nedjelja, 08.12.2019.

Crtica o nezavisnosti



Inače cijeli dan tražimo novi usisavač, nismo našli, u starom se nešto zaglavilo tko zna gdje, ne vuče. Usput se Jin i ja svađamo s drugim muškim psima, on usput i pomiriše neku kujicu. Prije par tjedana sam saznao da jedna, s kojom se mazio na travi kod određene benzinske pumpe, dojurila je nevezana, pripada mom bivšem učeniku, njegova kuća je iznad, vidio me, al se nije stigao spremiti za van ni spustiti. Kuća i okoliš mu izgledaju super.
Danas smo bili na istoj crpki, spustio se. Nisam ga u prvi moment prepoznao, učetverostručio se i sad je mnogo krupniji od mene, mislio sam da je otac u igri, no slijedilo je obostrano, gdje si legendo i rukovanje. Strašna je bila ta njegova maturalna zabava, mislim 1992..On je onda bio razredni ideolog,a razrednik ili razrednica se nije htio miješati u organizaciju zabave. Uglavnom, što nitko od nas nije skužio, zabava je organizirana 9. travnja, nešto prije ponoći smo pozvani na pozornicu kolega, koji je kao dragovoljac bio na fronti, pa došao na zabavu, i ja, sjećam se kad me zvao da mu se pridružim, ili pukovnik ili pokojnik, on je sad zbilja rezervni pukovnik. Čim smo se gore popeli, uz ovacije maturanata koji su nas čekali, počela je "Evo zore, evo dana". Rekao sam kolegi da se vraćam kolegama, on se preko zvučnika zahvalio na pozivu i rekao da ćemo mi ipak biti s kolegama, učenik je požurio da se zajedno fotkamo i ta zajednička fotka kola čak i fejsom danas.
Pozvao me na pivo u kafiću na crpki, rekoh, žurimo, žena me čeka, kaže on, eto što je ostalo od anarhističke legende, žena me čeka. A ti, rekoh, osim što podjebavaš i lijeve i desne po fejsu? Za desetak minuta dolazi ekipa po mene autom, idemo na utakmicu, veli. Na brzinu sam izračunao, oko 45 godina ima, toliko o smislu života.
21:02 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.