamo uopće nije bacalo petarde, a kamo li topovske udare, kao u Virovitici gdje su navodno nekad živjeli svi ko hipici, mada ja mislim da se kod nas uvijek pucalo, a nije bio muško tko u vojsku išao nije.
Strašno je hladno i maloprije je lagano počelo sniježiti, još se srećom ne hvata. Nekim slučajem ponio sam, usprkos Vakuli, i jedan debeo džemper pa ćemo nekako izdržati. Sreo sam i par poznanika, ohrabruje da nikom politika nije tema, jedino ih je dio njih bijesan na kako kažu korumpiranog gradonačelnika koji je već dobrano nepovratno promijenio izgled gradu. Kažu projekt za projektom da on i suradnici stave što više novca u vlastite džepove.
Inače počinje pucati oko 16.30, valjda nakon što budaletine ručaju, pa smo dnevnu strategiju podredili tome. Kao kulisa u stanu u kojem smo gosti stalno je upaljena televizija, gleda se samo N1 i filmovi, malo prije je gostovala predsjednica, kaže da zaokružimo broj 1 na listiću, ako budem glasovao poslušat ću ju. Na fotkama grad izgleda lijepo, to je do izbora motiva, kao kad fotografiram žene, uglavnom izgledaju baš lijepo.