Marketing
Blogoslike
Jučer sam prije ručka ludio, naime iz fotića su mi ispale baterije i valjalo je sve postavke ponovo vratiti, napravio sam to, no gladan nisam mogao naći gdje se gasi hebeni blic na koji sam alergičan. Isprobavao sam na razne načine, no blic se nije dao. Napale su me crne misli o kraju blogerske karijere, prvo mi se pokvario zoom, sad još blica, no na kraju sam uspio. Zahvaljujući isprobavanju blica otkrio sam na zidu sobe drugaricine sestre među obiteljskim fotkama i karikaturu drugarice i mene, koju je tamo još na počecima bloganja napravila nekad jako poznata svestrana blogerica Manta. Naime ona je pozvala blogere koji žele da im napravi karikaturu da joj pošalju fotke. Sve je objavljivala na svom blogu, ja sam bio oduševljen i godinama nakon toga sam na blogerskim susretima o tome pričao.
Blogerica Ani ram je na svom fejsu prije par godina ponudila isto, odazvalo nas se malo Leeloo, ja i još par. Koliko mi se svidio uradak od Ani ram dovoljno govori da on krasi moje fejs i instagram profile, te je na nekim stranim neaktivnim blogovima. Budući da imamo umjetnika na blogu ne vidim razloga zašto se netko novi ne bi okušao u istom.
Vratili smo se u Rijeku. Put je bio veseo. Najprije se jedan veseljak zaletio i parkirao poprijeko, preko cijele ceste. Zemlja smo onoga, ništa nas ne smije iznenaditi, ali što je ovo, ja sam gledao okolo tražeći skrivene kamere. Ne, zaustavio nas je da bi prošla glasna svatovska kolona, koju smo onda dugo pobožno pratili, ja sam pijuckao, drugarica konzumirala vodu iz boce i došlo je naravno do tekućih problema, ali nije problem, blizu smo auto ceste.
Moš mislit, od prvog odmarališta ostala je ograđena potpuno devastirana zgrada. Drugo odmaralište je bager sravnio sa zemljom, bager je još tamo, vidjeli smo tipa koji se ipak s autom probio tamo i pišao, ne znam na koji način je maknuo prepreke. Pred Zagrebom konačno jedno odmaralište u funkciji, sve puno, jedva našli mjesto za parkiranje, drugarica juri u vece gužvu, veli poslije, dva vecea za gomilu, Jin i ja bez pardona dižemo noge u travi. Lijepa naša, u Austriji bi odmah neko dojurio i globio nas, znam slučaj prijatelja, a i kolegice koja nije pokupila izmet kućnog ljubimca, jer je jednostavno zaboravila vrećice, skupo ju je to koštalo.
Tu smo, trebali bismo glasovati i nešto poslije riješiti u Krku, no to je isto tako jako komplicirano organizirati, ne može se reći, prijatelju nedjelja je, sutra je isto praznik, nego nas se ostavlja prepuštene čekanju.
Post je objavljen 05.01.2020. u 11:01 sati.