Marketing
Kostrena i roditeljski
Kao što sam najavio jučer je bio naporan dan. Dobro nam je krenulo i od prve smo pronašli javnu bilježnicu u Kostreni. Na vratima je pisalo da petkom ne radi sa strankama, to nas je malo zateklo, drugarica je ipak hrabro stisla bravu, bilo je otključano, ova ju je primila i razjasnile su sve nesporazume. Navodno je za sve kriva po sporosti legendarna krčka grutovnica, gdje postupak može trajati i više od pola godine, dok se u Rijeci takve stvari rješavaju već i za dva tjedna.
Za ručak smo izabrali razvikanu pizzeriu Anić. To je i restoran, no kad sam vidio cijene ribljih i mesnih specijaliteta odlučio sam se i ja za pizzu. Pizza je dobra, meni bila malo preslana, drugarica se ne slaže. Terasa je bila okupana suncem, ispunjena, sve u svemu lijepo. Poslije smo obavili kraću šetnju uz more, ja sam već bio malo nervozan zbog roditeljskog sastanka navečer.
Grčka je uvjerljivo pobijedila kao destinacija, bilo je zanimljivo voditi sastanak dva razreda u prepunoj dvorani, nazočni su bili i roditelji i učenici, mlađa kolegica je to meni kao iskusnijem povjerila, a ona je pripremila listiće za glasovanje i poslije obavila prebrojavanje, te skupila suglasnosti roditelja.
Nakon zvaničnog dijela neformalno sam razgovarao s roditeljima, nisam siguran da će s organizacijom sve ići glatko, ima ih samohranih, a tu su i blizanke, no eto, mi razrednici ćemo obaviti ono što je do nas.
p.s.
Skoro zaboravih, u Kostreni su mi se stalno javljali ljudi koji me poznaju, prvo sam dugo razgovarao s poznatim fotografom Novog lista, Sergejem Drechslerom, mojim bivšim učenikom, na jednoj fotki sam ga uhvatio s leđa s mladom novinarkom koju je čekao, zatim smo sreli jednu dragu kolegicu koja je već dugo na bolovanju, al sad je eto nešto bolje, trener njene kćeri osnovoškolke mene isto poznaje, na kraju u pizzeriji jedan od prvih riječkih susjeda...
Post je objavljen 18.01.2020. u 11:34 sati.